Kada bi uistinu na našoj planeti zivjeli jednorozi, oni bi na nas, vjerojatno, ostavljali veoma prijatan utisak. Elegantna zivotinja laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih ociju... Hitra i neukrotiva. U svakom slucaju, jednorog zacijelo ne bi ni izdaleka izazivao onako cudenje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. stoljecu, izazivao kengur. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim tjelesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobicajna i vec videna zivotinja.
Zbog toga je umjesno postaviti pitanje: da li je jednorog postojao u prošlosti i otkud mitovi o njemu?
Na ovo je pitanje u opširnoj temi pokušao odgovoriti ugledni njemacki mjesecnik "Peter Moosleitners Magazin", iz kojeg koristimo najzanimljivija saznanja.
Otkrice slovackih radnika
O jednorogu se piše vec više od 3000 godina. Autori su najcešce ljudi od znanstvenog i društvenog ugleda, kojima se mora vjerovati. U njihovim ocima, jednorog je uistinu postojao. I to ne samo u antickom vremenu, vec i mnogo kasnije. Cak i u dvadesetom stoljecu!
Godine 1905, slovacki su radnici, prokopavajuci novo okno, u jednom rudniku, otkrili više neobicnih zivotinjskih kostura za koje se pretpostavilo da su ostacima legendarnih jednoroga. Povod za takvu tvrdnju skrivao se u cinjenici da su neke od kostiju licile na duge, lako zakrivljene rogove. Glasina je bila tako uvjerljiva da su neki radnici zagonetne kosti krišom odnijeli kuci i pretvorili ih u prah, iskreno vjerujuci u drevna predanja da prah od jednorogova roga predstavlja lijek cudesnih svojstava.
Kada je vijest napokon stigla do sveucilišnog Instituta za istrazivanje starina, u selu je preostalo još samo nekoliko neoštecenih krivih kostiju. Znanstvenici su ih podvrgli temeljitoj analizi i uskoro došli do nedvojbenog zakljucka: radilo se o kostima davno izumrlih mamuta!
Ali, u prošlosti je bilo i pojedinaca koji su se sreli sa zivim jednorozima.
Što je s tim izvješcima?
sta su vidjeli njemacki hodocasnici?
Ktesias, glasoviti lijecnik perzijskog suverena Artaxerxesa Mnemona, izvještava oko 400. godine prije nove ere, o pojavi nekog grozomornog rogatog bica koje zivi u Indiji, a najsvestraniji je grcki filozof Aristotel (384-322. pr.n.e) opisivao jednoroga kao zivotinju, koja ima nerascjepljena kopita.
Godine 1483. kroz Svetu su zemlju putovala trojica njemackih hodocasnika: otac Bernard Breidenbach iz Meinza sa svojim pratiocima, uglednim grofom Solmsom i fratrom Felixom Faberom.
U svom zanimljivom izvješcu trojica hodocasnika se zaklinju kako su 20. rujna, dok su s jednog brezuljka blizu Sinajske gore, promatrali sasušeni pustinjski krajolik, u daljini ugledali neobicnu zivotinju. U pocetku su mislili da je rijec o kamili, ali ih je njihov vodic, neki sinajski beduin, odmah ispravio, rekavši da se radi o jednorogu!
U svojim zabilješkama s puta po Africi, jedan drugi svjetski putnik i hodocasnik, Talijan Ludovico Barthema, tvrdi da je u etiopskom gradu Zeila vidio citavo krdo jednoroga, ali njihovom neobicnom izgledu nije posvetio niti jedan redak.
Barthema je, takoder, tvrdio da je u svetom islamskom gradu Mecci (Saudijska Arabija) u jednom parku vidio dva jednoroga, poklon etiopskog suverena sultanu od Mecce.
No, ono što su vidjeli drugi misionari, putopisci i istrazivaci prevazilazi i najuzbudljivije izvještaje o postojanju jednoroga...