Danas se najveci broj prirodnjaka svijeta slazu u misljenju da sirrush, zapravo, nikada nije ni postojao i da je kameni prikaz na velicanstvenoj Ishtarinoj kapiji samo plod maste vjestih babilonskih umjetnika. Istodobno, zoolozi smatraju da je prisustvo mitskih cudovista na ranim mapama i u starim znanstvenim knjigama i dokumentima, najcesce rezultat pogresnih tumacenja.
Za tu tvrdnju postoje i konkretni dokazi: takva je bila sudbina izvjesca Marka Pola o takozvanom "kineskom aligatoru". Glasoviti je svjetski putnik opisao "kineskog aligatora" kao veliku zmiju, s dvije kratke noge blizu glave, sirokim opasnim celjustima i velikim ostrim zubima, a da bi cudoviste bilo kompletno, neki je nepoznati kineski umjetnik "aligatoru" nacrtao i krila, te na repu dodao zmijsku glavu!
Ala sa otoka Komodo
No, prirodnjaci, ipak, ne dvoje da u prirodi postoje zivotinje koje svojim strasnim izgledom neodoljivo podsjecaju na mitska cudovista. Tako malajski leteci guster, ne slucajno u zoologiji nazvan imenom "malajski zmaj", moze da leti, odnosno klizi niz vazduh, zahvaljujuci koznoj opni izmedu prednjih i straznjih nogu. I njegova je glava identicna liku zmaja iz starih vremena, ali ima jedan mali problem - malajski leteci guster naraste svega - petnaestak centimetara!
I guster koji nosi neobicno ime -"bradati zmaj" (agama) , a zivi iskljucivo na indonezanskim otocima i u Australiji, ima dosta slicnosti s nekim opisima mitskog cudovista. Oko vrata ima objesene siroke kozne nabore, koje moze da rasiri u zastrasujucu lepezu, ali ne moze da leti i u najboljem slucaju naraste - pedeset centimetara!
Ipak, 1912. godine svijet je bio iznenaden nesvakidasnjim otkricem, koje je ponovo aktualizirane drevne legende o zmajevima. Na zivopisnom indonezanskom otoku Komodu, znanstvenici su otkrili - pravog zivog zmaja!
Godinama su prije toga, lovci na skoljke, jedini posjetioci ovog dugo vremena nenastanjenog otoka, kazivali price o ogromnim cudovistima koja napadaju i prozdiru divlje svinje i koze, te plase sirote indonezanske ribare. O tome se tako uporno pisalo u svijetu da je, konacno, jedna medunarodna ekspedicija istrazivaca i zoologa skupila hrabrost i otisla na Komodo kako bi provjerila neobicne glasine. Po povratku, znanstvenici su objavili da su na otoku odista otkrili "zmaja" (dali su mu ime komodo) u oblicju dzinovskog gustera, koji cak moze narasti i do 3,6 metara!
"Komodski zmaj" je, doista, najveci poznati guster na svijetu, i mada se hrani mesom, nikada ne napada ljude i samo je svojim izgledom slican krvolocnoj nemani! On, naime, ima pljosnatu ruznu glavu s dugim racvastim jezikom, kojim stalno palaca; misicavo tijelo prekriveno neprobojnom krljustavom kozom i noge na prednjem dijelu tijela, sto mu uveliko poboljsava pokretljivost. No, znanstvena ekspedicija Johna Blashforda Snella, organizirana 1979. godine, nasla je u Tihom oceanu tragove "Novogvinejskog zmaja", koji je, po svoj prilici, bio znatno veci nego komodo!
Nepotvrdena svjedocanstva
Tesko bi se moglo reci da su istrazivaci 20. stoljeca ikada tragali za zivim zmajevima. Doduse, kako Simon Welfare i John Fairley navode u "Misterijama svijeta", britanske i americke novine obilno su se salile na racun lovaca na prahistorijske dinosauruse. Najslavniji medu njima, bio je kapetan Leicester Stevens, koji je 1919. godine krenuo u lov na brontosaura i na nagradu od milijun dolara, koju je raspisao vasingtonski institut Smithsonian, ali se o njemu vise nikada nista nije culo.
Godine je 1932. neki svedanin po imenu J.C.Johanson, nadzornik u Kongu, objavio izvjesce iz lova na slonove u Kasaiju, koji je u Europi i Sjedinjenim Drzavama aktuelizirao pricu o prahistorijskim cudovistima. Johanson se odmarao u sjenci jednog baobaovog stabla kada je njegov crni sluga uzviknuo da su se pojavili slonovi.
"Bila su dva muzjaka", napisat ce u svom izvjescu J.C.Johanson, "ali otprilike 50 jardi dalje od njih zamijetio sam nesto nevjerojatno: cudoviste dugacko oko 16 jardi (oko 15 metara - pr.a.) s glavom i repom gustera. Cudoviste je nestalo nevjerojatno brzim pokretom.
Kad se moj sluga pribrao, krenuli smo kroz veliku mocvaru. Tu se taj golemi guster ponovo pojavio, cupajuci meso s uginulog nosoroga. Jasno sam cuo kako prste kosti; bio sam udaljen samo 26 jardi. Potom je skocio u duboku vodu. Munjevito kretanje te zivotinje ulijevalo je strah kakav do tada nikada nisam osjetio!"
Uzbudljivi dozivljaj
Ovdje je potrebno napomenuti da je podrucje Konga, koje je odista jedno od najneistrazenijih na planetu Zemlji, cesto bilo u sredistu slicnih izvjesca. Glasovitom sakupljacu divljih zivotinja za hamburski zooloski vrt, Karlu Hagenbecku, kongoanski domoroci su, navodno, cesto pricali o "chipekweu", monstruoznoj nemani iz mocvara, koja lici - pola na slona, a pola na zmaja! Cak je, jedne prilike, Englez Robert Young na tu neman pucao ali je cudoviste nestalo u jezeru.
Iste godine, 1932, kada je J.C. Johanson svoj uzbudljivi dozivlja objavio u magazinu "Rhodesian Herald", iz svicarske je krenula znanstveno-istrazivacka ekspedicija dr. A. Monnarda, koja je imala zadacu da u neistrazenim predjelima Angole provjeri da li tamo jos uvijek zive - brontosaurusi. Ekspedicija se zavrsila neuspjesno, a dr. Monnard je obavijestio europsku javnost da u Angoli doista zivi dzinovski gmaz, ali da se ne radi o prahistorijskoj zivotinji, nego o vrlo velikom - krokodilu!
Uzbudljive legende o viseglavim, neunistivim zmajevima, moglo bi se reci, jos uvijek uzbuduju mastu stanovnka mnogih krajeva svijeta, ali danas pouzdano znamo da zmajevi jos uvijek zive, otimaju i prozdiru svoje zrtve, samo u filmskim horor-pricama, bajkama, stripovima i avanturistickim romanima.
No, i pored toga, sto prirodnjaci smatraju da ta mitska cudovista nikada nisu ni postojala, bar ne u oblicju koja im daju drevne sage, jos uvijek ima istrazivaca koji nisu izgubili nadu da ce im se jednoga dana posreciti i da ce u nekom zabacenom kraju naseg planeta otkriti zivu prahistorijsku alu i predstaviti je svijetu.
Oni zbog toga i danas tragaju. I nadaju se...
