Kad god se govori o prapovjesnim monstrumima, ogromnim vodenim cudovištima, o kojime svjedoce brojni izvještaji, uvijek se prvo pomisli na Nessie, hipoteticnu neman iz škotskog jezera Loch Ness. Oni koji su, navodno, vidjeli ovo misteriozno stvorenje nisu, doduše, jedinstveni u mišljenju da li ono lici na neku džinovsku jegulju ili zmiju, na nekog samim cudom preživjelog saurusa ili, pak, na kakvu džinovsku ribu, ali se svi u jednom slažu - da je to bio jedinstven doživljaj, nešto što se vida rijetko, jednom u životu!
Uzaludnih istraživanja
Prica zapocinje još davne 565. godine, kada je, prema legendi, Sveti Kolombo, koji je donio kršcanstvo na tlo Velike Britanije, iz celjusti jezereskog cudovišta spasio nekog seljaka. Ipak, punu je popularnost Nessie doživjela tek pedesetih godina prošlog stoljeca. Bio je 14. travnja 1953. godine kada je hotelijer John Mac-Kay šetao sa svojom suprugom pored jezera Loch Ness.
Odjednom, ugledali su neko “divovsko stvorenje, koje je imalo vrat poput zmije”, kako pliva mirnom jezerskom površinom. Dok je oko sebe stvarala nevelike valove neobicna se neman znatiželjno okretala, kao da je zanimao svaki detalj na obalama jezera. Nedugo zatim išcezla je ostavljajuci iza sebe uzburkanu vodu. Nije bilo sumnje, zaklinjao se pred novinarima i televizijskim snimateljima John Mac-Kay da se radilo o - živom stvorenju!
Otada je neman iz Loch Nessa privlacila brojne istraživace, znanstvenike, kriptozoologe, pustolove, televizijske snimatelje i fotografe. Medutim, kako sljedecih desetljeca u vodama najpoznatijeg škotskog jezera nije registrirano ništa neobicno, vecina je završila svoja istraživanja duboko razocarana i bez ikakva uspjeha.
Oni sretniji ili bolje reci spretniji, uspjeli su navodno na celuloidnoj vrpci zabilježiti nešto “cudno”, ali nijedna do danas snimljena fotografija nije u tolikoj mjeri jasna i nedvojbena da bi uvjerila znanstvenike da se dolje, u mracnim dubinama jezera, pracaka neko cudovišno stvorenje, neobicnog izgleda i još neobicnijeg podrijekla.
U traganju za Nessie do sada su korištene sve moguce tehnike, od automatskih podvodnih kamera, preciznih hidrofona i sonara, pa sve do specijalnih batiskafa, minijaturnih podmornica i satelitske tehnike, pomocu kojih je 1987. godine jedna grupa japanskih istraživaca pokušavala definitivno riješiti zagonetku i uci u trag jezerskom monstrumu.
Monstrum snimljen kamerom
Slican pokušaj odvijao se i u ljeto 2001. godine. Grupa švedskih znanstvenika predvodenih istraživacem Janom Sundbergom u dvanaestodnevnoj operaciji "Clean swep" bezuspješno je pokšavala uloviti popolarnu Nessie.
Sundberg, cija su istraživanja s velikim interesovanjem pratili novinari iz cijeloga svijeta, iznio je mišljenje kako vjeruje da je cudovište iz škotskog jezera nepoznata vrsta velike jegulje, koja se može uloviti pomocu posebnih mreža. Ali, kako se i sam Sundberg uvjerio nije ni malo lako u jezeru Loch Ness, dubokom 230 metara, nadmudriti legendarnu neman. Prvi i možda najvažniji problem leži u tome kako postici takvu vidljivost da bi se mogla uociti Nessie. Voda jezera je mutna, mracna i ispunjena gustim cesticama treseti, pa se kroz nju ne vidi cak ni na dubini od dva metra.
Ipak, do sada je najveci uspjeh postigao jedan uporni i pasionirani istraživac glasovitog jezera, mještanin obližnjeg mjesta Fort Augustusa. On je uz pomoc kamere s obicnim blicem, na dubini od 66 metara, napravio više od 2000 snimaka. Na nekim se snimcima uocava silueta neobicnog stvorenja crvenkastosmede boje, dugackog oko cetiri metra, s relativno tankim i dugim vratom koji se završava neobicno šiljatom, zmijolikom glavom.
- Slicnost s plesiosaurusom je ocevidna - tvrdi on.
Da, cini se da bi mogao biti u pravu. Ali ima jedan mali problem, potsjecaju prirodnjaci, plesiosaurusi su izumrli davno, u prahistoriji, prije miliona godina!
Je li moguce da su se pod nekim cudnim okolnostima mogli zadržati do današnjih dana?
