Glavna tema znanstveno-fantasticnih ro ana je invazija vanzemaljaca na Zemlju. No, ideje autora tih prica ne razlikuju se previše od naucnih pretpostavki. Po mišljenju dvaju uglednih znanstvenika na Zemlju redovito padaju vanzemaljski organizmi koji potom »klijaju« u našim tijelima. Ti nametnici su malene bakterije i virusi koji uzrokuju bolesti, prije svega prehladu i gripu ali i epidemije poput ospica, boginja i kuge.
Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasin ghe sa Sveucilišta u Cardiffu smatraju da se sve bolesti ne prenose kašljanjem i kiha njem, vec da mnogi uzrocnici bolesti dospijevaju u atmosferu Zemlje s kometa koji prolaze pored Zemlje. Oni padaju na Zemlju, ljudi ih udišu i tako nastaju bolesti.
Ako je ta zastrašujuca teorija tocna, onda
su nedjelotvorne sve akcije za suzbijanje epidemija kao što su boginje ili djecja paraliza, jer su njihovi uzrocnici neprestano prisutni u atmosferi. Isto tako iznenada se mogu pojaviti cak i nove bolesti.
Hovleova i Wickramasingheova pretpostavka o bolestima iz svemira potjecu od njihovih teorija o nastanku života, što su ih prvi put objavili 1977. godine. Oni tvrde da se oblaci plina i prašine u svemiru sastoje od jednostanicnih organizama koji su se ondje razvili. Život na našem planetu je nastao kada su ti organizmi pali na Zemlju. Buduci da se to po njihovoj pretpostavci moglo dogoditi i na drugim planetima, po cijeloj galaksiji bi morali postojati nastanjeni planeti slicni Zemlji. Nadalje tvrde da je uzrok evolucije na Zemlji stalna genetska informacija u obliku biološke materije iz svemira.
Znanstvenici su osporili teoriju Hoylea i Wickramasinghea, ali ipak u jednome postoji slaganje: složene molekule od kojih mnoge sadrže ugljik, osnovni element cjelokupnog života na Zemlji, jedan su od bitnih sastojaka oblaka plina i prašine u svemiru. Najgušci oblaci u kojima je pronadena vecina molekula nalaze se u blizini zvijezda, poput poznate Orionove maglice. Zvijezde i planeti su, dakle, okruženi gustim oblacima kemijskih elemenata od kojih je vecina važna za život.
Dok je vecina astronoma i biologa vec odavno uvjerena u to da se složeni kemijski proces evolucije odvio u atmosferi i u morima, Hoyle i Wickramasinghe smatraju da prapocetak cjelokupnog života valja tražiti u
kometima, tim sablasnim kuglama od prašine i leda koje lutaju Suncevim sustavom. Oni ne vjeruju da se život na Zemlji razvio zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Naš planet po njihovoj teoriji nije imao gustu atmosferu niti mora, vec je bio pust, zrakoprazan planet slican Mjesecu. Atmosfera i mora su se formirali tek pod utjecajem objekata slicnih kometima izvan Suncevog sustava. A kada su stvoreni povoljni uvjeti za život, otprilike prije cetiri milijarde godina, onda je i »pao život s neba«.
Pokazatelji iz oblaka
Oni svoju teoriju potkrepljuju tvrdnjama da oblaci prašine u svemiru sadrže velike kolicine celuloze, najvažnije organske tvari na Zemlji, koja je jedan od najvažnijih sastojaka stanicnih stijenki svih biljaka i drveca. Ako je to tocno, a u oblacima je doista utvrdena prisutnost organskih tvari, onda je svemir ispunjen tvarima važnim za Žive stanice. One navodno ostaju u jezgri kometa, koja sadrži vodu i sve važne kemijske elemente, tako dugo dok se ne nade za njih pogodan planet.
Hoyle i Wickramasinghe tvrde da te žive stanice još uvijek postoje u kometima Suncevog sustava, da padaju na Zemlju i uzrokuju bolesti cim naš planet dospije u prašinu kometa, što se dogada vrlo cesto, jer kometi prilikom obilaska oko Sunca uzvitlaju prašinu. Prehlade i gripe su navodno tipicne svemirske bolesti, Zanimljivo je da medicinski pojam influenca potjece iz 15. stoljeca, kada se vjerovalo da tu bolest uzrokuju zvijezde! Tako je jedno praznovjerje iz 15. st. danas u 20. st. postalo aktualno.
Neobicno je da su tu teoriju provjeravali samo na osnovi pojave gripe medu ucenicima u Walesu. Hoyle i Wickramasinghe su proucavali medicinske izvještaje o pojavi gripe u školama u Walesu i utvrdili da se bolest nije prenijela u istoj spavaonici. Taj neocekivan rezultat ih je potakao na pretpostavku da se gripa nije prenosila zarazom, vec da su je uzrokovali virusi iz svemira.
Utvrdili su da su azijsku gripu 1957. i hon gkonšku gripu 1968. uzrokovali virusi, koji su punih 77, odnosno 78 godina »padali« na Zemlju. Hoyle i Wickramasinghe su smatrali da su te epidemije komadici iz Halleve vog kometa koji svakih 75-78 godina obide oko Sunca. To je ujedno bio njihov jedini pokušaj da pojavu neke bolesti pokušaju dovesti u vezu s nekim kometom.
Ostale bolesti koje se svakodnevno pojavljuju uzrokuju virusi koji neprestano padaju iz svemira. Jedna od zaraza od koje se zasigurno najviše strahuje jesu boginje, koje haraju svakih nekoliko stoljeca. Oba znanstvenika su uvjerena da boginje uzrokuje neki dosad nepoznat komet koji kruži oko Sunca svakih nekoliko stoljeca. Danas smo srecom prilicno poštedeni epidemija, za razliku od srednjeg vijeka kada su bolesti poput crne kuge desetkovale cijele narode. No, ipak se ne bismo smjeli prerano radovati, jer Hoyle i Wickramasinghe tvrde: »Doci ce dan, kada ce nas te bolesti iznova napasti iz svemira.«
Ako epidemije doista dolaze iz svemira, onda bi se odredene bolesti morale ponavljati svake godine za vrijeme godišnjih pljuskova meteorita, tj. dok na Zemlju pada najgušca prašina kometa.
No, izmedu pljuska meteorita i izbijanja bolesti, nije uocena nikakva veza. Osim toga dva bi pljuska meteorita, akvardis, koji pada na Zemlju svakog svibnja, i oriondis, koji dolazi svakog listopada, mogla potjecati od Hallevevog kometa, dakle, od one zvijezde repatice koju Hoyle i VVickramasinghe smatraju uzrokom azijske i hongkonške gripe. Zašto, dakle, te gripe ne haraju svake godine u isto vrijeme? Na to pitanje nitko nije dao odgovor.
Ima li živih bica u svemiru?
Teorija o bolestima iz svemira raspirila je žustre rasprave na podrucju školske medicine, koja nije odobravala odstupanje od uobicajenih ucenja mikrobiologije. Zanimljivo je da je najglasnija kritika došla od strane istraživaca svemira Carla Sagana i njegova kolege Bishuna Kharea sa Sveucilišta u Cornel lu. Oni ne vjeruju da u svemiru postoje celuloza ili slicne molekule važne za život. Po njihovu mišljenju se zvjezdana prašina sastoji od složenih otpadnih cestica kakve nastaju u laboratorijima kada se mješavina pli
nova iz zvjezdanih oblaka, prije svega metana, amonijaka i vode, zraci ultraljubicastim svjetlom. Sagan i Khare vjeruju da se smeda tvar koja pritom nastaje i koja nema nikakvo biološko znacenje, u obliku malenih zrnaca poput cestica cade raspršuje po oblacima.
Oni odlucno pobijaju Hovleovu i Wickra masingheovu teoriju dokazujuci da organske tvari, pa tako i celuloza, moraju zbog svojih atoma vodika i ugljika biti zamjetljive na valnoj dužini od 3,4 mikrometra u svom infracrvenom spektru, ali to se nije nikad vidjelo pri infracrvenom promatranju zvjezdane prašine. Dakle, u zvjezdanoj prašini ipak nema celuloze, virusa niti bilo kakvih živih stanica. »Zvjezdano smece« Sagana i Kharea ipak sadrži nešto malo kisika i ne dopušta prodiranje svjetlosti u duboke slojeve; ono bi, dakle, moglo potjecati iz zvjezdane prašine. Hipotezu Hoylea i Wickramasin ghea, Sagan i Khare odbijaju sljedecim argumentom: cak kada bi život i nastao u svemiru »krajnje je nevjerojatno da biokemija tih vanzemaljskih organizama nalikuje onima na našem planetu«. Vrlo je mala vjerojatnost da bi se organizmi iz svemira, poput virusa gripe, mogli povezati s oblicima života na našem planetu