Je li moguce da su se prahistoriska cudovista, zahvaljujuci nekim cudnim prirodnim okolnostima, mogla zadrzati do današnjih dana?
To je zanimljivo pitanje. I moglo bi se reci da je i danas podjednako aktuelno na mnogim zemljopisnim sirinama. To potvrduju i cesta izvjesca iz mnogih krajeva svijeta, gdje se vec desetljecima, pa i stoljecima, navodno, pojavljuju nevjerojatne kreature, najcesce nalik izumrlim dinosaurusima.
Postoje li, dakle, cudovista? Je su li, mozda, neke vrste pretpovijesnih nemani prezivjeli do danasnjih dana?!...

Otkriće u Papui
Osamdesetih je godina 20. stoljeca holivudski kamerman Charles Muller sa suprugom Leonom, provodio godisnji odmor na zivopisnom i neistrazenom otoku Papui Novoj Gvineji. Nije bas slucajno izabrao taj tajanstveni, prostrani, drugi po velicini otok na svijetu. On je, kao pravi avanturista, prije polaska procitao veliki broj knjiga o prvim istrazivackim ekspedicijama, zanimljive zabiljeske prvih katolickih misionara o brojnim kanibalskim plemenima sto zive na obalama neistrazenih rijeka i u dubinama tropskih prasuma, o njihovim neobicnim vjerovanjima, tradicijama i ritualima...
S posebnom paznjom holivudski je kamerman je iscitao sva uzbudljiva izvjesca o videnjima cudnog dzinovskog stvorenja u mocvarama Papue. Cim je sa suprugom Leonom, koja je takoder bila spremna na nesvakidasnju avanturu, dosao na otok, angazirao je grupu domorodaca koji su ga odveli na cilj. Ulogorili su se u krajnje divljem i neuslovnom ambijentu u kome su ih vrebale mnoge neugodnosti i opasnosti - od dosadnih mocvarnih insekata do opakih zmija i krvolocnih papuanskih krokodila.
Tako je zapocela avantura koju holivudski bracni par nikada nece zaboraviti.
- Kasno jedne noci - prisjeca se Muller - zaculo se pljuskanje vode, a potom se iznad blatnjave vode pojavilo ogromno stvorenje zuckastobraon boje, sa zastrasujucom glavom i razjapljenih celjusti. Dok je cudoviste sistalo i ispustalo prodorne urlike od kojih se ledila krv u zilama, pomisljao sam da je to moj kraj!
Domoroci su se istog casa panicno razbjezali, a sirota se Leona onesvjestila, dok je Muller kratko vrijeme uspio sacuvati hladnokrvnost i dobro osmotriti mocvarsko cudoviste. zivotinja, koja je licila na pretpovjesnog reptila, zastrasujuce je klaparala golemim celjustima i mahnito udarala snaznom repinom na sve strane a zatim je, posto je Charles u strahu, ipak, ispalio nekoliko hitaca u njenom pravcu, nestala pod vodom.
- Bio je to dozivljaj kojeg je rijecima tesko docarati - sjeca se Muller. - Odjednom, ucinilo mi se kao da sam se nasao u prethistoriji, u vremenu u kome su nasom planetom gospodarili ogrmna cudovisna stvorenja...

Potraga u Kongu
Iako mnogi novinari u svojim tekstovima nisu krili sumnje u istinitost dozivljaja holivudskog kamermana, ostaje cinjenica da su njegovu pricu potvrdili i papuanski domoroci.
U jednom drugom dijelu nase planete, u nepreglednim mocvarama kongoanske provincije Ubangi, sudeci prema brojnim izvjestajima pripadnika lokalnih pigmejskih plemana, zivi nepoznata neman po imenu - M’kele M’bembe. Mnogi istrazivaci i kriptozoolozi, koji su tragali za njom, smatraju da se radi o pretpotopnom stvorenju cudovisnih tjelesnih karakteristika. Oni koji su ga navodno vidjeli slazu se da je velicine dinovskog slona, da ima dug, smedesiv i savitljiv vrat i da mu se tijelo zavrsava dugim misicavim repom, nalik krokodilskom, ali mnogo vecem i znatno pokretljiviji m.
U kolovozu 1981. godine, engleski je biolog dr Roy P. Mackal bio na celu znanstvene ekspedicije, koja se odvazila krenuti u potragu za kongoanskim cudovistem. Ekspedicija nije ispunila ocekivanja. Tocnije, M’kele M’bembe nije viden, ali su snimljeni brojni zagonetni tragovi po kojima se moglo zakljuciti da u prasumskim mocvarama postoje dvije dzinovske nemani - jedna, koja bi mogla biti prahistorijski saurus i, druga, koja bi mogla biti dzinovski gmaz nevjerojatnih dimenzija!
Iz povijest traganja za misterioznim dzinovskim zivotinjama sto zive u nepristupacnim predjelima Afrike, saznajemo da dr. Mackal nije jedina osoba, koja se upustila u avanturu zvanu M’kele M’bembe. Za njim je 1919. godine tragao i veteran brtanske armije Laster Stevens, koji je smatrao da se u mocvarama Konga uistinu skriva - brontosaurus!
U nevjerojatnu avanturu, Stevens je krenuo sa svojim psom Ladyem i grupom unajmljenih nosaca. No, ubrzo je nestao i o njemu se vise nikada nista nije culo.
U posljednjem izvjestaju koji je poslao, veteran britanske armije kaze da je vidio neobicnu mocvarnu zivotinju, koja je “deset puta veca od slona”, te da ju je uspio snimiti. sto se dalje desavalo s nesretnim Stevensom, nikada nije razjasnjeno.
M’kele M’bembe, po svoj prilici, nije usamljena pojava na Crnom kontinentu. Nekoliko godina nakon nestanka Lastera Stevensa, stanovnici jedne nepristupacne oblasti u Kamerunu, izvjestili su vlasti da ih terorizira neko cudoviste, koje je “jednim udarcem dzinovskog repa u stanju da ubije odraslog nilskog konja”.

Čudovište koje hipnotizira
Posljednjih su godina monstruozne nemani videne i u drugim krajevima svijeta. Kinezi izvjestavaju o pojavi grozomornog vodenog monstruma u jezeru Tung-Ting, koje je do sada odnijelo vise zivota, kao i o videnju “najmanje gvije dzinovske zmije” na povrsini jezera Tjanzi, blizu korejanske granice. I jedno i drugo jezero su kraterskog podrijetla i na nekim mjestima su duboka vise od dvjesto metara.
Na tibetanskoj visoravni, koja se prostire na nadmorskoj visini izmedu tri i cetiri tisuce metara, bezbrojna jezera jos uvijek nisu znanstveno istrazena. Gore, na njihovim obalama, ne postoje gradovi i luke, a njihovom mirnom povrsinom ne jedre jedrenjaci, niti plove brodovi. Sve je pusto vec tisucama godina i samo, ponekad, na njihove obale navracate tibetski nomadi sa svojim stadima golemih jakova. Upravo su oni 1991. godine i izvjestili kineske vojne vlasti da se u jednom od jezera pojavilo cudoviste “veliko kao kuca”. Cudoviste ima dugacak vrat i zmijoliku glavu. Krajnje je agresivno i vec je jednom napalo nomade, ubivsi nekog Tibetanca i odvukavsi u jezerske dubine jednog jaka.
I australijsko jezero Baters ima svoju neman, koja se vida jos od daleke 1821. godine. Neman je dobila ime Bunyip, a obicno je opisuju kao veliku dlakavu zivotinju dugog vrata, glave slicne psecoj, zivahnih ociju i zakrzljalih usiju. Godine su 1847. domoroci Marambidzi, koji nastanjuju to podrucje, pokazali znanstvenicima jednu lobanju, tvrdeci da je pripadala jednom od cudovista iz jezera Baters. Analiza, medutim, tu tvrdnju nije potvrdila, jer su eksperti utvrdili da se, mozda, radi o glavi zdrijebeta ili, pak, o deformiranoj glavi nekog teleta!
S vremenom je Bunyip postao ime za sva cudovista koja su se pojavljivala u jezerima, rijekama i mocvarama Australije. Cak i za monstruozno stvorenje “s glavom macke, vratom kornjace i repom koji podsjeca na bodlje bodljikavog praseta”, sto je 1960. godine videno u jednom od parkova Sidneja.

Kronika pojavljivanja australijskih cudovista, medutim, znatno je duza i dramaticnija...
Godine 1848. u rijeci Eumerala, u Victoriji, videno je stvorenje, koje je imalo glavu kengura i dugacak vrat s ogromnom grivom. Domoroci su kazivali da cudoviste posjeduje natprirodne moci i da svoje zrtve hipnotizira i uvlaci u kao “pecina velike celjusti”.

Jezero na koje su se spustili svemirci
U srpnju 1972. godine, grupa je profesionalnih ribara na uscu jednog potoka, istocno od Darwina, vidjela osamnaest metara dugacko troglavo cudoviste cije je tijelo bilo prekriveno blistavim krljustima. Dva mjeseca kasnije, jedna grupa engleskih prirodnjaka zapocela je istrazivanje u jednom jezeru u blizini Lysmoura, u Novom Juznom Welesu, tragajuci za zivotinjom koja je, navodno, licila na pretpovjesnog saurusa, no, sve je bilo uzalud. Znanstvenici su se vratili ne obavljenog posla.
Na norveskom sjeveru, nedaleko Narvika, prostire se duboko i hladno jezero Sandnesvatnet, za kojeg Norvezani vjeruju da je nepoznatim podzemnim kanalima vezano sa Sjevernim morem. Najstariji ribari tvrde kako se u jezeru, najcesce u kolovozu, pojavljuje cudna zivotinja zastrasujuceg izgleda. Ona je u srpnju 1976. godine prevrnula jedan ribarski camac, ali nesretni ribari izuzev “ljutitih ociju velikih kao zdjele i krupne mrke glave”, nisu vidjeli o kakvoj se nemani radi. Ni kasnija znanstvena istrazivanja nisu dala nikakve rezultate.
svicarski je list “Blic” 1977. godine objavio opsirnu reportazu o postojanju cudovista u jezeru Uri. Neman je, navodno, slicna mitoloskom zmaju i ljutito frkce kada izroni. “Blic” navodi i rijeci jednog ocevica:
- Iznenada sam u vodi ugledao jedan predmet oko 15 metara dugacak i dva metra visok. Prvo sam pomislio da se radi o avionu, koji se srusio u jezero, ali nisam cuo nikakav zvuk. Kada se taj predmet pojavio i drugi put jedva da sam povjerovao svojim ocima. Vidio sam glavu vodenog monstruma, kao i neobicnu grbu na njegovim ledima. Dzinovsko je stvorenje licilo na dinosaurusa!
U kolovozu 1983. godine cjelokupni je svjetski tisak objavio senzacionalnu vijest iz britanske pokrajine Devon ciji su stanovnici pet mjeseci zivjeli u strahu od nepoznatog cudovista, koje se pojavljivalo nocu i napadalo stada ovaca. Prateci njegove tragove, ustanovljeno je da misteriozni monstrum, “koji zrtave ne jede vec im samo isisava krv”, zivi u neistrazenoj Exmoorskoj prasumi.
I vijesti koje su posljednjih decenija pristizale s peruansko-bolivske granice gdje se prostire Titicaca, najpoznatije jezero Juzne Amerike, govore o ponovnom videnju legendarnog jezerskom cudovisto o kome su izvjestavali jos prvi spanjolski osvajaci.
Jezero Titicaca okruzuju brojne misterije. To je jezero na najvecoj nadmorskoj visini na svijetu, a zbog velicine ga mnogi nazivaju morem. Tu su se, na njegovu povrsinu, kako pricaju stare legende, u davnoj proslosti spustili misteriozni “sinovi Sunca” (citaj - misionari iz svemira!), koji su podigli blistavu civilizaciju Inka. Upravo su oni jezeru dali ime - Titicaca! Zasto? To nitko nije znao sve dok americki sateliti iz svemira nisu snimili tajanstveno jezero. Tek je tada sve postalo jasno. Obrisi jezera lice na “macku u skoku”, a rijec “titicaca” upravo to znaci - “Macka u skoku”!