Priča o legendarnoj kraljici od Sabe zauzima malo prostora u Starom zavjetu: ukratko, priča se da je, saznavši za mudrost kralja Salomona, kraljica od Sabe odlučila iskušati ga sa zagonetkama. Stoga se uputila u Jerusalem sa svitom i kamilama natovarenim mirisima, zlatom, dragim kamenjem.
Salomon joj odgovori na sva njena pitanja. Ona ga pohvali, zadivljena. Zatim se lijepa kraljica vrati u svoje kraljevstvo.
Da li je uistinu postojala kraljica koja je poduzimala duga putovanja u potrazi za mudrošću? Na osnovu posljednjih arheoloških iskopavanja u hramu Bilquis (Jemen) i istraživanja o ovom mitu, izgleda da Kraljica od Sabe nije bila samo biblijska ličnost. Arapi su je zvali Bilquis. Za Etiopljane je to bila Makeda. Jevrejski istoričar Giuseppe Flavio (1. stoljeće naše ere) spominje je kao Nikaulu. Kod Grka je to bila Crna Minerva.
Kraljica se pojavljuje u Kur'anu i kasnijim arapskim spisima, u kojima je opisivana s obiljem detalja. Prema arapskoj tradiciji, nakon iskušavanja sa zagonetkama i razmjene darova, kraljica nije odmah otišla. Prvo je našla vremena da se uda za Salomona. Kopti tvrde da je kraljica, otišavši u krevet sa Salomonom (izgleda zbog opklade: nije znala odoljeti, kao što je obećala, želji da pije nakon što je jela pikantna jela), doprinijela osnivanju kraljevstva Etiopije. Iz njene veze sa Salomonom rođen je Menelik koji je, kada je odrastao, otišao u Jerusalem zatražiti od oca da ga prizna. Zatim se Menelik vratio u Etiopiju sa legendarnim Kovčegom zavjeta.

Salomonovih 700 žena?!
Da li je ovo samo fantastični mit o osnivanju velike afričke imperije?
Kako objašnjava Jean Louis Ska sa Instituta za biblijska istraživanja u Rimu, “jedna je činjenica protiv Sabe kao stvarne ličnosti: sve što se u Bibliji spominje prije 850. godine prije naše ere nije potvrđeno u historijskim izvorima. A susret između Salomona i kraljice se, po biblijskoj kronologiji, desio oko 10. stoljeća prije naše ere. Uostalom, treba se podsjetiti da su mnoge biblijske pripovijesti plod antidatiranja činjenica.”
Međutim, sa sigurnošću se zna da su Jevreji kontaktirali sa kraljevstvom Sabe, ali počev od epohe drugog hrama u Jerusalemu, to jest oko 5. stoljeća p. n. e. Kupovali su tamjan za hram i moguće je da su priče o kraljici do njih došle preko trgovačkih karavana. I tačno je da je postojanje raznih izvora o kraljici znak da se može tvrditi da se radi o istinitoj priči, iako začinjenoj pretjerivanjima.
Sve u svemu, u antičkom svijetu bilo je teško izmisliti, mnogo lakše uljepšati: da je nađen prvi hram u Jerusalemu koji je izgradio Salomon možda bi se vidjelo samo malo svetilište. I vjerovatno je kralj imao “samo” nekoliko desetina žena a ne navodnih 700!?
Ipak postoji jedan drugi validan razlog da bi se ustvrdilo da je kraljica od Sabe ličnost koja je uistinu postojala. Kada znanstvenici pokušavaju da iz Biblije izdvoje činjenice od fikcije, često se baziraju na principu kontradikcije: što više neka priča udara na moral određene epohe, to je vjerovatnije da je tačna. Cilj biblijske pripovijesti bio je veličanje moći kralja Salomona, o čijoj je mudrosti glas došao do velikog udaljenog kraljevstva čiji je vođa odlučio da ga posjetiti. Ali taj vođa je jedna žena, upravo Kraljica od Sabe. U hebrejskom društvu tog vremena malo se obaziralo na žene. Ako je bilo odlučeno da se stvori legenda, više bi bila u liniji sa vremenom da se iskoristi figura velikog kralja. Činjenica da se govori o jednoj kraljici može otkriti nukleus historijske istine.

Šta kaže sveti tekst
Šta može reći arapska tradicija? Ako je tačno da je tamjan za hram u Jerusalemu dolazio iz Jemena, upravo na jugu Arabije, prema pripovijestima koje su kružile mnogo prije Kur'ana (6. stoljeće) postojala je velika civilizacija. I ovaj sveti tekst govori o narodu Sabe koji su se klanjali Suncu, a koji je nestao nakon probijanja nasipa u Maribu, današnjem Jemenu, zbog ljutnje Allahove.
Da li je to još jedna u nizu edukativnih priča o moći Boga? Možda, ali jedno je izvjesno: sprave za navodnjavanje i nasipi koji su učinili plodnim hiljade hektara zemlje arheolozi su našli nedaleko od Mariba, 120 kilometara od glavnog jemenskog grada Sane. Tu je i hram Bilquis, Mahram Bilquis, svetilište koje je u antičko doba nosilo ime Kraljice od Sabe (Bilquis) u arapskoj tradiciji.
Sa ceremonijalnim dijelom od pet hiljada kvadratnih metara to je najveće svetilište u arapskom svijetu. Njegov datum koincidira sa epohom Kraljice od Sabe. Američki arheolog Merilyn Philips Hodgson (Merilin Filips Hodžson) je na čelu međunarodne grupe eksperata koja od 1998. vrši iskopavanja koja je prije pola stoljeća započeo njen brat Wendell. U nadi da će dokazati historijsko postojanje Kraljice od Sabe.
U maju 2001. pronađene su statuete od bronze posvećene bogu Biku, veliki oltar sa 67 glava ibisa i drugi predmeti koji, pak, ne vode do kraljice od Sabe, jer su kasnijeg datuma. Ali na natpisu na bronzanoj ploči iz 5. stoljeća prije naše ere citiran je bog-sunce Dhat Hanin. Prema arapskoj tradiciji, i kraljica od Sabe se klanjala bogu-suncu. Ispitivanja radarom i magnetometrima potvrdila su postojanje dvije hiljade malih statua. Otkriven je peristil, trijem sa stubovima, na tri sprata, koji su velikim dijelom još neiskopani. Trebaće godine da se pokupi i prouči sav taj materijal. I na svjetlo dana moglo bi izaći nešto o kraljici, makar natpis ili poklon sa imenom Salomona.

Knjiga nevjesta
“Nema dima bez vatre”, potvrđuje s nomadskom poslovicom Yusuf Abdullah, odgovoran za Antičku umjetnost u Jemenu. Abdu Ghaleb, direktor zadužen za iskopavanje u Američkoj fondaciji za studije čovjeka mnogo je direktniji: “Kraljica je uistinu postojala i ovo je bio samo veliki hram u regiji, jedini u koji je mogla dolaziti. Za islamistu Giovannia Canovu sa Univerziteta Venecija, važno je da je mit o kraljici od Sabe prenosiv u različite religije. I kaže: “Postoje historijski dokazi o postojanju kraljica na arabijskom poluotoku koje su odbijale da plate danak Asircima. Kraljica od Sabe je sigurno bila jedna od njih. Samo što je legenda o njoj preživjela stoljećima.”
Antički tekst koji najopširmnije govori o kraljici je 'Knjiga nevjesta'. Autor Talabi sakupio je oko hiljadite godine usmena predanja. U knjizi se kaže da je ptica 'upupa', koju je dresirao Salomon, odnijela kraljici u Marib, područje svetilišta Bilquis, poziv na dvor. Ona je prihvatila, poštujući slavu Salomona, ali je prvo poslala svoje ambasadore sa raskošnim darovima.
Do susreta je došlo u Jerusalemu i u arapskoj verziji taj susret je bio dramatičan. Salamon je riješio veći dio zagonetki koje mu je postavila kraljica, ali zato što su mu pomagali džinni (duhovi). Kralj se onesvijestio prije nego što je riješio najtežu zagonetku (Koja je prava bit Gospodara?). Na kraju, kraljica koja se klanjala Suncu se preobratila. Kur'an kaže da ju je Salomon preveo preko poda od kristala pa je ona, misleći da je voda, podigla haljine pokazujući nage noge.
'Knjiga nevjesta' insistira na jednom čudnom detalju: kraljica je imala lijepe ali dlakave noge. I to se nije dopalo Salomonu. U verziji starih Kopta iz Etiopije, kraljica je imala kozje stopalo koje je postalo normalno dok je prelazila poplavljeni pod i spotakla se o sveto drvo pred Salomonom. I u hebrejskoj tradiciji, u Targum Sheni, spominju se dlake: Salomon je primio kraljicu koja je prvo morala preći preko kristalnog poda. Ona je podigla haljinu, a Salomon je navodno uzviknuo: “Tvoja ljepota je ljepota žene. Tvoja dlaka je dlaka muškarca.” Srećom, dodaje 'Knjiga nevjesta', Salomonovi džinni izmisliše način da sa nogu lijepe Belkis nestanu sve dlake.

Od kraljice do ‘rasta’
Na prijesto je došao 1930. kao 225-ti potomak Salomona i kraljice od Sabe (Makeda), prema rodbinskoj liniji koja se spominje u 'Kebra Negest', Bibliji iz tradicije hrišćanske Etiopije. Zvao se Ras Tafari Makonnen, a krunisan je pod imenom Haile Selassie. Milioni ljudi su ga vidjeli kao novog Mesiju. I to zahvaljujući proročanstvima Marcusa Garveya sa Jamajke koji je smatrao Etiopiju novom Obećanom zemljom, u godinama borbe za prava Afroamerikanaca, uvjerenih da je Krist imao crnu kožu. Tako je nastao religiozni pokret 'rastafariani', po Ras Tafariu, imenu etiopskog cara.
Rastafariani, danas poznati po tipičnim pletenicama, marihuani i rege muzici, raštrkani su po raznim zemljama, ponajviše na atlantskoj obali Južne Amerike i Karibima. Njihov cilj bio je abolicija ropstva i povratak crnih u Afriku. Godine 1966. Haile Selassie uputio u Jamajku gdje ga je dočekala oduševljena gomila. I sam je ostao zatečen dočekom i iznenađen što ga smatraju novim Mesijom. S grupom sveštenika koje je poveo iz Etiopije pokušao je objasniti kako je on samo vođa.