| |
EKSLUZIVNO: EKSPEDICIJA "RAPA NUI 2002"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti" | | | G.N.M.Tyrrell |
Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog. Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti. Zanimljiva proslost
Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.  | | ZAGONETKA KOJA JOS NIJE RIJESENA: Sta uzrokuje samospaljivanje? |
Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite. Neumoljiva statistika
Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada. Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone. Zbunjena nauka
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake. SENZACIJA PROSLOG VIJEKA : Parapsiholog Uri Geler godinama nije silazio sa prvih stranica svijetske stampe | |  |
Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore. Tajna istrazivanja
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...
Parapsiholoska istrazivanja,
Trace oko,
|
Numerologija 
Tibetanski test 
