Četrnaestogodisnji Stenli Kripner jako je zelio jednu enciklopediju. Roditelji mu je nisu mogli kupiti, jer su bili vocari i zbog lošeg roda jabuka te godine ostali su gotovo bez novaca. Stenli je otišao u svoju sobu i rasplakao se. Nakon izvjesnog vremena poceo je da razmišlja o nacinima kako da dode do novca i misli su mu se okrenule ka bogatom ujaku Maksu. Odjednom, kroz glavu mu je prošla strašna misao: Ujka Maks mi ne može pomoci, jer je umro!
Nakon mnogo godina Kripner - sada jedan od vodecih americkih istraživaca parapsiholoških pojava kaže:
"U tom casu sam zacuo kako zvoni telefon. Majka se javila, a onda je pocela jecati, jer joj je moj rodak saopštio da se Maks iznenada razbilo
i da je upravo umro!"

Tri objašnjenja
Hiljade ljudi su imali slicna iskustva. Na neki cudan i neobjašnjiv nacin saznavali su informacije, koje su im stizale mimoilazeci uobicajne puteve. Tokom posljednjih pedeset godina istraživaci to nazivaju terminom ekstra senzitivna percepcija - ESP.
Da bi objasnili taj nesvakidašnji fenomena do sada je izvedeno na stotine hiljada eskperimenata. Pa ipak, znanstvenici se nisu odmakli od pocetka. Ono što je postalo svima jasno jeste da ESP nije neki izolovani fenomen. Naprotiv!
Uzmimo, na primjer, Kripnerovo iskustvo. Postoje tri parapsihološka objašnjenja:
Telepatija: Moguce je da se djecakova svijest ukljucila u rodakovu
svijest i procitala mu misli u trenutku dok se on spremao da im javi tužnu vijest.
Vidovitost: Sasvim je vjerovatno da je mladi Kripner posjedovao svijest
o ujakovoj smrti - osjetio je da se dogodila a da niije postojala nikakva komunikacija izmedu njihove dvije svijesti.
Predskazivanje: Treca mogucnost je da je saznanje o ujakovoj smrt do njega pristiglo iz – buducnosti! On je na neki neobšanjivi nacin skocio u buducnost i spoznao šta ce mu majka saznati iz telefosnkog razgovora.
Postoji i cetvrta mogucnost: umrli ujak je možda posmrtno komunicirao sa svojim necakom. Da je to bio slucaj, Kripneru bi bile potrebne neka vrsta ekstrasenzorne moci da bi bio svjestan prisustva umrle osobe. Takva komunikacija se obicno naziva sposobnošcu medija i izvan je podrucja naucnog istraživanja ESP-a.

Slučaj gospođe Luter
Ljudi koj istražuju ESP, parapsiholozi, bave se vrlo složenom temom u okviru koje se moraju razmatrati mnoga alternativna rješenja, ukljucujuci i ona iz konvencionalne nauke. Povremeno je teško odluciti gdje se završava telepatija, a gdje zapocinje vidovitost.
Rani istraživaci krajem XIX vijeka poceli su da skupljaju i sreduju najupecatljivije slucajeve. Tako se pojavila knjiga svjedocanstava – uglednih sudija, ljekara, advokata - koji su doživjeli neobicna iskustva.
Medu tim iskustvima se našao i slucaj gospode Luter, ženee profesora F. S. Lutera, glasovitog matematicara iz Kembridža.
Gospodu je Luter jedna prijateljica upitala da li ima knjigu pjesnika Emersona. «Nemam!» - odgovorila je iskreno, ali je te noci sanjala kako tu knjigu poklanja prijateljici. Istovremeno, i prijateljica je sanjala kako od gde Luter prima tu knjigu. Iduceg dana profesor je opazio kako mu žena prevrce po policama za knjige. U jednom trenutku, dohvatila je primjerak nekog casopisa i nasumice ga otvorila. Preko dvije stranice bio je ispisan naslovo - "Emersonove kuce i prebivališta".
Takvi spontani slucajevi se dogadaju kad ih ljudi najmanje ocekuju,
tako da se ne mogu objektivno izucavati, a cekanje da se ESP desi u laboratorijskim uvjetima je toliko rijetko i uzaludno kao da ste se odlucili na cekanje da vam grom udari u kucu ili da vam komad meteora padne u dvorište. Ali, skeptici su godinama lako odbacivala i spontane slucajeve, objašnjavajuci ih slucajnošcu. Zbog toga je bilo neophodno uciniti nešto kako bi se izucananje ESP postavilo na naucnu osnovu.

Dr Rajn dijeli karte
Postalo je ocigledno da postoje ljudi kojima su parapsihološka iskustva
relativno uobicajena, pa su istraživaci poceli da izvode kontrolirano
testiranje s njima, pokušavajuci da dokažu postojanje telepatije.
Pionir u ovom poslu bio je dr Džozef Benks Rajn koji je sa svojom suprugom vodio prvi ESP projekat na americkom Sveucilištu Djuk.
Rajnovi su prvobitno bili biolozi sve dok sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeca zanimanje za paranormalne pojave nije postao njihov glavni intares. Zahvaljujuci inicijativi profesora MakDugala bilo im je omoguceno da 1927. godine otpocnu znanstvena istraživanja. Tako je, prvi put u povijesti, parapsihologija dobila «pravo gradanstva» i ušla u znanstvene laboratorije. Upravo dr Rajn je stvorio termin ESP i tom fenomenu posvetio preko 50 godina života, sve do smrti 1980. godine.
Metod Rajnovih istraživanja ESP bio je da se ispitanicima daju zadaci pogadanja. Obicno su se služili špilom od 25 karata, koje su dijeljene na pet hrpa po pet karata, a svaka hrpa je imala razlicite simbole: zvijezda, krug, krst, vijugave linije, pravougaonik. Ove karte, nazvane Zenerovim kartama po imenu jednog od istraživaca izmiješane su a onda ih je istraživac gledao jednu po jednu. U drugoj prostoriji primalac ili ispitanik bi pokazivao na simbole za koje je smatrao da ih onaj drugi gleda. Prema zakonu vjerovatnoce ispitanik bi obicno pogodio pet od 25 karata. Povremeno, ako bi mu sreca bila naklonjena, mogao je imati i više od pet pogodaka, ali u drugim prilikama bi on slabije pogodao, tako da bi se u jednom produženom nizu testova rezultati izjednacili.
S druge strane, ako je ispitanik uistinu posjedovao ESP sposobnosti, rezultat bi bio natprosjecan, a to je upravo ono što je dr Rajna interesiralo.

Otklonjene sumnje
Jedna od Rajnovih "zvijezda" bio je covjek po imenu Lincmajer, koji je volio da ga se zabavlja dok pogada. Rajn bi ponekad, dok bi se vozili, zaustavljao automobil kako bi obavili testiranje na licu mjesta. Jednom prilikom Lincmajeru je pošlo za rukom ono što nije uspjelo nikome prije njega - da pogodi petnaest karata!
U eksperimentu pogadanja karata u Rajnovom automobilu izgleda da je Lincmajer citao istraživaceve misli. On je, takoder, ucestvovao u testovima u kojima se od njega tražilo da imenuje kartu prije nego
što je okrene. Pošto niko nije znao o kojoj je karti bilo rijec, Lincmajer se, da bi pogodio, morao služiti vidovitošcu. Pa ipak, njegovi su rezultati
bili znatno iznad prosjecnih što je dokazivalo da Lincmajer odista posjeduje parapsihološke moci.
Tokom sljedecih deset godina, dr Rajn je istraživao moci pojedinih ljudi da sagledavaju buducnost. Od ispitanika je tražio da pogode unaprijed kakav ce biti poredak Zenerovih karata kad se izmiješaju. Lincmajer je i ovdje postizao impresivne rezultate.
Kad je 1934. godine prvi put objavljen rad doktora Rajna, on je izazvao ogromno zanimanje javnosti. Mnoge njegove kolege, naucnici, nastojali su da otkriju propuste i grške u njegovim istraživanjima, ali je Rajn na sve njihove kritike zadovoljavajuce odgovore.
Ako ovdje nije bilo greške, razmišljali su skeptici, onda mora da je pogrešna Rajnova statisticka analiza. Možda natprosjecni rezultati, koje je bilježio, nisu bili manifestacija ESP-a vec statisticki hir?!…
I ta sumnja je oklonjena 1937. godine, a otklonio ju je niko drugi do Americki institut za statistiku!