Telefon je zazvonio u uredu dr. Rasela Targa i Harolda Puthofa u Istrazivackom institutu u Stanfordu u Kaliforniji (SAD). Procitavsi o njihovom istrazivanju ekstrasenzorne percepcije (ESP), neki skepticni ucenjak je zvao da bi osporio cijelu stvar. Cuo je kako je Ingo Sven, jedan od njihovih medija mogao opisati svako mjesto na našoj planeti ako bi poznavao njegove geografske koordinate.
Covjek s druge strane telefonske žice pitao je Svena šta može "vidjeti" na 49,20 sjeveme dužine i 70,14 stepeni širine. Sven je, bez pogleda u mapu, opisao jedno stjenovito ostrvo sa hladnom klimom i nekoliko zgrada od kojih je jedna narandžasta i bio je potpuno u pravu. Skepticni ucenjak je dobio vjeran opis otoka Kergelen u jugoistocnom dijelu Indijskog okeana, na kojem je bila baza za zajednicka francusko-sovjetska istaživanja gornjih slojeva atmosfere.
Testovi uz pomoc geografskih koordinata trebalo je da Svena i druge ispitanike navedu da opišu mjesta o kojima nikada nisu ni culi, a kamoli nešto znali o njima. I ono što zacuduje jeste da su ispitanici u vecini slucajeva davali ubjedljive opise!
Uspješni eksperimenti
Jedne prilike, ispitanik Pet Prajs bivši policijski inspektor i zamjenik gradonacelnika Berbanka, u Kaliforniji, sjedio je razgovarajuci sa Targom, dok je Puthof izašao iz zgrade noseci zatvorenu kovertu koja je nasumice izabrana iz mnoštva koverata. Kad je izašao iz zgrade, otvorio je tu kovertu i našao uputstvo koje ga šalje na odredeno mjesto. Tamo je proveo pola sata, dok se Prajs telepatski trudio da «vidi» gdje se to Puthof nalazi.
Prajs je opisao jednu gradevine poput tornja, a onda je iznenada rekao:
"Cini mi se da je to Huverov toranj!…"
Prajsove rijeci su snimljene na magnetofon i pušteni Puthofu po njegovom povratku. On je zatim izvadio kovertu i pokazao: njegovo odredište je uistinu bilo - Huverov toranj!
Nije nikakvo cudo što je rad Puthofa i Targa pobudio veliki interes javnosti, jer u njemu tvrde da paranormalne moci posjeduju svi ljudi, samo su kod nekih više ili manje razvijene! Ako je to tacno i ako neki ljudi mogu nauciti da vide na daljinu, postoji cio niz uzbudljivih mogucnosti, kao što su prisluškivanja strogo povjerljivih razgovora, špijuniranja na daljinu, detektiranju stranih obavještajaca itd.
Mnogi su ljudi u prošlosti tragali za tajnom vidovnjackih sposobnosti, ali su njihovi rezultati bili razocaravajuci. U nekim od najfascinantnijih studija ispitivane su osobe sklone ESP. U hiljadama testova vidovitosti u ranim pedesetim godinama prošlog stoljeca, dr Gertrude Šnajdler, sa njujorškog univerziteta Siti, pitala je ispitanike da li vjeruje da je ESP moguca u eksperimentalnim uslovima. Svrha je bila da se vidi da li oni koji vjeruju da je ESP moguca, postižu bolje rezultate od onih koji u to ne vjeruju. Ispostavilo se da bolje rezultate postižu oni koji u nju vjeruju.
Ljudski potencijali
Zanimljivi su i nalazi dr Beti Hamfri iz parapsihološke laboratorije univerziteta Djuk. Prije nego što je testirala pojedince iz ESP, ona im je dala cist list i zamolila ih da nacrtaju šta god žele. Veliki crteži koje su ispunjavali vecinu papira ukazivali su da je osoba "širok" tip; mali crteži da je rijec o stidljivoj i povucenoj osobi, a konvencionalni crteži pokazivali su da je osoba "normalna». U daljim eksperimentima, pokazalo se da su prvi najotvoreniji prema ESP.
Ovaj rad se nastavio i 1980. godine sa raznim istraživacima, koji su se koristili slicnim metodama za ocjenu licnosti ispitanika. Sadašnje tendencije su da se ispitanici, na osnovu vrlo detaljnog upitnika, dijele u ekstrovertne i introvertne. Znaci li to da ljudi koji nisu vjernici, ili koji po prirodi nisu ekstrovertni, nemaju ESP iskustva? Ni u kom slucaju. Istraživanja nagovještavaju da se ESP može izazvati mijenjanjem stanja naše svijesti, a to i nije tako složen posao.
Moderni parapsiholozi služe se tehnikom koja lako dovodi do stanja izmijenjene svijesti. Od ispitanika se traži da legne na kauc, zatim mu se na oci stavljaju polovine ping-pong loptice na koje sija blago obojeno svjetlo. Na ušima su mu slušalice kroz koje dopire tihi jednolicni zvuk. U ovom stanju ispitanik nema ni vizuelnih ni slušnih smetnji i otvoren je da prima telepatske signale od nekoga ko se koncentriše na neku nasumice izabranu sliku.
Medicinska vidovitost
Ova tehnika dovodi do tkz. «Gancfeldovog stanja» kod ispitanika, i dr Karl Sardžent sa univerziteta u Kembridžu, ovom tehnikom postiže izuzetne rezultate. Jedan od njegovih najuspješnijih ispitanika jeste mladi racunarski strucnjak Hju Epton. Prilikom jedne sesije on je opisao kako vidi zgradu na uglu, dodajuci:
"I dalje mislim na vatrogasce i vatrogasnu stanicu, definitivno vidim vatrogasce u crnom i bijelom… Mislim da je jedan covjek na dnu slike u prvom planu... okrenut prema meni... Mlado lice, kao da je fotograf..."
Opis je sadržavao mnogo više detalja. Na kraju sesije donesene su u sobu cetiri slike. Bile su reprinti slika koji su se nalazile u koverti iz koje se pogadalo, od kojih je samo jedna izabrana za test. Od Hjua Eptona je zatraženo da identificira sliku koja je upotrijebljena u eksperimentu i on je to s lakocom uradio. Osoba koja je bila u drugoj sobi i koja se koncentrisala na sliku, potvrdila je Eptonovo mišljenje! Prilikom druge sesije na univerzietetu u Kembtidžu ispitanik je uspio da pogodi ime slike Viljema Blejka koja je "poslana" telepatijom!
Još jedna tehnika uspješno dovodi do telepatije – hipnoza!
Mesmerizam - varijanta hipnoze koja je bila popularna prije dva vijeka - korištena je u izazivanju paranormalnih fenomena. Markiz de Puisegir je otkrio da je Viktor Rejs, uspjevao ponoviti ono što je prolazilo kroz Puisegirovu svijest kad se nalazio u dubokom hipnoiickom transu.
Puisegir je takode otkrio medicinsku vidovitost. Ispitanici su hipnotosani a onda je od njih traženo da dijagnosticiraju bolesti potpuno nepoznatih pacijenata. Mada nisu posjedovali nikakva medicinska znanja, njihove dijagnoze su cesto bile zapanjujuce jasne.
Vidovita Jozefka
I ruski istraživaci su se koristili hipnozom kako bi proizvodili ESP efekte. Tu tehniku je prihvatio i dr Milan Rizl. Dok je živio u Cehoslovackoj on je eksperimentisao sa prekognitivnom vidovitošcu. Dr Rizl bi hipnostisao ispitanika i od njega tražio da vizualizira neki neprijatni dogadaj koji ce se dogoditi u buducnosti. Rezultati su se pokazali spektakularnim.
Kad je hipnotizirao jednu od ispitanica, zvala se Jozefka, ona je detaljno opisala prizor u kome je njenoj prijateljici, koja je živjela u mjestu udaljenom 80 kilometara, u restoranu prišao neki neznanac. Izašli su i odvezli se motociklom. Zatim su se iznenada zaustavili i ona je divljacki silovana.
Sljedeceg dana, misleci da je predskazala buduci dogadaj, Jozefka je telefonirala svojoj prijateljici da bi je upozorila. "Zakasnila si," bio je njen odgovor. "To mi se vec dogodilo – sinoc!"
Josefkin ESP je jednako bio impresivan i u laboratoriji. Dr Rizl je umotao Zenerove karte u mutni omot i pitao je, dok je bila pod hipnozom, da identificira karte koje izvlaci. Od 250 karata ona je pogodila cak 121. Da je to radila nasumce imala bi samo 50 tacnih odgovora.
Uspješna predskazanja
Dr Rizl je nastavio da razvija metod koji je imao 6 faza; koristio je hipnozu i dovodio do vizuelnih halucinacija. Zvijezda medu ispitanicima bio je Pavel Stepanek, bibliotekar, koji je tokom 60-tih godina bio najtraženiji ESP ispitanik. Testirali su ga mnogi istraživaci, obicno sa izuzetnim rezultatima. U prvoj seriji od 2000 pokušaja pogadanja, pogodio je 1144. Šanse da se slucajnošcu postignu takvi rezultata su milijarda prema jedan!
Rozalind Hejvud je otkrila da su joj se u životu cesto dogadali ESP fenomeni, koje ona naziva «Naredenjima». Kada je u julu 1949. godine na mjeces dana odlazila od kuce, "Naredenja" su joj naredila da zatvori vodu na satu, jer ce cijev na tavanu puknuti. Nije to ucinila, jer joj to muž nije dozvolio. Ipak, upozorila je na to susjeda i samo zahvaljujuci tome njihov stan nije poplavljen.
Britanski futurolog Fransis Kinsman, izmedu marta i jula 1979. godine intervjusio je 15 vodecih vidovnjaka, postavljajuci im isto pitanje: "Šta svijet ocekuje tokom osamdesetih?"
Vidovnjaci su predskazali kolaps svjetskog ekonomskog sistema, velike zemljotrese i poplave, novi rat na Srednjem istoku, i abdikaciju kraljice. Sve se to uistinu i dogodilo!
Šta dovodi do ESP-a? Prvi naucnici koji su izucavali telepatiju, smatrali su da bi bilo lako shvatiti njen mehanizam kad se jednom nakupi dovoljno dokaza o njenom postojanju. ESP je izgledala kao radio koji se ukljucuje kada svijest prima poruke. Ali, nije tako. Uspješni telepatski eksperimenti su izvodeni sa jednim od ucesnika kojeg je štitio Faradejev kavez, koji sprijecava prodiranje radio-talasa i druge elektromagnetske talase. Šta god bilo to što prenosi informaciju od jedne svijesti do druge, to ocito nije neki izravni fizicki proces. Pronalaženje objašnjenja za ESP je još više otežano neobicnim nacinom koji, povremeno, izgleda da ignoriše prirodne granice vremena i prostora. Cak iako bismo mogli naci talasnu dužinu na kojoj dvije svijesti prave kontakt, još uvijek bi nam ostali kao tajna ljudi, koji koriste ESP da bi vidjeli prošlost ili buducnost. Postoji još jedna komplikacija koja se mora uzeti u obzir. Najnovija istraživanja ukazuju da se kod eksperimenata sa Zenerovim kartama do rezultata dolazilo zahvaljujuci psihokinezi. Drugim rijecima, ispitanik na neobjašnjiv nacin utice na raspored karata. Moguce je da istraživanje subatomskih cestica može baciti novo svjetlo na ESP. Da bi medusobno «komunicirale», subatomske cestice izgleda reaguju brže od svjetlosti, anulirajuci ogromna rastojanja, što se – kako je poznato - suprotstavlja zakonima kvantne mehanike. |