U jednom od svojih prošlogodišnjih (2005.) brojeva (Vol. 10, No. 4, na strani 63), Magazin Nexus je objavio zanimljiv razgovor pod naslovom ‘The Installation’, koji je britanski novinar Graham W. Birdsall vodio s Valerijem Uvanovom, predstavnikom ruske Akademije za Nacionalnu bezbjednost.

Na osnovu najnovijih istraživanja, grupa ruskih naucnika došla je do zakljucka da “tunguski meteorit” po svom sastavu odgovara - kozmickoj prašini!

Za “nuklearne slicnosti”, David Hughes i John Brown u svojim znanstvenim radovima kažu da se - suprotno vecini mišljenja - takvi nuklearni efekti mogu proizvesti prirodnim putem. Dogadjaju se na Suncu, erupcijama užarenih plinova.

Misteriozna eksplozija u Sibiru prepuna je svojevrsnih enigmi i nije cudo što još uvijek odolijeva racionalnim objašnjenjima. O njoj su, kako smo vidjeli, raspravljali mnogi istraživaci i ucenjaci, ali niko još uvijek nije uspio na nju definitivnu staviti tacku. No, teorije su se redale...

Ratni vihor koji je zahvatio svijet, potisnuo je u drugi plan mnoga znanstvena istraživanja, pa i samo odgonetanje tunguske misterije. Ipak, sovjetska znanost nije zaboravila na predani Kulikov rad. Naprotiv, potražila je èovjeka koji ce pokušati da okonca znanstvenu zadacu Leonida Kulika.

Tunguska je eksplozija izazvala širom našeg planeta zagonetne i - nerjetko - spektakularne efekte. Razliciti ocevici doživjeli su je na razlicit nacin.

Ni stotinu godina nakon misteriozne eksplozije u Sibiru, znanost nije uspjela da objasni sve enigme vezane za taj neobicni dogadjaj.

U Strelki, maloj trgovackoj postaji u sibirskom bespucu, ugledni sovjetski etnograf I. M. Suslov, razgovarao je s grupom od 60 Tunguza koji su se slagali u tome da je katastrofa 1908. ne samo uništila tajgu, ubijajuci životinje i spaljujuci njihove logore, nego je sa sobom nenadano “donijela i bolesti sobovima, narocito šugu, koja se nikada prije eksplozije nije pojavljivala”.

Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula...

U jednom izvještaju iz 1966. godine, ruski istraživaci V. K. Zhuavlev, D. V. Demin i L. N. Demina konacno zakljucuju da magnetski barografski efekti, kao i zona razaranja u sibirskoj eksploziji, odgovaraju nuklearnim testovima koje su 1958. godine izvodili Amerikanci na visokim planinskim vrhovima.