U zanimljivim "Njemackim sagama", braca Jakob i Wilhelm Grimm (1786 - 1859), opisuju ih kao opake "zmije s krilima", dok u norveškim mitovima zmajevi slove kao vijerni cuvari grobalja ratnika. Vikinzi su ih rado slikali na svojim štitovima i urezivali njihove glave na pramcima svojih brzih, vitkih ratnih brodova.
U kineskoj mitologiji, gdje ih ima napretek, zmajevi su rijetko zla cudovišta iako najcešce imaju volovske uši, tigrovske noge, orlovske kandze, srnece rogove, kamilju glavu, davolske oci, zmijski vrat, pjetlovski trup i riblje krljušti! Iako oko sebe rigaju vatru, oni su prijatelji bogova i obicno lete nebom kako bi skupljali blagotvorne oblake i sasušenoj zemlji darivali kišu. U kineskoj astrologiji, zmajevi su vijesnici dobre sudbine i nalaze se medu dvanaest zivotinja-voda koje su došle umirucem Budhi kako bi mu ukazale pokornost i poštiovanje!
Vjeruje se da su zmajevi nadgledali vrijeme, narocito kišu potrebnu za bogatu zetvu. No, ako bi se koji put razljutili znali su biti nemilosrdni i prouzrokovati silne poplave, suše i dramaticna zloslutna pomracenja!
Zmajolika cudovišta zlostavljaju narod
U Kini, cak i danas, ljudi prave letece zmajeve koje koriste u novogodišnjim svecanostima i tradicionalnim puckim svetkovinama i veseljima, ponajviše u misticnim ceremonijalima koji imaju za cilj umilostiviti bogove i izmoliti sretnu i rodnu godinu!
Najznamenitiji junak grcke mitologije, Heraklo (Herkul, Zeusov sin, simbol nadljudske snage), koji je bio prisiljen da izvrši dvanaest teških zadataka ("dodekatlos"), imao je, izmedu ostalog, savladati i opaku hydru, zmijoliko cudovište s osam glava od kojih je jedna glava bila besmrtna (prema jednoj legendi, hydra je imala od devet do stotinu glava, a svaki put kada bi joj se jedna odsjekla, na njenom su mjestu izrastale - dvije!). Hydra je zivjela u nepreglednim baruštinama Lerne kraj legendarnog Argosa i zlostavljala tamošnje pucanstvo. Osim što je bila zla, opaka i otrovna, hydra se mogla i samoobnavljati, pa su je mnogi s pravom smatrali vjecnom!
U jednom drugoj heladskoj sagi govori se o scylli, koja je imala zmajevske odlike: zmijoliko tijelo sa šest glava, bila je zla i opaka, i u opasnim vodama sicilijanske obale, hvatala je i prozdirala mornare!
U prastarim mitovima svijeta cesto se pominje i cudovište wyvern, koje se najcešce opisuje kao opasna leteca zmija, slicna azdahi, sa orlovskim kandzama. Njena zloslutna pojavljivanja najcešce su pratili krvavi ratovi, siromaštvo i kuga!
Zmajevi simboli nepobjedivosti!
I u Velikoj Britaniji su se sacuvale mnoge legende o strašnim zmajevima. Jedna od njih govori o bespoštednoj borbi Crvenog i Bijelog zmaja, koji su, na kraju, zaskoceni na spavanju i spaljeni u jednom velškom samostanu. Od tog dana, Crveni je zmaj postao simbolom rata i još se uvijek moze vidjeti na velškim zastavama.
Englezi su uistinu dugo vremena vjerovali u postojanje ovih višeglavi nemani. Cak je 1668. godine u Hanhameu, kako nas obavještavaju stari ljetopisi, ubijen "opaki gmizavac dugacak više od tri metra, prekriven krljuštima i bradavicastim izraslinama", za kojeg se iskreno vjerovalo da je mladunce zmaja, a njegov se lik još uvijek moze vidjeti na reljefu hanhameutske katedrale.
I u zemlji s druge strane kanala La Manchea, u Francuskoj, predanja o dragonima (zmajevima) dio su uzbudljive narodne usmene ostavštine cija geneza zadire u najdrevniju prošlost. Kada su 1554. godine formirane specijalne vojne jedinice, sacinjene od pripadnika lake i nepobjedive konjice, Francuzi su im s pravom dali ime "dragoni" i nosili su zastavu s likom zmaja!
To znamenje Francuzi su vjerojatno preuzeli iz istocnog dijela Rimskog carstva ciji je simbol bio - purpurni zmaj. Iz tog je vremena (trece- cetvrto stoljece naše ere) sacuvan je zapis rimskog pisca Marcelinusa koji opisuje trijumfalni ulazak cara Konstantina Velikog (274-337) u Rim. Imperator je bio okruzen nepreglednim kohortama vojnika što su nosili zmajska oblicja, "kroz cija grla vjetar zvizdi kao da su zivi, preteci svekolikim uništenjem"...