Suvremena se zanost u jednom slaze: zemlja u kojoj se nalazi zooloski vrt sa svim tim zivotinjama, cudovistima i misterioznim bicima, zasigurno ne postoji na nasoj planeti. No to nikako ne znaci da su detaljni opisi svakojakih monstruma i himera o kojima saznajemo iz drevnih epova, svetih knjiga i mitova, puke tlapnje i da ne zasluzuju znanstvenu provjeru. Otkud ljudskom rodu, koji se kroz minula tisucljeca uspjesno hvatao u kostac s najrazlicitijim iskusenjima i zivotnim nedacama, potreba da uvijek iznova potvrduje svoje uvjerenje da je njegov svijet nastanjen i neobicnim, cesto opakim i krajnje neprijateljski raspolozenim bicima, koja vladaju sredinama u kojima covjek nije uspio saviti gnijezdo ni pustiti korijene.
Ako se prisjetimo, glasoviti svedski lijecnik i prirodnjak Carl von Linne (1707-1778) tek je u drugoj polovini 18. stoljecu objavio svoje znamenito djelo "Sistem prirode" ("Systema naturale") u kome je sistematizirao floru i faunu naseg planeta. Tek tada je iz znanstvene literature izbacen i znatan broj zivotinja koje je, tko zna kada i tko zna u kakvim okolnostima, stvorila ljudska masta.
No, mitoloska se stvorenja cak i dan-danas opiru svakom savjesnijem znanstvenom klasificiranju, pa se u mnogim krajevima svijeta, o njima razgovara kao o mocnim bozanstvima ili (samo) suvremenim bicima, koja zive u potaji, odmah, tu, pored nas, u nepristupacnim planinskim vrletima i prasumama, u beskraju zarkih pustinja i azijskih stepa, na ledenom sjeveru ili u mracnim morskim dubinama!
Postoje li zaista?!

Mutanti Stare Gcke
U jednom prethelenskom mitu o stvaranju svijeta, nastala iz sveopceg kaosa, Eurinoma se sparuje sa sjevernim vjetrom Borejom prerusenim u zmiju. Iz te ce strasne veze nastati sve sto Zemlja danas nosi: rijeke i mora, polja i doline, flora i fauna, pa cak i strasna mitoloska bica, nevjerojatnih oblicja, moci i osobina. Znacajno mjesto medu tim cudovisnim hibridnim bicima iz prastarih predanja pripadalo je ljudima-zivotinjama i zivotinjama-ljudima, a njih je, bar kada je rijec o staroj Grckoj, bilo velik broj - cijela jedna nevjerovatna galerija!
Prisjetimo se...
HIMERA: Zahvaljujuci grckom pjesniku Hesiodu i njegovim opisima, Himeru biste mogli prepoznati na udaljenosti od sto metara cak i po maglovitom vremenu. Radi se o monstrumu na cijem neskladnim tijelom dominiraju tri glave - glava lava, glava koze i glava zmije, mada je neki autori predstavljaju i kao troglavo cudoviste, koje riga vatru!
Hesiod je zivio osam stoljeca prije nove ere i moguce da je imao prebujnu mastu. Drugim rijecima, vjerovao je u prastara predanja i legende, a i sam je precesto svojoj bujnoj imaginaciji pustao na volju. Mi, medutim, danas znamo da himere - ne postoje!

HAROIES: Predanja kazu da je ovo fantasticno bice imalo zensku glavu i zenske grudi, a na mjestu ruku - siroka krila i orlovske kandze!

AMPHISBAENA: Uvijek budna i prisebna legendarna zvijer, s dvije glave. Druga joj je glava bila smjestena na repu i mogla se pokretati i naprijed i nazad. Kada bi jedna glava spavala, druga je bila budna i uvijek na oprezu!

BASILISK: Ovo cudoviste iz starogrcke mitologije bilo je izuzetno opasno. Svoje neprijatelje je moglo da ubija dodirom, pa cak i pogledom! Imalo je mnogo neprijatelja, ali su ga samo tri stvari mogle unistiti: ako bi se pogledao u ogledalo, pijetao koji kukurice i ako bi ga napala lasica!

MANTICORE: Izgledao je vise nego zastrasujuce - imao je ljudsku glavu, plave oci i tri reda ostrih zuba, a tijelo mu je imalo oblicje lava. Rep mu je bio kao u raka, bio je dug i prekriven ostrim (otrovnim) bodljikama, koje su se poput strijela zabadale u neprijatelje!

GRIFFIN: Kakva je to bila neobicna zvijerka?! Zamislite, predanja kazu da je bila snazna kao stotinu planinskih orlova. Jednim dijelom tijela i licila je na njih. Imala je glavu, krila i perje, kao orao, ali zadnje noge i rep bile su kao u lava. Za razliku od oosilih ptica, nosila je zlatna jaja!

Galerija monstruma
Kroz nedokucive prostore drevne mitologije jos i danas, kako vidimo, leprsaju razne utvare, nemani i dzinovski reptili. Zemlja se trese pod galopom Minotaura, snaznog cudovista (pola covjek, pola bik), cijoj muskosti nije mogla odoljeti ni Pasifaja, prelijepa supruga legendarnog kritskog kralja Minoja.
Nasuprot Minotaura, u heladskoj mitologiji, egzistira i mudra Sphinga, koja je imala lice i grudi prelijepe djevojke, a tijelo i noge mocnog lava. Umjesto ruku imala je - krila ptice. Njeni najblizi "srodnici" bili su takoder cudovisni - ptice s licem zene, sirene s ribljim tijelom i kentauri s konjskim tijelom.
Zanimljivo je, mozda, napomenuti da je egipatska Sphinga, prvobitno smatrana bicem muskih osobina, pa je na monumentalnim spomenicima arhajske umjetnosti najcesce prikazivana kao bradati muskarac. Kasnije, posredstvom Fenicana i Sirijaca, Grci su je preuzeli kao lik iz faraonskog Egipta, jos u vrijeme mikenske civilizacije.
Kod starih Grka, Sphinga je opaka zenska neman sto je stajala pred gradskim kapijama legendarne Tebe. Ona je presretala putnike i postavljala im nemoguca pitanje i nerjesive zagonetke. Sve one koji nisu znali odgovore i odgonetke, kaznjavala je strasnim prozdiranjem. Mozda je zbog toga, u 19. stoljecu, Sphinga postala simbolom vjecito opasne zenstvenosti, stiliziran kao kasnoromanticni strah od erotike.
Monstruozna bica nalik ljudima-zivotinjama nisu rijetki u mitologijama drevnih naroda. Ipak, malo ih je sa zmijskim glavama ili zmijama kao sto je bila krilata Meduza ili Georgona. Ona je imala bezbrojne zmije upletene u kosu, a njeno strasno lice sto je izazivalo nedoumicu i strah, tumaceno je kao iskonska zenska opasnost. Tko bi se usudio da pogleda Meduzi u oci, kazu prastara heladska predanja, odmah bi se skamenio, a ona je sa svojim nedokucivim zlim mocima, predstavljala istinsku opasnost za sve, pa cak i za same grcke bogove.
"Cak su i svecenice iz prethistorijske Grcke nosile maske Meduze da bi zastrasile sve one, kojima nije bilo dopusteno da uzmu ucesce u misterijama, a u klasicnoj je Grckoj glava Meduze koristena kao svojevrstan znak koji simbolizira zabranu..." - zabiljezio je u svojim djelima najbolji poznavalac grcke mitologije historicar Robert von Ranke Graves.
Slicno Meduzi bilo je i mitolosko cudoviste Lamias. Njega su stari Grci opisivali kao opako bice ciji gornji dio tijela ima oblicje lijepe i zavodljive zene, a donji dio tijela bio je nevidljiv, jer je ispod struka bio omotan ljutim zmijama. Prelijepim zvizdanjem, Lamias bi u svoju ljubavnu jazbinu namamljivala zalutale putnike i tamo ih - prozdirala!

Homo Monstrosus
Mnogi danas sva mitoloska cudovista koja svojim oblicjima nisu bila ni covjek ni zivotinja, a imala su neke karakteristike i jednog i drugog, nazivaju jednom rijecju - himere! U njihovo postojanje, pored sirotog grckog pjesnika Hesioda, vjerovali su mnogi drugi glasoviti filozofi, historicari i pjesnici antike. Cak su u postojanje neke vrste himere vjerovali i braca Limijer, Volter i Didro, koji su, kako znamo, zivjeli u XVIII stoljecu. Doduse, njihova himera nije imala tri glave - radilo se o cudovistu polucovjek-poluzivotinja!
Istodobno, glasoviti svedski znanstvenik, Carl von Linne (1707-1778), otac prirodnih znanosti, u vrijeme kada je pravio svoju klasifikaciju vrsta, pored Homo Sapiensa ostavio je prazno polje za Homo Monstrosusa.
Kako znamo, do danas nijedno stvorenje nije popunilo praznio polje u Lineovoj klasifikaciji vrsta. U prirodi, kako znamo, ne postoje ljudske ili zivotinjske himere. Nema covjeka s tijelom jarca, niti majmuna sa slonovom surlom ili orlovskom glavom.
Ali, otkud sva ta cudovisna bica u starogrckoj mitologiji?
Kako objasniti cijelu jednu galeriju monstruoznih bica koja se pominju u starom Sumeru, Indiji, drevnoj Kini ili u egipatskom faraonskom vremenu? Cak su neka od njih predstavljala bozanstva kojima su se ljudi stoljecima klanjali. Jesu li, uistinu, postojala?!... Da li je uopce u prirodi moguce ukrstanjem dobiti neko monstruozno bice koje pominju prastare sage i legende?!...
Da ste ova pitanja postavili nekom prirodnjaku s pocetka proslog stoljeca samo bi odmahnuo rukom i promrmljao:
"Glupost!... To je nemoguce!..."
Ipak, odnedavno se pocinje saputati o himerama iz naucnih laboratorija. Rijec je o zivim bicima neobicnih osobina koje su znanstvenici dobili oplemenjujuci ih novim celijama, genima ili organima!