Još od najmanjih nogu, mi svi imamo svoju boju i to se odražava u našim kućama i okolini. Otud i izreka: "Boja koju biramo utiči na nas više nego što možemo pretpostaviti". Možda nemate dovoljno novaca da biste uradili ono što vam se dopada, ali zato u kuću možete unijeti boju koja će je oživjeti i učiniti vas intimno sretnim.
Danas imamo veliki izbor boja i različitih nijansi, ali kada uređujemo neku sobu u stanu ipak moramo znati kako ćemo je koristiti da bismo onda za nju odabrali najadekvatniju boju. Enterijeri u prošlosti govorili su mnogo toga o prirodi, karakteru i načinu života osoba koje su u njima živjeli. Tako su, na primjer, Viktorijanci upotrebljavali namještaj obojen u smeđe ili bež, a sam njihov izgled odražavao je nepristupačnost, strogoću i ukočenost. Život njihove djece bio je od najranijeg djetinjstva pun frustracija, zabrana i uslovljenosti.

Kad se gubi ravnoteža...
Kada pomislimo na Francusku u osamnaestom stoljeću, posebno njeno razuzdano plemstvo, pred očima nam se odmah javlja šarenilo, prelijepe tkanine, skupocijeni porculan - aristokratija je u to vrijeme živjela slobodnim i bezbrižnim životom i nije bilo restrikcija kakve su Viktorijanci nametali sebi i drugima.
Dakle, boje koje biramo govore o nama i te boje se mogu tokom godina mijenjati kao što se i naša priroda mijenja. U zrelim životnim godinama boje mogu biti drukčije od onih koje smo birali kada smo bili mlađi, jer su naša iskustva – sasvim prirodno - "obojila" naša poimanja. Kada koristite komplementarne boje sa svim njihovim tonovima i nijansama, pripazite kada ih birate jer morate imati po jednu i iz toplog i iz hladnog spektra kako biste dobili ravnotežu. Prostorije u jednoj boji, uz razne tonove i nijanse, ma kako bili efektni, bacaju nas iz ravnoteže kad u njima duže boravimo.
Dnevna soba mora imati više toplijih boja jer nam one pomažu u aktivnostima, a također i utiču na našu društvenost. Dakle, pokazuju koliko smo ekstrovertni ili introvertni. Narandžaste boje utiču na društvenost, dakle otkrivaju ekstrovertnu osobu, dok zelene i plave smiruju i prilagodljivije su introvertnoj osobi.
Radnoj sobi potrebno je više žutog zbog inspiracije, ali i zelenog i tirkiznog koje su smirujuće kako bi dopunile ekspresivnu žutu bhoju. Previše žutog u sobi podsjeća na toplinu sunca, a mnogima daje osjećaj nekog prostranstva u kome se može beskonačno opuštati.
Osobe koje vole blistave boje i smjele kombinacije vrlo su aktivne, rano ustaju, ali kasno liježu. Prostori koji sadrže pastelne tonove ukazuju na osobe koje su opuštenije i smirenije u sebi samima. Smjele boje u spavaćoj sobi odgovaraju osobi koja se osjeća zadovoljnom i sretnom, ali kako je sreća promjenjiva kategorija, promjenjive bi trebalo da budu i boje. I zato, ako počnete patiti od nesanice, promijenite boje sobe, neka budu pastelne i vaš san će se popraviti.

Breskva za opuštanje
Najvažnije su boje koje birate za dječiju sobu, pa bi zato dobro bilo da i djecu konsultujte. Otkrit ćete da će mala djeca odmah reći koja je njihova omiljena boja. Ako će se odlučiti za samo ljubičaste i plave tonove, znači da su osjetljiva i potrebno im je dosta razumijevanja. Ako u njihov prostor unesete topline ružičastog i boje breskve, to će im pomoći da se opuste i osjećaće se sigurnijim. Tirkizno i blago plavo pomoći će preosjetljivoj djeci, ali ipak unesite im i malo toplijih nijansi koje bi djelovale kao ravnoteža, na primjer narandžaste tonove koji će pomoći da se njihova pretjerana energija usmjeri u kreativnost.
Tako, na primjer, u internatu Rudolfa Steinera (1861 – 1925) djeca u najranijem dobu postaju svjesna različitih efekata boja. I zato u nižim razredima boje su jake, magnetske, tople, a u višim boje se mijenjaju: žuto se koristi kada moraju više da uče, a zeleno i plavo kada počinju razvijati svoj sud i moraju polagati ispite. Djeca su veoma zainteresirana za dublje značenje boja i zato, kada im objasnite kako koja boja može na njih da djeluje, ona će na to brzo odgovoriti. Kupite kristale i objesite ih na prozor - kada sunce ulazi u sobu biće puna predivnih duginih boja jer kristal djeluje kao prizma. Takođe na taj način čovjek može shvatiti da se sve vrijeme kupa u boji što će u njemu probuditi vedrinu i optimizam.
U jednoj engleskoj školi posmatrano je i djelovanje uniformi koje nose učenici. Oni obučeni u sive uniforme nisu bili kooperativni i njihove ocjene bile su u prosjeku loše, dok su djeca koja su nosila plava školska odijela bila daleko kooperativnija i ocjene su im bile znatnoiznad prosjeka. Rezultate ovog ispitivanja uputili su mnogim školama kako bi se znale prilagoditi bojama. Takođe su Englezi eksperimentisali i na jednom fakultetu kada su studenti odlučili da dekorišu zidove trpezarije. Podijelili su prostoriju u dva dijela, jedan obojili nijansom crvene, a drugi nijansom plave boje, a onda je u oba dijela podijeljena ista hrana. U plavom dijelu trpezarije, studenti su govorili i razgovarali tiše o ozbiljnije i smatrali su da je hrana dobra, dok su u crveno obojenom dijelu studenti bili glasniji i žalili su se na ukus hrane. Ovo pokazuje koliko može biti snažan efekat boje na ponašanje čovjeka.