Tome su uveliko doprinosile i cudovisne kreature koje su posjetioci mogli da vide ispod golemih satri najpoznatijih svjetski cirkusa: Polucovjek-polumajmun, Covjek - lav, Covjek - slon, Covjek - gusjenica, Covjek sa tri noge... Cijela jedna galerija nevjerovatnih zlohudiih nakaza sa cijim se tijelima i sudbinama priroda grdno poigrala.
Doduse, bilo je i onih koji su sami "proizvodili" monstruozna covjelika bica. Ali, nijedan od njih, cini se, nije znao od svog posla napraviti spektakl kao sto je to znao Amerikanac Phineas Taylor Barnum (1810 - 1891). On je 1841. godine u New Yorku otkupio glasoviti Americki muzej i - zahvaljujuci svojoj "kolekciji" ljudolikih kreatura - pretvorio ga u najpopularniji zabavni park. Ljudi su hrlili iz cijele Amerike kako bi vidjeli divljake sa Bornea, enormno debele zene, zive skelete, albinose, bradate zene, zive kanibale, patuljke, hermafrodite...
Barnum se prepustio svojoj razigranoj suludoj masti: publici je nudio cudovisna ljudska tijela, prilagodena svojim neobicnim zamislima. Malo nepravilnih tackica na kozi i... evo djecaka-leoparda na sceni!
Na slican su nacin nastale "zena sa glavom mule", "djevojcica kamila", "zena-macka", "djecak-kornjaca", "muskarac-aligator"...
Godine 1868. Americki muzej je izgorio u pozaru. To, medutim, Barnuma nije bacilo u ocaj. Organizirao je novu firmu - Barnumov muzej, menazerija i cirkus - u kojoj ce najznacajniju uloge imati klunovi, trapezisti i nakaze. Poslije smrti Barnuma, firma ce dobiti ime Ringling Brothers, Barnum and Bailey Circus i sve do pedesetih godina 19. stoljeca bit ce to najveci cirkus na svijetu.
Ali, svijetom su krstarile i istinske kreature, najcesce osobe koje su rodene sa teskim tjelesnim deformitetima ili su u ranom djetinjstvu oboljele od teskih i neizlijecivih bolesti o kojima zvanicna medicina gotovo da nije nista znala. Uostalom, pogledajmo ko su bila ta nesretna bica na cijim su sudbina spretni i beskrupulozni menadzeri zgrtali goleme zarade...

Sara Baartman: Fat bum!
Jadna Sara! Cim bi se pojavila na ulicama Londona, objesni bi djecaci kretali za njom i podrugljivo dovikivali: "Fat bum! Fat bum!..."
Godina je 1810. i mlada Afrikanka iz plemena Hotentota privlaci paznju svojom ogromnom pozadinom, koja nije nista drugo do pozamasne naslage masnog tkiva na straznjici i butinama, vrlo cesta pojava kod zena njenog naroda. Zbog toga je djecaci i zadirkuju dobacujuci joj "Fat bum! (Velika guzica!)..."
Dva probisvjeta su je otkrili u Juznoj Africi, njenoj domovini, i u njoj vidjeli nacin dobre i lahke zarade, pokazujuci je za nekoliko novcica znatizeljnim Englezima. Senzacionalna najava objavljena u listu "Morning Post" "Otkrijte Veneru Hotentota!" bio je dovoljan da Londonci nahrupe u cirkus.

Medutim, uskoro su pocele glasine o losem postupanju sa djevojkom. Africki institut podnio je zalbu za zastitu njenog dostojanstva. Iznenadenje sudija bilo je veliko kada je Sara izjavila da se dobro osjeca i da je zadovoljna nacinom kojim zaraduje za zivot. U stvari, ni trenutni "menadzeri", ni oni kojima je bila preprodana nisu joj placali ni jedan novcic. No, ni jedni ni drugi nisu skrtarili na alkoholu, tako da je Sara uvijek bila polupijana.
Godine 1814. kada se londonska publika zasitila africke senzacije, Sara odlazi u Pariz gdje ce zavrsiti u rukama nekog pokazivaca medvjeda. No, tada joj je zdravlje vec bilo podosta naruseno. Ni godinu dana kasnije, u noci 29. decembra 1815. godine, ona umire u jednom cumezu na periferiji francuske prijestolnice.
Cuveni francuski zoolog Baron Cuvier motrio za je zivota na Saru, koju je - zamislite - uporedivao sa velikim majmunima. Nakon smrti, dodatno ga interesira njeno tijelo, kako bi i autopsijom dokazao rasisticku teoriju tadasnjih europskih znanstvenika da su bjelci superiorniji od crnaca. Uzeo je nekoliko organa iz njenog mrtvog tijela, oslobodio skelet i napravio odlivak od obojenog gipsa, koji je godinama bio izlozen u Muzeju covjeka u Parizu.

Maximo i Bartola: Izmisljeni Asteci
Dva neobicna djeteta za koja se danas pouzdano ne zna da li su uistinu bili brat i sestra, kako to tvrdi legenda, patila su od teske bolesti, mikrocefalije (mozak manji od normalnog), patologije koja im je dala krhko tijelo i zakrzljalo mentalno ponasanje. Neki ih je spanjolski avanturista otkrio u Salvadoru. Prodao ih je jednom americkom varalici koji je lansirao debelu izmisljotinu da su Maximo i Bartola potomci slavnog srednjoamerickog naroda, Asteka, i da ih je pod neobicnim okolnostima nasao zatocene u starom asteckom gradu Iximayau.
Da bi u svojoj izmisljotini bio sto uvjerljiviji, skretao je paznju posjetilaca na neobicnu slicnost izmedu ovo dvoje sirote djece i nekih prastarih kamenih skulptura sto su poticale iz vremena Maja i Asteka. Bilo je to dovoljno da zainteresira neuke Amerikance.
Kada su 1849. godinu prvi puta pokazana americkoj publici izazvala su pravu senzaciju. Zbog toga su uskoro uslijedile turneje po Engleskoj, Francuskoj, Belgiji... Po povratku s turneje, Barnum ih angazira u svom Americkom muzeju. S vremenom, interesovanje publike je splasnulo, pa se oko 1890. godine sirotim maloumnim nakazama gubi svaki trag.

Jack Earle: Div iz Teksasa
Sredinom dvadesetih godina, student Sveucilista u Teksasu, Jack Earle, kome su razuzdani hormoni rasta odredili neobicnu zivotnu subinu, posjecuje Ringling Brothers and Barnum and Bailey Circus. Ugledavsi tog dugonju od 2,30 m, vlasnik cirkusa, izvjesni Clyde Ingles, prilazi mu i bez okolisenja kaze: "zelite li biti div?" Casak kasnije, posao je bio zakljucen.

Prema legendi cirkusa, Jack Earle se preobratio u prvorazrednu cirkusku atrakciju. Istini za volju, on je do tada vec snimio nekoliko filmova, kao sto su "Hansel i Gretel" (1923) ili "Jack i cudotvorni grah". Cetrnaest godina nosit ce najneobicnije kostime, prije nego sto se bude povukao u penziju.

Lucia Zarate: zena lutka
Liliputanka Lucia Zarate nije prva liliputanka koja je napravila unosnu karijeru. Od egipatskih farona do nasih dana, patuljasti ljudi fasciniraju publiku. U Rimu su ih cak proizvodili, maltretirajuci novorodencad kako bi sprijecili njihov rast. Ni europski kraljevski dvorovi nisu mogli bez njih: kraljica majka Katarina de Medici imala ih je pet, a njen sin sarl IX, cak - osam!

Lucia Zarate je bila uistinu posebna. Po svemu sudeci, ona je bila najminijaturnije ljudsko stvorenje koje je ikada zivjelo na nasoj planeti. Rodena u Meksiku, nije presla 50 cm u odraslom dobu - velicina bebe - ni tezinu od 2,26 kg - koliko je teska prosjecna macka! Suprotno najcescim oblicima bolesti patuljatosti, kao sto je akondroplazija, vezana za nenormalan razvoj kostiju, ona je imala savrseno proporcionalno tijelo, sto je od nje napravilo pravu zivu lutku. zivahna i uvijek dobre volje, imala je smisla za biznis: pokazivala se za 20 dolara na sat, sto je za ono doba bila prilicno visoka tarifa. Godine 1890. prelazeci vozom snjezne planine Rosez, tragicno se prehladila. Umrla je u svom kupeu, ne docekavsi da proslavio svoj 26. rodendan.

Stefan Bibrovski: covjek s licem lava
Jos kao dijete, mali Stefan Bibrovski, roden 1890. godine u poljskom gradu Wilezagori, imao je lice prepuno dugih dlaka, sto je bio prvi znak da boluje od ekstremnog oblika bolesti zvane hipertrikoza. Uskoro mu je glava potpuno okosmatila, pa su ga vrlo rano poceli pokazivati u mnogim europskim gradovima. Dobio je i novo, prikladnije ime: "Lionel, ovjek s lavljim licem"!
Kada je njegova majka bila trudna, pricali su prvoklasni bjelosvjetski lazovi, dozivjela je traumu gledajuci kako njenog muza na jednom safariju u Africi razdiru krvolocni lavovi. Upravo taj sok i preveliki strah, odredili su, navodno, izgled njenom jos nerodenom sinu, koji se - kakve li lazi - rodio sa lavljom grivom.
Nakon kratkotrajnog prolaska kroz satre cuvenog cirkusa Barnum, Lionel ce najveci dio svog zivota provesti u Europi. Umro je u Italiji 1930. ili 1932. godine. Za razliku od svoje hiperdlakave sabrace, nikada nije prihvatao ulogu divljaka. Naprotiv, kada je pozirao fotografima, najcesce je oblacio najmodernija odijela. Mozda je to bio nacin da podsjeti da, ispod maske cirkuskog stvorenja, zivi osjecajan covjek koji govori pet jezika.

Krao: Izgubljena karika
Zvali su je "Krao, izgubljena karika", iako bi joj bolje pristajalo ime - "zena s bradom"! Rodena u Laosu 1876. godine, ova je nesretna zena jos od prvih godina svog zivota patila od hirsutizma, zenskog oblika pretjerane dlakavosti. Njeno lice i tijelo bili su pokriveni dugim dlakama, pa je vec sa nepunih sest godina debitovala u svom prvom nastupu pred cirkuskom publikom.

Umrla je 1926. godine kao, navodno, zivi dokaz Darvinove teorije o evoluciji, predstavljajuci "izgubljenu kariku", stvorenja koje nije bilo ni majmun, ni covjek, mada je imalo osobine i jednog i drugog. Do kraja zivota naucila je engleski, francuski i njemacki, i s nevjerovatnom ravnodusnoscu se nosila sa svojom neveselom sudbinom.

Daisy i Violet Hilton: Sijamske blizanke
zivot sijamskih bliznakinja Hilton bio je po mnogo cemu jedinstven. Rodene su 1908. godine u Brajtonu (Engleska), s tijelima sraslim ispod kicmenog stuba. Ne mogavsi se o njima brinuti, majka ih je prodala ili poklonila svojoj poslodavki Mary Hilton, koja je odmah skuzila korist koju moze imati ukoliko ih bude pokazivala u cirkusima ili na cestim sajmovima. Sa cetiri godine, djevojcice putuju po Njemackoj, a sa pet ih vec ceka unosna turneja po australijskom kontinentu. Gdje bi se god pojavljivale izazivale bi prvorazrednu senzaciju. Uostalom, kako i ne bi, kada su izvanredno plesale, pjevale, svirale klavir, klarinet, violinu...
Kada s njima ne bi bila zadovoljna, gospoda Hilton bi ih strogo kaznjavala, najcesce tukla. Nakon njene smrti, situacija se pogorsala, jer je njena kcerka s njima postupa jos strozije. Najcesce bi djevojcice zatvarala i drzala izvan kontakta sa bilo kim.

Nesretne Daisy i Violet Hilton postat ce slobodne tek nakon dugog i kompliciranog sudskog procesa, posto su dokazale da se o sebi mogu same brinuti. Desilo se to 1931. godine, u 23. godini njihova zivota. Tek nakon toga dozivljavaju pravi uspjeh. Nastupaju u pozoristu i na filmu, a slavu postizu nakon snimanja cuvenog filma "Nakaze" ("Freaks") Toda Browinga, u kome, pored njih, nastupaju Johny Eck i princ Randian. Uskoro se obje udaju, ali bracne veze nisu potrajale.
Nakon zanosnih tridesetih godina, nastupaju teska vremena. Turneje postaju sve rjede, a njihov bankovni konto postaje sve tanji. U Majamiju otvaraju prodavnicu hamburgera, zatim, posto su potpuno osiromasile, krecu put Kalifornije, gdje dobijaju posao blagajnica u supermarketu. Godine 1969. nakon sto su tesko oboljele od gripe, Daisy i Violet su pronadene mrtve u svom stanu.

Princ Randian: Covjek gusjenica
Vecina posjetitelja Barnumovog cirkusa sjecaju ga se kao nezaboravnu atrakciju: Cudovisni princ Randian, Covjek bez nogu i ruku, nazvan - "Covjek-gusjenica"! Neobicna ljudska kreatura, rodena bez nogu i ruku, uspjevala je javno, pred publikom, da savija cigarete i pali ih samo uz pomoc usana! Brijao se na isti nacin. No, u privatnom zivotu, izgleda, princ Randian nije bio lisen bas svih svojih udova, posto mu je njegova zivotna saputnica, princeza Sarah, podarila cetiri zdrava i normalna nasljednika!

Joseph Merrick: Covjek slon
Od svih nakaza i kreatura koje su u proslosti prikazivane ispod cirkuskih satri, najneobicniji je bio Joseph Merrick. Covjek slon!
Postao je glavnim junakom mnogobrojnih novinskih serijala, zanimljivih knjiga, pozorisnih predstava, pa cak i filma, koji je snimljen 1980. godine u reziji Davida Lyncha. Svoju svjetsku slavu, Merrick duguje susretu sa doktorom Frederickom Trevesom, kirurgom u Londonskoj bolnici.

Godine 1884. Treves je u jednoj zabitoj dascari, kako je kasnije napisao, "otkrio najodvratniji primjerak covjecanstva sto ga je ikad vidio". Kupivsi ga za samo dva novcica, zadovoljio je svoju medicinsku radoznalost. Joseph Merrick je imao ogromnu deformiranu glavu - 90 cm u promjeru - na kojoj je bilo vidljivo samo jedno oko. Na njegovom nakaznom tijelu visila je siva otromboljena koza; desna ruka poput cvornaste grane, na kojoj se ne moze razlikovati gornji dio sake od dlana; uzasno deformirani kukpvi i noge...
Da jos uvijek obavlja praksu, Frederick Treves bi danas otkrio sindrom "proteusa", rijetke genetske bolesti koja na ljudskom tijelu stvara ogromne tumore. Ali, taj radoznali znanstvenik iz XIX stoljeca morao se zadovoljiti klinickim istrazivanjem koje je obavio u bolnici. Nakon zavrsenog ispitivanja, nakaznom je nesrecniku dao svoju posjetnicu. Pune dvije godine nije mislio na njega. A onda se Joseph Merrick sam javio i sa puno povjerenja dosao u Londonsku bolnicu. Nakon mnogih godina lutanja i bijede, zaradujuci za zivot tako sto se pokazivao kao zivi monstrum - njegova ruznoca izazivala je strah i gadenje - pa je, zahvaljujuci dr. Trevesu, u bolnici dobio sobu na dozivotno koristenje. Umro je u snu 1890. godine.

Francesco Lentini: Covjek sa tri noge
Da, dobro ste procitali. Ovaj Italijan, roden 1889. godine na Siciliji, imao je tri noge. Dvije svoje i jos jednu, parazita, na kraju kicmenog stuba. Kao glasovita Teksasanka Myrtle Corbin, "zena sa cetiri noge", i nesretni Francesco Lentini je imao "nerodenog blizanca" ciji se samo donji dio tijela razvio i to, anarhicno! Ta treca noga nije mogla biti iskoristena za hodanje, ali mu je sve do smrti 1966. godine sluzila kao prirodni tabure!

Johnny Eck: Akrobata s pola tijela
John Eckhardt roden je 1911. godine samo nekoliko trenutaka poslije svog brata, blizanca, Roberta. Izmedu dvojice brace, postojalo je veliko saveznistvo, ali je postojala i velika razlika: John je, naime, doslovno roden kao - polucovjeka! Rast njegovog tijela u utrobi majke zaustavio se na kraju grudnog kosa. Vitalni organi abdomena, na neki cudni nacin, bili su stisnuti u nedovrsenom trupu i funkcionirali su potpuno normalno.

Kao mladic, postao je zvijezda cirkusa. Obucen u raznobojne svilene kosulje, kakve je obozavao, izvodio je nevjerovatne akrobatske numere, imao nastupe na trapezu ili je uz muziku plesao na rukama. Kasnije, u zrelim godinama zivota, pravio je minijaturne modele cirkusa u kojima je nastupao i bavio se komponovanjem. Umro je 1991. godini, nekoliko dana prije svog osamdesetog rodendana.