Iz vlastitoga iskustva stetna zracenja i njihovu detekciju svrstavam na drugo mjesto u radiestezijskim istraznim radnjama - odmah nakon otkrivanja podzemnih vodenih tokova.
Puno je literature i iz ovoga podrucja, sto je sasvim razumljivo, jer su stetna zracenja i njihov utjecaj na covjeka vrlo vazni u ljudskom zivotu. Istina, u nekim se segmentima nepotrebno pretjeruje, dok neki "strucnjaci" omalovazavaju ovu radiestezijsku djelatnost.
Poznato je kako su od najstarijih vremena postojala mjesta koja su bila pogubna za covjekovo zdravlje, ako se dulje na njima zadrzavao, kao i ona mjesta na kojima se covjek dobro osjecao, pa i ona koja su ga cinila otpornijim na razna oboljenja ili doprinosila brzem ozdravljenju oboljelih organa.
Najosjetljivija jetra
Jos su stari Kinezi znali za to pa su pomno birali mjesta svojih nastambi, a poglavito mjesta za gradnju hramova. Stari Rimljani su, pak, postupali na slijedeci nacin: tamo gdje bi nakanili praviti graðevine, godinu bi dana drzali stado ovaca da tu pasu, zatim ih klali, pregledali jetru tih zivotinja i na temelju tih rezultata odlucivali hoce li tu graditi ili ne. Zasto bas jetru? Prema tvrdnji nekih autora upravo je jetra kolektor raznih valova zracenja iz zemlje i kozmosa.
O stetnom zracenju i njegovim posljedicama iscrpno je pisao Stanko Jurdana u vec spomenutoj knjizi. On je pisao o zracenjima podzemnih vodenih tokova tvrdeci da ce onaj ciji se lezaj nalazi iznad takvoga toka za osam godina neminovno oboljeti od raka. Mi danas znamo kako to ne mora biti uvijek bas tako, ali onaj tko se ozbiljnije bavi radiestezijom takoðer ce vam savjetovati da lezaj obvezno pomaknete s mjesta na kojemu ustanovi djelovanje stetnih zracenja, pogotovo podzemnih voda. I Stanko Jurdana i Rika Zarai pisali su o "kucama raka", a slicno je tvrdio i Smail Dubravic . On pise kako ne zrace samo podzemne vode, iako su one, po njegovu misljenju najopasniji izvori takvih zracenja, nego i geoloski rasjedi, spilje, geoloski lomovi, telefonske centrale, postanski radari, radio i TV odasiljaci, a ja bih tome dodao: u novije vrijeme i razne antene za mobilnu telefoniju kao i visokonaponski trafoi, dalekovodi te radioaktivni gromobrani.
Ko je sve ugrožen?
Jesu li svi ljudi podjednako podlozni utjecaju stetnih zracenja?
Iz vlastitoga iskustva kazem kako i ovdje ima razlicitih misljenja. Osobno zastupam tezu kako svi ljudi nisu podjednako prijamcivi za stetna zracenja, vec to ovisi o nizu cimbenika. Dubravic tvrdi kako je autonomni zivcani sustav (zivci sympaticus i parasympaticus) glavni regulator stetnih zracenja na ljudski organizam. Ako bih davao svoje misljenje o tome, kazao bih slijedece: niz je cimbenika koji utjecu na to koliko ce stetno zracenje djelovati na neku osobu. Po mojoj prosudbi to su:
nacin zivota i ishrane,
pusenje i alkohol,
urođena radiestezijska senzibilnost, odnosno otpornost na zracenja,
vrijeme izlozenosti djelovanju stetnog zracenja i njegov intenzitet,
dijelovi tijela koji su izlozeni stetnom zracenju (najopasnije je ako su to glava i prsa!),
orijentacija lezaja u odnosu na strane svijeta (najoptimalniji polozaj je glava - sjever, noge - jug),
genetska sklonost pojedinim oboljenjima.
Postoji jos niz cimbenika od kojih ovisi pogubnost djelovanja stetnih zracenja na covjeka, ali ovo su ona najbitnija, u sto sam se i sam uvjerio u svojem visegodisnjem radu. stetna zracenja, koja cemo ovdje nazvati kako je to cinio i Boris Farkas u svojoj knjizi Radiestezija u primjeni geopatogena zracenja - GPZ, dijelimo na tri skupine:
zracenja koja dolaze iz podzemlja,
kozmicka zracenja,
zracenja iz naseg okolisa (razni kucanski aparati, dalekovodi, radari…).
Napisao: Zdravko Nikic
Pročitajte knjigu RADIOSTEZIJA ZA POCETNIKE