Arenaissance cvjeta sirom Amerike i u mnogim krajevima svijeta. Mnogi je ne razlikuju od trave ili korova, a u njoj se, zapravo, skriva prava mala riznica zdravlja. Uostalom, slicno je i sa mnogim drugim biljkama, koje rastu tu, pored nas, na dohvat nasih ruku. Dovoljno je poznavati njihova blagotvorna svojstva, vrijeme kada se beru i nacin upotrebe. Sve ostaklo je formalnost...
Postoji i druga mogucnost, svratiti u biljnu apoteku ili u neku specijaliziranu prodavnicu gdje se prodaju proizvodi radeni na bazi prirodnih svojstava nekih biljaka. Takvih je prodavnica u svijetu sve vise, a pored biljnih smjesa za cajeve, tamo mozete naci bezbroj proizvoda, koji poticu direktno iz Bozije baste.
Tu su mirisi, losioni, ruzevi, samponi, preparati za kosu i slicni produkti, koji kupcima obecavaju krepku, mirisnu i neprolaznu ljepotu. Sve vise je i prodavnica iz kojih vas mame peciva, kolaci, sokovi, pekmezi, namazi i slatkisi cudesnih mirisa i okusa s kojima - tvrde proizvodaci - u organizam unosite najvredniji dio prirodnog blaga.

Čudesna svojstva
S druge strane, posljednjih su decenija kemicari, koji rade u industriji, otkrili najvrednije odlike mnogih biljaka. Iz smedih bobica "jojobe" oni znaju kako ce dobiti vostano ulje gotovo identicnih svojstava kao i preskupo ulje dobijeno iz kitovog sjemena. Jedna vrsta Euphorbia je i korov poznat pod imenom Gopher. Ima je svugdje i tesko ju je iskorijeniti. No, posljednjih godina od nje se dobijaju mlijecne tecnosti pune hidrokarbonata, koje u rafinerijama nafate sluze kao izvanredna zamjena za nepreradeno ulje i benzin. Zbog toga je valjda i nazivaju - benzinska biljka!
Ali, bilje se sve vise koristi i u svakodnevnoj ishrani. Mnogi jelovnici u specijalnim restoranima nude velik izbor jela u kojima su zbog svoje ljekovitosti, ukusa i mirisa, ukljucene nebrojne biljke.
"Jednom sam imao priliku da uzivam u 'grckoj veceri' - kaze ugledni znanstvenik dr. R. V. Smit (R. W. Smith) - "u kojoj su se na trpezi nasle mnoge biljke. Za predjelo smo imali crveno obojeni kavijar, pomijesan sa krem-sirom, limunovim sokom, sjeckanim crvenim lukom, persunom, origanom i sve to umotano u grcko pecivo. Janjeci kebab bio je mariniran u maslinovom ulju, vinu, limunovom soku, ruzmarinu, origanu, majcinoj dusici, bijelom luku i majoranu. Uz to je serviran pilav od rize s jogurtom, koprom i nanom. Dodaci salati od nekoliko vrsta sira su bili: bosiok, majcina dusica, origano, bijeli luk, paprika, paradajz, persun i nana. Za dezert su posluzeni kolaci od meda i putera, prekriveni usecerenim laticama mirisljavih ruza. U jednom jedinom izvanredno ukusnom jelu , kojem nazalost nisam zapamtio ime, bilo je tuce razlicitih biljaka cije su arome covjeku poznate od najranijih vremena. Sve skupa, bila je to vecera za Bogove!..."

Biljka za sjećanje
Odusevljen gurmanskim specijalitetima, kojima su mnoge biljke davale izvanredni ukus i miris, dr. Smit je napravio malu analizu onoga sto je tu noc jeo u "grckoj veceri".
Persun: Bogat izvor zeljeza i vitamina A, C i E; biljka mediteranskog podrucja poznata i prastanovnicima Grcke, koji su persun smatrali svetom biljkom. Rimljani su ga servirali kao ukras i za poboljsavanje kakvoce hrane. Bili su uvjereni da ce ih odrzati trijeznim na svakodnevnim bakanalijama. Engleski kralj Henri VIII (Henry) je smatrao da nista ne poboljsava ukus ribe kao marinada od persuna i maslinovog ulja. Danas je persun nezamjenjiv zacin u gotovo svim kuhinjama svijeta!
Ruzmarin: "Ruzmarin, to je za sjecanje!" - napisao je sekspir (Shakespere) u Hamletu, misleci na kicenje svatova mirisljavim grancicama ruzmarina, ovog vjecnog simbola neuvehle ljubavi. Travari preporucuju ruzmarin kao izvanredno sredstvo za okrepljenje i olaksavanje bolova. "Mirisite ga cesto", preporucuje mozda najpoznatiji prirucnik ljekovitog bilja Banckes Herball, stampan u Londonu 1525. godine, i dodaje - "Odrzace vas mladim!"
Bosiok: Iako ga njegov prodorni prijatni miris cini jednom od najpopularnijih biljaka na svijetu, bosiok ima kontraverznu povijest. U Hindu religiji, on je posvecena biljka. Preuzeta je u Srednjem stoljecu od europskih travara, koji su - zacudo - strahovali od bosioka kao od uzgajatelja opakih skorpiona. Danas se koristi u raznim oblicima, najcesce u svjezem stanju, kao aromaticni zacin, ali i kao dodatak raznim sosovima i aromaticnim cajevimna.

Ruža za oduševljenje
Neke biljke, kao sto su bodljikava zalfija i kopar, nikada ne idu zajedno. No biljni sastojci "grcke vecere", koja je odusevila dr. R. V. Smita - majcina dusica, persun, ruzmarin i majoran - cesto se kombiniraju, sto daje bolji ukus svim pecenjima, a narocito pticijem mesu, paprikasima i slicnim "teskim" jelima.
Majcina dusica: "Za mene je majcina dusica kraljica biljaka!", zabiljezio je Henri Heler (Henry Haller), nekada sef Bijele kuce, kada je novinarima pokazivao vrt zakline Kenedi (Jacquelin Kennedy). "Majcina dusica je dobra za sve vrste mesa i jela. Ja koristim ruzmarin za piletinu i svinjetinu", dodao je.
Ruza: Iako se generalno ruza ne koristi kao jestiva biljka, njene zamamno mirisne latice nikoga ne ostavljaju ravnodusnim. Drevni Grci i Rimljani pravili su od ruza lijekove i nezaboravne mirise, a savremena znanstvena istrazivanja dokazuju da je ruzin pupoljak bogat C vitaminom i da zavreduje paznju farmaceuta. Dezert od ruzinih latica, kaze dr Smit, podsjeca na apotekarsku ruzu iz srednjovjekovnog grada u Provansi, u Francuskoj. Ime podsjeca na predivni miomiris, ali i na nezaboiravne sokove koji se u Provansi spravljaju jos od 13. stoljeca, a koriste se u apotekarstvu i slasticarstvu. Prema zabiljeskama sacuvanim u pisanim kronikama ovog grada, mnoge poznate licnosti - od zoan of Arka (Joan of Arc) do Napoleona I - odusevljavali su se ukusnim i mirisljavim napitkom od ruza.
Gotovo svako stoljece u proslosti imalo je specificnu biljnu kulturu koja se odrzava kroz religiozne obicaje, sujevjerja, kulinarstvo, meditaciju i narodnu medicinu. Neki narodi, posebno Kinezi, nikada nisu prestajali ljekovite biljke koristiti u svojoj puckoj medicini, a nasuprot zapadnjackom metodu lijecenja, oni jos i danas koriste tradicionalne recepte, nerjetko stare i nekoliko hiljada godina.