Rutina nevjerovatna prica nije nikako jedinstvena u istoriji patološke psihologije. U psihijatrijskoj literaturi postoji niz primjera u kojima su normalni ljudi imali halucinacije za koje su znali da su iluzije, ali su se ipak ponašali kao da su istinite. Osoba koja doživljava halucinacije može osjecati da ludi, može tražiti psihijatrijsku pomoc i na kraju, ako je sretna, biti izlijecena.
Postoje mnogi tipovi halmcinacija - u budnom stanju, u snu, u transu, hipnotickom i u polubudnom stanju - koje izgledaju tako stvarne, da osoba ne može da povjeruje da one "stvarno" ne postoje.
Slucajno snivanje
Mnogo od onog što sanjamo sastoji se od nevažnih fragmenata sjecanja, dramatizacije strahova ili želja koje bježe od podsvjesnog potiskivanja, ponekad i komunikacija sa fizickom nelagodom - takav je san da se gušimo, kad nam je jastuk na licu. Neobicni snovi, oznaceni kao vjerodostojni zbog svoje nevjerovatne životnosti i utiska koji su imali na spavaca, mogu ponekad biti znacajno predskazujuci.
To su filmovi koji se odvijaju u glavi spavaca i koji ne odgovaraju stvarnim dogadajima koje njegova ili necija druga fizicka cula mogu shvatiti. Ipak, ako se i dokažu kao predskazanja, oni su najava stvarnih dogadaja.
U srednjem vijeku postojao je veliki strah od «inkubi» i «sukubi», muških i ženskih demona, koji su imali seksualne odnose sa osobom koja spava. Oni su mogli biti okrivljeni za seksualne snove koje, s vremena na vrijeme, sanja vecina ljudi. Ali, moderna psihijatrija je otkrila da neki mjesecari (takvi ljudi su jako podložni hipnotickim sugestijama) - mali broj žana i nešto manja grupa muškaraca - mogu imati tako stvarne seksualne fantazije da u snu doživljavaju istinske orgazme. Fantomske trudnoce su takode poznate. Prisjetimo se «trudnoce» Marije Tjudor koja je toliko željela dijete da je punih devet mjeseci pokazivala sve znake prave trudnoce.
Ono što još više zapanjuje - a isto je toliko istinito - jeste "spektralno silovanje", koje neki definišu kao "ozbiljan" fenomen. Znacajan broj žena svjedoci da je doživio ovo, i u snu i na javi. One tvrde, kako su tokom napada duha, zadobile modrice, ogrebotine i ugrize koje nikako nisu mogle same sebi nanijeti, cak ni kao rezultat histerije podstaknute seksualnim potiskivanjem i krivicom - uobicajenim medicinskim objašnjenjem takvih doživljaja. Ima i primjera gdje clanovi žrtvine porodice tvrde da su vidjeli kako duh-napadac nestaje pred njihovim ocima.
Mentalni ožiljci
Cak i ovdje ljudska svijest može biti krivac. Posjekotina nožem može se pojaviti na licu covjeka koji ponovno preživljava tucu, pod uticajem droga ili hipnoze. Neka djevojka koja vjeruje da je reinkarnacija jednog roba koga su šibali do smrti može izgubiti svijest tamo gdje ona misli da je mjesto smrti roba, a ožiljci od bica joj se spontano javljaju na ledima. Te rane definitivno nisu fizicki samonanesene, one su mentalni ožiljci poremecene svijesti. A što se tice duha silovatelja kojeg su vidjeli drugi, on je mogao biti histericna vizija koju je izmislila i prenijela drugima sama žrtva.
Neki od ovih fenomena su doživljeni prilikom tonjenja u san, a drugi u procesu budenja. Ovo su dva sumracna doba u svacijem danu, i tada smo posebno otvoreni za halucinajcije, možda cak i za posjete iz drugih dimenzija. Ovo se dogada kad se budno stanje miješa sa snom ili se iz sna prelazi u budu stanje. Neke od ovih slika doživljenih u tom vremenu izgledaju tako stvarne da cak i najokorjeliji skeptik, koji ih doživljava, iskreno vjeruje da su puka realnost.
Kulturološka ocekivanja cesto diktiraju sadržaj halucinacija. Mjesecari su uvijek postojali i u dobima veceg praznovjerja, potpomognuti lijekovima od trava, postom, isposništvom, meditacijom i kulturološkim kondicioniranjem, doživljavali su ili orgije vještica ili vizije i opštenje sa andelima, Djevicom i Kristom. U naše doba, smatraju ucenjaci, slicna vrsta kulturloškog kondicioniranja može objasniti halucinacije u žene koja je, dok je i dalje sjedila pored svojih prijatelja u autu, ispricala kako su je odnijeli na jedan NLO i kako su je ispitivali njegovi putnici.
Njeno iskustvo je srodno halucinacijama u hipnozi gdje se mediji mogu prisiliti da vide ljude i predmete koji nisu tu, odnosno da ne vide ljude i predmete koji nisu tu prisutni.
Dokazi ukazuju na postojanje mnogih vrsta stvarnosti. Jedna je ona što je razlicita od našeg svakodnevnog svijeta misionara ili vizionara koji se, kada su u izmijenjenom stanju svijesti, iznenada sjedinjuju sa citavim Svemirom i njegovim izvorom. On ili ona pamte taj trenutak sa takvom jasnocom koja cini da svakodnevna stvarnosti izgleda isto toliko nejasna i nevažna kao neki san. Ali bilo da su ovi drugi nivoi stvarnosti usputne stanice izmedu obicnog svijeta i "konacne stvarnosti mistika", ili su bar neke njihove manifestacije - kao što su halucinacije samo aberacije bolesne svajesti, jeste pitanje na koje mi još uvijek nemamo odgovora.
Dobrodošni posjetilac
Prije nekoliko godina autor Dejvid Kristi - Mari pozvan je da drži predavanje o psihološkim istraživanjima u jednoj školi. Prije razgovora prireden mu je rucak sa direktorom škole koji je ugovorio predavanje. Drugi gost je bila majka dva djecaka iz te škole, koja je Kristi - Mariju ispricala ovu pricu:
Ta žema je uvijek ceznula za kcerkom i kad su njena dva sina vec bili tinejdžeri, usvojila je bebu, djevojcicu koju je strašno zavoljela. Ali kad je beba bila tek prohodala poginula je u sudaru. Da stvar bude gora, ispricala je žena, ona licno je bila za volanom, a nesreca je bila iskljucivo njena greška.
Gubitak djeteta i osjecaj krivice ucinio je život dvostruko nepodnošljivim za ojadenu majku. Jedne noci, neko vrijeme nakon tragedije, ona se iznenada probudila, i ophrvana tugom i osjecanjem potrebe da je neko tješi i bude s njom, pokušala ja da probudi muža. Ali nije nikako uspjela: on kao da je bio u nekoj vrsti kome. Na kraju je odustala i u potpunom ocaju otišla u djeciju sobu i sjela na njan krevet.
A onda, sasvim iznenada djevojcica je stajala pred njom. Ispružila je ruke i rekla "Mamice." Majka je raširila ruke prema djetetu koje joj se popelo u krilo i položilo glavu na rame. Bila je stvarna i topla, od krvi i mesa - "živo dijete" ciju je kosu majka osjecala na svom obrazu a otkucaje srca na grudima. U tom nezaboravnom zagrljaju provele su jedno kratko vrijeme. Zatim se djevojcica izvukla i spustila s majcinog krila i rekla "Mamice, ja sad moram ici" - i nestala!
Taj doživljaj ostavio je majku sa osjecajem radosti isto toliko velike, kakav je bio njen raniji ocaj - i s potpunim ubjedenjem o preživljavanju tjelesne smrti.
Dejvid Krisiti - Mari je rekao "nije bilo nikakve sumnje u pogledu osjecaja iskrenosti sa kojom je ona ispracala svoju pricu. Ako je imala namjeru da obmane dugogodišnjeg parapsihološkog istraživaca onda je zaista bila uvjerljiva glumica. A ako je to iskustvo bilo pravo, a ja ne sumnjam da jeste, ovo bar pokazuje da svi onosvjetski susreti nisu neprijateljski, zlokobni Ili nenormalni».
Ova ce prica potvrditi uvjerenje spiritualista da se duhovi mogu materijalizirati. Pa ipak, drugi bi mogli odbaciti takve fenomene kao trikove svijesti - što ništa ne objašnjava. Rut i mnogi drugi ce posvjedociti da svijest zaista može praviti izuzetno uvjerljive paranormalne doživljaje!
