Mitološka bića
Divlji ljudi su prisutni u kulturama i mitologijama doslovno svakog drustva u povjesti covjecanstva. Rimljani su svog "jetija" nazivali satirom, ali je zasigurno prvi divlji covjek registriran u proslosti ljudskog roda Enkidu, sto se pojavljuje u slavnom babilonskom epu o Gilgamesu, koji je nastao 2000 godina prije nove ere.

Dlakavi ljudi
U zabacenim planinama Fanghsiana (Kina) ima bezbroj kamenih spilja u kojima zive dlakavi ljudi visoki i do tri metra. Oni cesto silaze s planina da u selima love pse i kokosi, a napadaju samo onoga tko im se opire."
(Zapis iz 17. stoljeca)

"Zmajevi zubi"
Za vrijeme studijskog putovanja u Hong Kong, nizozemski je geolog i paleontolog dr. Ralph van Koenigswald u nekoj apoteci kupio golemi "zmajev zub", treci donji kutnjak, cak sest-sedam puta veci od covjekovog kutnjaka. Na temelju tog zuba, kasnije ih je otkriveno jos nekoliko, dr. Koenigswald je rekonstruirao hipoteticnog primata, visokog oko 3,5 metara, gigantskog covjekolikog majmuna, gigantopiteca, koji je zivio u tercijeru.
Za gigantopiteca, kako je poznato, mnogi znanstvenici kazu da je bio "vise divovski covjek nego divovski majmun" i da je moguce da se njegovi potomci i danas skrivaju u nepristupacnim i nedovoljno istrazenim planinskim krajevima naseg planeta!

Jeti postoji!
"Ja cvrsto vjerujem da jeti postoji. Vidio sam njegove tragove, cuo sam njegove krikove, razgovarao neposredno s sherpasima koji su ga vidjeli ne jedanput nego mnogo puta!
(Lord John Hunt, voda britanske ekspedicije koja je 1953. godine prva osvojila Mount Everest)

Umjetnička inspiracija
Jeti je jedan od uobicajnih likova u bogatom tibetanskom panteonu, a spominje se na mnogim mjestima u starim tibetanskim knjigama i rukopisima. Moze se naci prikazan i na "thankama", likovnim kompozicijama iz zivota Budhe (Gotama Budha, osnivac budizma), pa cak i na mandalama - slikarijama koje prikazuju hijerarhiju bogova, demona i njihovih pomocnika i sluga, a sluze kao pomagala u meditaciji.

Vojnici pojeli jetija!
Prva vijest o postojanju kineskog jetija objavljena na Zapadu, bila je vijest koju su zapadne novinske agencije emitirale 22. travnja 1979. godine, a koju je konzervativni londonski tjednik "Sunday Telegraph" objavio pod senzacionalnim naslovom "Vojnici pojeli jetija!". Radilo se, zapravo, o tvrdnji jednog novinara da je u ljeto 1962. godine, u podnozju Himalaja, ceta vojnika kineske Crvene armije - "ubila i odmah poslije toga pojela nekakvu zivotinju slicnu jetiju".

Tajanstveni tragovi
"...Posto se vratila iz ekspedicije u zapadni dio Tibeta, grupa od pet japanskih alpinistkinja je dala izjavu o pronalasku tragova snjeznog divljeg covjeka. Alpinistkinje su pokazale ucesnicima press konferencije u Tokiju jasne fotografije tragova na snijegu na visini od 5800 metara. Tragovi stopala od 30 cm dugo i 20 cm sirokog protegli su se duz polja prekrivenog svjezim snijegom. Duzina koraka iznosi 1,5 metara.
Posto su pazljivo proucili fotografije tajanstvenih tragova, strucnjaci tokijskog Zooloskog vrta su izjavili da je takve tragove moglo da ostavi dzinovsko zivo bice..."
(List "Izvestija" od 21. 10. 1980.)

Čudni primati
U kineskoj se drevnoj literaturi i ljetopisima o cudovisnim primatima govori vrlo rano. Prije 2000 godina, u takozvanom "Razdoblju Zaracenih Drzava", Qu Yuan (340-278. p.n.e.), pjesnik i drzavnik Chu, spominje u svojim stihovima "planinske divlje ljude". U doba vladavine dinastije Tang (619-907), historicar Li Yan Shou u svojoj "Historiji juga", pise o "plemenu dlakavih ljudi", koje je zivjelo u provinciji Hubej, gdje se i danas cesto vidaju divlji snjezni ljudi. Dvorski pjesnik dinastije Ch'ing, cuveni Yuan Mei (1716-1798) spominje u svojoj zbirci "Novi ritmovi" nekakvo bice koje "izgleda kao majmun, a nije majmun" i zivi u velikom broju u provinciji Shaanxi"!

Sukob s divljim ljudima
Devetnaestog je sijecnja 1981. godine, kineski dnevnik na engleskom jeziku "Peking Evening News", objavio opsirnu reportazu o pojavi divljih ljudi u oblasti Shenongdija u kojoj navodi i izjavu 75-godisnjeg Yana Ningdea o dramaticnom dogadaju kojeg je dozivio u 9. lunarnom mjesecu (listopadu) 1947. godine.
"Kod sela Yangjiodonga naisli smo na osam divljih ljudi, visokih najmanje 210 cm, i za njima je u potjeru poslo 2000 vojnika. Kada su oni to vidjeli, pobjegli su prema stjenju i tamo se probili iz okruzenja. Ostao je samo jedan divlji covjek. Bio je najmanji, ali se i on zestoko borio protiv grupe vojnika, koji su ga, na kraju, sasjekli macevima!"

Najstariji zapis
Jedan od najstarijih zapisa o almasima potjece iz 15. stoljeca, a pripisuje se Bavarcu Hansu Schiltbergeru, kojega su zarobili Turci i poslali na dar mongolskom kanu Timerlanu, vladru Zlatne Horde, koji ga je, kasnije, poklonio mongolskom knezu Engidiu. Schiltberger se 1427. godine nekako vratio kuci i napisao opsirno izvjesce koje se danas cuva u Munchenu. U njemu se pominju i "divlji ljudi", koji zive na planinama Tian Shana.
"Tijelo tih stvorenja obraslo je gustom dlakom, koja ostavlja slobodne samo lice i ruke. Jure po brdima kao divokoze, a hrane se divljim plodovima, liscem i gomoljima. Vladar tog podrucja poklonio je Egidiu dvoje divljih ljudi - muskarca i zenu. Bili su uhvaceni u sumskoj divljini s tri konja goleme snage i velicine, kakvih nema u njemackim zemljama i zato im ne znam naziv...

Neslana šala
U broju od 15. travnja 1982. godine ugledne novine "Daily American" su iz Vankuvera objavili zanimljivu pricu o tome kako je neki Rant Mullens (86) priznao da su prije 60 godina, 1924. godine, on i njegov stric George Ross od drveta nacinili ogromna stopala i nasalili se tako da su njihove tragove ostavili u podnozju planine St. Helens. Prema navodima starog saljivdzije to je posluzilo kao pocetak price o misterioznom americkom divljem covjeku"bigfootu".
Tim se povodom oglasio doktor Grover Krantz sa Vasingtonskog drzavnog univerziteta tvrdeci da je to bila samo jedna od brojnih neslanih sala, koje uvijek prate slicne tajanstvene pojave. Ali, nikako ne moze da sluzi kao pocetak nastanka legende, jer su svjedocanstva o "bigfootu" mno starija. On poticu od Indijanaca jos iz 19. stoljeca!

Nešto postoji
"Cak da nijedna od stotina prica o susretu s bigfootom nije istinita, ipak bismo, zbog mnostva otkrivenih tragova, bili primorani zakljuciti da neki orijaski dvonozni primat uistinu nastanjuje nepristupacne sume americkog pacifickog sjeverozapada!"
(Grover Krantz, antropolog s Drzavnog sveucilista u Washingtonu)

Bezbrojni tragovi
U knjizi "Misterije svijeta", Simon Welfare i John Fairley tvrde da su otisci stopala, mozda, najnepristraniji dokazi o postojanju majmunolikih ljudi (ili covjekolikih majmuna) na sjevernoamerickom kontinentu. A minulih desetljeca otkriveni su bezbrojni tragovi, koje prirodnjaci nisu mogli racionalno objasniti, a tesko je povjerovati da je rijec i o djelu dokonih saljivdzija. Tragovi s vise od 3000 otisaka stopala praceni su u duzini od vise kilometara, sto bi bio tezak posao za svaku varalicu. Tajanstveni su tragovi nadeni i u najzabacenijim krajevima, gdje bi se u uobicajnim okolnostima bilo besmisleno upustati u prevaru. Mnogi su otisci podvrgnuti analizi u Washington State University, u Sovjetskom Savezu i u mnogim znanstvenim institucijama Kanade i SAD, gdje su prihvaceni kao autenticni.
Tipicna stopa "divljeg covjeka" dugacka je 41 do 46, a siroka vise od 18 centimetara. Nisu otkriveni znaci uzduznog luka stopala, kao u covjeka, osim kod otiska koji, cini se, potjece od mladuncadi. Na otiscima je jasno izrazen dvostruki jastucic, za razliku od jednostrukog na ljudskoj nozi, sto dokazuje da se noga prilagodila nosenju vece tezine. Dubina traga i projekcija izracunate visine tog divljeg stvorenja upucuju na najmanju tezinu od 136 kilograma, a u nekim slucajevima na divlje gorostase teske od 227 do 454 kilograma!