Na zidu djecje sobe jedne novozagrebacke porodice osvanula je poruka zlokobnog sadrzaja “Necete me unistiti – istrunut cete u paklu!”. Bili su tu i Sotonini simboli: cetiri pentagrama, sestice i izokrenuti krizevi... Istovremeno, svi vjerski simboli - slike, kasete i knjige u sobi, bili su osteceni i razbacani po podu.
Prema pricanju majke, prizor je otkrio maksimalnu opsjednutost Sotonom njene 13-godisnje kcerke. zeleci da je oslobodi demona, zajedno sa svojom kumom i prijateljicom, povela je kcerku na misu za ozdravljenje. Takve mise u novozagrebackoj Crkvi Sv. Kriza jednom mjesecno organizuje molitvena organizacija “Milosrdni Isus”, pod vodstvom fra Dragana Smiljana Kozula.
I dok se fra Kozul molio za progon zlih duhova, sirota devojcica je ispustala neartikulisane krikove, bacala se po podu, povredujuci sve koji su se nasli u njenoj blizini. Najgore je ipak uslijedilo poslije mise, kad su svi napustili crkvu, i fra Kozul poceo da izgovara egzorcisticke molitve za oslobadanje djevojcice od zlih duhovnih napasnika. Molitva je trajala gotovo sat i po, dok se djevojcica bacala, otimala i urlala.

U drustvu sotonista
Majka se sjeca da je sve pocelo poslije odluke da kcerku krsti u crkvi, posto je porodica prethodnih godina zapustila vjerski zivot. Ona svjedoci da se njena kcerka prije godinu dana, poslije jednomjesecne posjete ocu u Njemackoj, vratila potpuno izmjenjena.
- Tek sam kasnije saznala da je tamo usla u drustvo koje je takoreci 24 sata dnevno slusalo tehno muziku i organizovalo sotonisticke skupove. Sve je pocelo jednog jutra, poslije njenog povratka, kad se probudila s crnim podlivima po licu, rukama i nogama i s teskim grcevima u trbuhu. Od tada osjeca slabost u nogama, nemoc, rusi se i trenutke gubi svijest.
Zabrinuta majka, i sama medicinski radnik, pokusala je da nade razumno medicinsko objasnjenje, ali nije uspjela. Kad je na ruci djevojcice primijetila crni podliv u obliku zvijezde, kcerka joj je objasnila da je te noci imala nocne more i da se borila sa zlim silama.
- Priznala je da je nekoliko puta povracala neku zelenu masu te da je, s vremena na vrijeme, nepoznata sila baca po krevetu. Njena prijateljica mi je ispricala da je ljetos na moru iz nje progovarao neki duboki glas sa zlim namjerama. Toga se moja kcerka ne sjeca, jer je u tim trenucima bila u transu...
Na pocetku mise za iscjeljenje porodicnog stabla, fra Dragan Smiljan Kozul tumaci da se mole za mrtve u porodici sve do cetvrtog koljena, kako bi se zivi oslobodili zla, koje mozda otuda izvire. Vjernici se posebno prisjecaju onih koji su imali tezak i nesrecan zivot ili su zavrsili ubistvom, samoubistvom ili u pobacaju, vjerujuci da su i oni bili zrtve Sotoninih sluga.

Dramaticno stanje
Mada se Katolicka crkva u Hrvatskoj nije jos zvanicno izjasnila o praksi "istjerivanja davola", mnogi lokalni svecenici su ubijedeni da "necastivi" nije samo apstraktna metafora, nego "zla sila" koju ne treba potcjenjivati i koja danas vlada mnogim stanovnicima Hrvatske. Oni sve glasnije zahtijevaju da se Kaptol odredi prema nastaloj situaciji. Poznato je, naime, da za obavljanje obreda egzorcizma nijedan svecenik u Zagrebackoj nadbiskupiji nema generalno dopustenje, ali se zna da su neki svecenici, pored fra Dragana Smiljana Kozula, voditelja Pokreta krunice za obracenje i mir, fra Zvjezdana Linica, voditelja Kuce susreta - Tabor, i mons. Josipa Balobanica, prvog covjeka zadarskog nadbiskupa, vrlo uspjesni u obracunu s demonima i ostalim duhovnim napasnicima. Ipak, sve je to nedostatno prema 100.000 opsjednutih osoba koliko ih, prema nekim u javnosti iznesenim procjenama, zivi samo u Zagrebu!
Za svakog egzorcista najodgovorniji je biskup koji ga imenuje ili mu daje privremeno pravo da obavlja egzorcisticke obrede. Medutim, premda je svaki biskup po svome habitusu egzorcista, vecina biskupa nema toga dara, pa i pri imenovanjima egzorcista trazi pomoc iz susjednih biskupija, cak i drzava. Tako u Hrvatskoj djeluje slovenski sluzbeni egzorcista vic. Marijan Arhar, koji je ovlasteni egzorcist Ljubljanske nadbiskupije. Vic. Arhar poznat je mnogima koji posjecuju mise za ozdravljenje duse i tijela, koje povremeno odrzava na zagrebackom Svetom Duhu u Crkvi sv. Ante.

Simptomi opsjednutosti
U Hrvatskoj je danas vise nego ikada aktuelno pitanje kako se manifestira opsjednutost, kako je prepoznati i kada zatraziti pomoc egzorciste?
Dobar egzorcista zna da razlikuje napade zloduha od razlicitih duhovnih stanja, caranja, prokletstva i sl. koja uzrokuju nemir u covjeku. Potreban je oprez i zato se poziva na razboritost, cak i onda kada su prisutni “tradicionalni” znakovi koji upucuju na slucaj koji egzorcizam uzima u obzir, a to znaci: da neko govori i razumije jezik s kojim ni na koji nacin nije bio upoznat; da posjeduje spoznaje o dogadajima koji se odigravaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima; da ocituje snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje. Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaceni kao davolski, jer mogu biti unutar koordinata paranormalnoga, te je potrebno povesti racuna o drugim znakovima, osobito moralnoga reda.
Zato je nezaobilazna pomoc medicinskih i psihijatrijskih strucnjaka. Ako nema dovoljno sigurnosti da je rijec o opsjednucu, egzorcizam se ne smije vrsiti. Da bi mogao sve to uvaziti, od egzorcista se zahtijeva duboka teolosko-liturgijska formacija, “klinicko oko”, kao i oci vjere te sensus Christi. Kada se govori o oprezu, treba ga potkrijepiti brojkama: od hiljadu onih za koje se trazi egzorcizam (koji su prosli stroge znanstveno-medicinske analize), tri do pet slucajeva prepoznaje se u kontekstu opsjednuca. Dakle, Crkva je svjesna da to nije najcesci oblik djelovanja Sotone. To je mozda najspektakularniji oblik, jer je rijec o vlasti nad covjekovom tjelesnim i mentalnim funkcijama, ali duhovni napasnici nisu u stanju potpuno oduzeti slobodnu volju.

Svecenik pa ljekar
Ljudi se za pomoc obracaju najcesce u poodmakloj fazi, odnosno kada su simptomi postali neizdrzivi i kada vise ne mogu obavljati svakodnevne poslove. Tegobe se obicno izrazavaju neprestanom mucninom, cestim glavoboljama, malaksaloscu, higijenskom zapustenoscu i opcom nezainteresiranoscu. Ponekad opsjednuce moze biti toliko jako da potpuno blokira cak i majcinski instinkt. S druge strane, egzorcisti tvrde kako postoji niz slucajeva da ljudi ni ne znaju kako su pod utjecajem zloduha, pa probleme s kojima se susrecu (cak i neke zdravstvene) pripisuju utjecaju vremena, losem raspolozenju ili problemima na radnom mjestu.
Stoga hrvatski svecenici preporucuju svakome da prije nego sto posjeti lijecnika ode svome sveceniku kako bi se temeljito ispovijedio, okajao grijehe i primio sakrament bolesnickog pomazanja. To je, tvrdi se, dovoljno u najvecem broju slucajeva, dok se manji broj mora podvrgnuti obredu egzorcizma.