Izuzetan uspjeh grupe SORRAT u podsticanju psihokineze (PK), navelo je parapsihologa Viljema E. Koksa da u ljeto 1977. godine instalira mini laboratoriju na Skirim farmi u Misuriju, SAD. Prva laboratorija se sastojala od jedne nevelike kutije, ucvršcena celicnim trakama na stabilnu drvenu osnovu i zakljucanu sa dva katanca. Koks je u kutiju stavio razne "igracke" da bi se parapsihološka (PK) sila igrala sa njima. Nekoliko manjih PK fenomena dogodilo se odmah od kojih je, svakako, najzanimljiviji bio misteriozna pojava komada stare indijanske kože sa bobicama u cvrsto zakatancenoj mini laboratoriji.

Zagonetna dešavanja
Tada je laboratorija prensena u kucu dr Dž. T. Ricardsa u Rolu, Misuri, gdje je živio i Koks. Dr Ricards se isticao po dvjema osobinama: bio je i istoricar SORRAT-a i uspjevao je izazivati paranormalno kuckanje - iako je on to objašnavao djelovanjem duhova, a ne svojim parapsihološkim mocima. Razliciti PK fenomeni dešavali su se u prvoj mini laboratoriji. Jedne prilike u kutiji su bili cist papir, olovka, suhi grašak ofarban bijelo i plavo, jedna mala caša, izrezani prstenovi od kože i dobro pricvršceni za jedno mjesto u samoj kutiji, niz od šest špula nanizanih na žicu sa uvrnutim krajevima i razni drugi sitni predmeti.
Mini laboratorija je bila postavljena na stolicu u dnevnoj sobi a oko nje je bilo okupljeno nekoliko prijatelja dr Ricardsa zainteresovanih za paranormalne pojave. Kada su ugasili svjetlo, odjednom su se zaculi šumovi iz unutrašnjosti kutije. Tamo se ocito odvijala PK aktivnost.
Telefonirali su Koksu i on je stigao na farmu na vrijeme da cuje kako sušeni grašak skakuta po unutrašnjosti kutije. Zatim je nastala tišina i svjetlo je upaljeno.
Nakon što su sve dobro pregledali, otkriveno je da su se dogodile neke iznenadujuce promjene unutar kutije. Nije bilo jedne od šest špula a žicani krug na kojem su bile nanizane imao je drukcije uvrnute krajeve. Trideset plavih zrna graška je uskocilo u cašu, dva ravna komada metala za cišcenje lula pretvoreni su se u prstenove, a kožni prstenovi su bili premješteni na drugo mjesto.

Strogo kontrolisane laboratorije
Ovi paranormalni dogadaji dali su dr Koksu ideju da formira još dvije mini laboratorije i da u njih postavi kamere kako bi snimile sve što se tamo bude zbivalo. Objekti koji su se pratili bili su vezani prekidacima tako da su ukljucivali svjetlo cim bi se pomjerili. I jedan casovnik takode je postavljen ispred kamere da bi pokazivao tacno vrijeme PK aktivnosti. Tako je parapsihologija prvi put u povjesti doživjela ozbiljan znanstveni tretman. Sve ono što je kasnije snimljeno samo je bila još jedna potvrda da paranormalni fenomeni – ma kako ih mi objašnjavali – nisu proizvod maštara, nego su dio naše stvarnosti.
Izvještaji o telekinezi i teleportaciji imaju dugu istoriju a o njima govore i svete knjige. Posmarani iz istorijske perspektive, Koksovi rezulati ni u kojem slucaju nisu jedinstveni, mada cinjenica da su zabilježeni na filmu, doprinosi njihovoj afirmaciji i znacaju.
Koksova druga i i treca mini laboratorija bile su postavljene u maloj sobi u podrumu kuce dr. Ricardsa u Roli. Bili su to, u stvari, dva staklena akvarija okrenuta naopacke. Razlikovali su se samo po tome što je treci bio veci od drugoga i po nevažnim detaljima u pogledu položaja brava. Celicna traka je cvrsto obmotavala oba akvarija, a krajevi te trake su bili pricvršceni teškim katancima. Zatim su mini-labovi ucvršceni na nepomicne daske, a uski prostor izmedu svakog akvarija i njegove podloge bio je ucvršcen dodatnim gumenim zaptivacima.
Jedin je Koks imao kljuceve od katanaca i potpunu kontrolu nad rasporedom predmeta u unutrašnjosti mini laboratorija. Ako se uzme u obzir i Koksova prošlost - više od 30 godina parapsiholoških istraživanja i nekoliko godina uspješnog rada sa mini-labovima, svaka podvala ili prevara doima se nevjerovatnim. I Koksov znanstveni ugled takode se suprotstavlja svakoj sumnji u prevaru.

Pod uticajem duhova
Prvi snimljeni dogadaji dobiveni su u maju 1979. godine i pokazivali su levitirajuce pero. Uskoro nakon toga snimljene su dalje sekvence levitirajuceg pera, ukljucenog u "neposredno" pisanje u zakljucanoj i zapecacenoj mini laboratoriji. Medu napisanim rijecima isticale su se rijeci "Bizon King"! King je bilo ime koje su pominjali mnogi mediji, medu njima i poznati Italijan Eustahije Pladino. King je, navodno, bilo ime jednog iz grupe duhova koji su djelovali u Koksovim laboratorijskim eksperimentima.
Cetvrtog jula 1979. godine snimljeno je pero kako ispisuje rijeci - "Velicanstveni 4". Kao i u vecini slucajeva, kretanje pera je bilo izuzetno brzo. Koks ga procjenjuje dvostruko bržim od normalnog pisanja ljudskom rukom.
Jedan drugi primjer PK iz ovog perioda je primjer "hodanja" jedne aluminijske kutijice za film unutar zakljucanog mini-laba. Na filmu se vidi kako kutijica polako "ide" i spotice se na neku manju prepreku blizu sredine akvarija.
U maju 1979. Koks je neocekivano dobio krunski dokaz teleportacije. Na podu podruma našao je zeleni flomaster kojeg je predhodne noci zakljucao u mini laboratoriji.
Spisak teleprtiranih predmeta uskoro je postao prilicno dug: šibice, grašak, pera, vrpce, igracke, komadi nakita i filma, metalni predmeti i papir... Koks je snimio i više od šest paranormalnih povezivanja prstenova. Taj film jasno otkriva da su se prstenovi uistinu medusobno povezali ali samo nakratko da bi se potom opet razdvojili. Ono što iritira jeste da su se prstenovi uvijek razdvajali tako da nikakve trajne veze nisu ostale kao dokaz.

Poruka Džona Kinga
U pismenim porukama navodnih duhova koji su saradivali u Koksovim mini laboratorijama naglašava se znacaj trajnog povezivanja. Ono što je nevjerovatno jeste "odgovor" jednog duha-saradnika. On je napisao: "Pokušalo smo, ali ne možemo da natjeramo proklete kožne prstenove da ostanu povezani. Izvinite - Džon King".
Raznolikost i ucestalost parapsiholoških fenomena u Koksovim mini-labovima i dalje su se povecavali. Kasniji je snimljeno sortiranje obojenih zrna graška, savijanje metala, spontano sagorijevanje, miješanje karata i duvanje balona.
Lakoca sa kojom su materijalni predmeti prolazili kroz zidove mini laboratorija navela je grupu parapsihologa iz Role da se njome posluže kao paranormalnim "poštanskim sanducetom". Nestajanje pisama jasno je snimljeno, a nekoliko dana kasnije – gle cuda - pisma su isporucena putem normalnih poštanskih isporuka.
Kako je ova praksa "PK pošte" bivala sve cešca, koverte su ostavljane otvorene u mini-labovima, a šarolik izbor predmeta oko njih telekineticki bi uskakao unutra prije nego što bi pisma bila teleportirana. Vrlo cesto je primijecivano da su i inostrane marke nalazile put do tih koverata, tako da su pisma stizala sa markama i datumima australijskih, italijanskih i južnoamerickih žigova.

Nestašni duhovi
Duhovi i poltergeisti su vec izvan mode, jer su ih potisnuli alieni (vanzemaljci) Ali opet se nade poneko ko u njih vjeruje i redovno ih saziva.
· London, 5. 3. 1998: Jedan bracni par obratio se sudu s molbom da ne plati posljednju ratu za kucu: bivši vlasnik nije ih upozorio da u njoj borave duhova! Gospoda je cak tvdrila da ju je jedan i obešcastio. Sudija joj nije povjerovao.
· Jerusalem, 10. 3. 1998: Dvije djevojke zatražile su pomoc egzorciste ili rabina koji se bavi istjerivanjem davola jer svaki put kada bi otvorile frižider, u njemu bi ugledala lice jedne starice.
· Madrid, 31. 3. 1998: Duh kralja Ataulfa redovno se pojavljuje u dvoranama muzeja Reina Sofia. To je tvrdnja jednog cuvara koji je bio toliko zastrašen da je zatražio pomoc policije. Nakon tog dogadaja, cuvar je dobio premještaj.
· Legnano, 13. 7. 1998: Papir koji se sam zapali, telefon koji sam od sebe zazvoni, kompjuter koji sam od sebe proradi – ovo se dešava u uredu jednog komercijaliste. Iako je poduzela temeljitu istragu, policija nije otkrila racionalno objašnjenje ovih dogadaja.
· Pariz, 15. 10. 1998: Vec duže vremena u crkvici u jednom francuskom mjestašcu u unutrašnjosti, dešavaju se veoma cudne stvari: statue padaju uz tresak, a svijece se same dižu iznad oltara. Intervenisali su i egzorcisti i francuski mediji, ali dogadaji nisu prestali. Doduše, sada se rjede dešavaju.