Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.

Rješenje u polusnu
Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.
Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.
Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.
To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.

Eksperiment u snu
Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:
«Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»
Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine.
Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

Izum u snu
I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!
Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.
U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.
Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.

Drevne tajne
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:
Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke...
Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

Pakt s Đavolom!
Ðuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao 'Ðavolji triler', za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu!
Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Međutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.
Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.