Palenque je jedan od brojnih gradova Maja koji su stoljecima bili pokopani u meksickoj dzungli cija su cuda tek pocetkom 19. vijeka otkrili dvojica strastvenih istrazivaca, americki advokat Dzon Stivens i engleski dizajner Frederik Ketervud. Oni su iz zelenih prasumskih njedara iskopali veliki dio cudesnih spomenika i rusevina.
Tako je svijet dosao do izuzetnih saznanja o zivotu starih stanovnika Srednje Amerike, o fantasticnim vjerovanjima, graditeljskim domertima i umjetnosti Maja. Njihove piramide i velicanstveni hramovima, sjajne palate i misteriozne grobnice, zadivili su kulturni svijet. Nebrojeni ukrasi, kamene statue i brojni reljefi, otkrili su svijetu nevjerovatne prizore zahvaljujuci kojim su istrazivaci bar djelomicno bili u stanju da rekonstruiraju misterioznu proslost tog prastarog tajanstvenog naroda.

Tajna Hrama zapisa
Maje su se iznenada pojavile prije tri hiljade godina a nestale su na podjednako misteriozan nacin oko osmog-devetog vijeka nase ere.
Ipak, Stivensonu i Ketervudu je promaklo mozda najsenzacionalnije otkrice, koje je 1952. ucinio meksicki arheolog AIberto Ruz, kojem je poslo za rukom da po tragovima svojih predaka rekonstruira rusevine tog prastarog grada. Ruz se nalazio u Hramu zapisa, nazvan tako zato sto je bio ispunjen kamenim plocama ispisanim posebnim pismom koje se i dan-danas jedva moze desifrirati. Tu je bilo i mnostvo obojenih bareljefa koji zivo ilustriraju scene iz svakodnevnog zivota tih ljudi. Onda je primijetio da se jedna ploca, pokrivena brojnim napisima, moze podici. Podigao ju je i nasao se pred svojevrsnom misterijom. Kao u kakvom filmu o Indijana Dzonsu, Ruz je ugledao uske uske stepenice koje su vodile u unutrasnjost piramidolikog hrama.
Na 18 metara dubine Alberto Ruz je otkrio jos jednu kamenu plocu na kojoj su lezali skeleti sestorice Maja, vjerovatno cuvara ove vazne podzemne grobnice.
Kada je sa svojim pomocnicima uspio da pomakne i tu drugu plocu, pred njegovim ocima se ukazao nezamisliv prizor: nevelika kripta niz cije je zidove kapala voda jos iz davnih vremena, bila je prirodno dekorisana brojnim stalaktitima i stalagmitima koje su kapi vode stoljecima strpljivo gradile. U sredini mracne i memlive prostorije lezao je kameni sarkofag zatvoren plocom od jednog komada klesanog kamena, teskog vise od pet tona.

Fantasticni prizor
Kada je sljedecih dana, poslije mnogo poteskoca, ploca napokon podignuta, Ruz je konacno mogao da vidi licnost za koju je sagradena ova impozantna grobnica: skelet je bio ukrasen dragocijenim ogrlicama od zada i bisera.
Jedan natpis ga je identificirao - "Pravi covjek"!
Dakle, Pravi covjek!
Definicija je, nesumnjivo, bila zagonetna, ali je daleko zagonetniji bio prizor precizno uklesan u kamenu plohu ploce koja je zatvarala sarkofag. Na njemu je bio prikazan covjek u uistinu cudnom polozaju. Kao da su mu ruke pocivale na polugama i komandama nekog svemirskog broda. Dok sjedi u tipicnom polozaju astronauta, u nosu su mu cijevcice povezane sa nekim cudnim uredajima iznad glave!

Od tog trenutka pa sve do danas ovaj je prizor predmet fantasticnih pretpostavki i jedan od “dokaza” da su pretci Maja na nasu planetu stigli iz zvjezdanih prostranstava! No, bilo kako bilo, "Astronaut iz Palenquea", ostaje neobjasnjiva misterija i pored proucavanja mnogobrojnih gradova Maja koji su proteklih decenija iskopani iz zelenog prasumskog prekrivaca.
Kada su spanjolci dosli na obale Centralne Amerike i postepeno prodirali na teritorije antickog Meksika, visoka civilizacija Maja vec je bila dio slavne proslosti jednog od najzagonetnijih naroda u povijesti nase planete. Utonule pod zeleni baldahin stoljetnog prasumskog rastinja, rusevine mocnih gradova i piramidolikih hramova svjedocile su o fantasticnom graditeljskom znanju i rafiniranom ukusu njihovih graditelja.
Sve skupa, misterija je glavna karakteristika naroda Maja. Ali, i pored sve zamrsenosti, naucnicima i arheolozima poslo je za rukom da mnogo toga desifriraju i rekonstruiraju. Ipak, ostale su brojne enigme koje prekrivaju ovu velicanstvenu civilizaciju rodenu prije nepunih cetiri hiljade godina.

Igra u zivot i smrt
sta predstavljaju piramide i grandiozni sveti gradovi uronjeni u dzunglu?!
Bilo ih je na stotine, rasuti po cijeloj teritoriji. Odavno se mnogi pitaju kako su Maje mogli ici od jednog do drugog grada kada je poznato da izmedu gradova nisu postojali nikakvi putevi niti ceste. Cak ni sela nisu bila povezana sa gradovima, a zna se da su se u njima redovito odrzavale feste i razliciti obredi posveceni nepoznatim bogovima. Jos veca je misterija kako su Maje podizali svoje velicanstvene hramove ako se zna da nisu poznavali tocak niti su koristili zivotinje za vucu i nosenje tovara.
Konacno, otkrilo se da se saobracaj odvijao vodenim putevima, preko guste mreze kanala koji su povezivali gradove i sela i kojima su plovile barke za saobracaj i prenos tereta. Ovu mrezu kanala tek je nedavno otkrio radar napravljen za skiciranje povrsine zemlje.
Ovi kanali su imali dvostruki smisao: sluzili su kao putne komunikacije i za navodnjavanje polja. Maje su bili veoma vijesti poljoprivrednici. Uzgajali su uglavnom kukuruz, koji je bio temelj njihove ekonomije i ishrane. Zemlja je bila rastresita i plodna: bilo je dovoljno samo iskopati rupu i u nju staviti sjeme!
Osim kukuruza, uzgajali su i krompir, grah, kakao, lan i pamuk. Cokolada je bila "nacionalno" pice a med je sluzio za zasladivanje. Riba i divljac su upotpunjavali ishranu. Maje su, pored toga, uzgajali kokosi, curke, patke...
Najnovija istrazivanja pokazuju da je zivot jednog Maja bio velikim dijelom uskladen i prilagoden vlastitom horoskopu, koji je za svakog pojedinca pravljen jos prije njegovog rodenja.

Kada bi dijete dolazilo na svijet, svestenici su utvrdivali koji je najbolji dan da mu se da imePostoji jedna zanimljivost vezana za imena Maja. Svaki pojedinac imao je dva imena: jedno – lazno - kortistilo mj je u svakodnevnom zivotu a ono, pravo, cuvalo se u strogoj tajnosti, znali su ga samo njegovi najintimniji - rodbina i bliski prijatelji. Pravo ime je, naime, imalo magicn i sveto znacenje, pa su Maje iskreno vjerovali da ono sudbinski utice na dogadaje u zivotu i stoga su ga ljubomorno skrvaili.
Poslije radanja, beba je stavljana u cudno opremljenu kolijevku. U njoj su postojale dvije osnovne stvari: ravna daska koja je bila postavljena pod takvim uglom da je bilo neminovno da se glava djeteta "spljosti", te niz kuglica objesenih iznad glave kako bi dijete neminovno dobilo strabizam! To i nije cudo jer su produzena, deformirana glava i strabizam za prastare Maje bili vazan znak identifikacije i plemenitosti.
U starijem dobu djetinjstva (dvanaest za djevojcice, cetrnaest za djecake) mladi su ucestvovali u tajanstvenim obredima inicijacije s kojom su ulazili u javni zivot. zenili su se veoma mladi i imali dosta djece. zene su bile graciozne, njezne i vrijedne. Tkale su zivopisne tkanine, uzgajale perad kako bi obezbjedile dovoljno perja za ukrase na odjeci. zivot su posvecivale odgoju djece, a u rijetkim prilikama uzivale su u medusobnom plesu. Imale su komplikovane frizure i nosile su "kub", jednu vrstu potkosuIja i uglavnom su hodale bose.
Maje nazivaju "Grcima Amerike", jer su imali jednu od najrazvijenijih civilizacija u zapadnoj hemisferi. Upotrebljavali su rafinirano pismo, neku vrstu hijeroglifa. Bili su izuzetni astronomi. Vrlo su precizno izracunavali okretanje planete Venere mada se jos uvijek ne zna zasto su im ti proracuni bili neophodni. Njihov kalendar (koji pocinje od 11. avgusta 3114. godine pr.n.e.), gotovo da je bio precizniji od naseg. Poznavali su "nulu" i imali su numeraciju sa dvodecimalnim sistemom.
Maje su voljeli sportska natjecanja i kolektivne sportove.
Jedna od najomiljenijih i najvise ilustrovanih na zidovima hramova bila je neka vrsta igre izmedu kosarke i odbojke. Zvali su je "pok-a-pok" a cilj je bio sto cesce loptu probaciti kroz kruzni procjep u kamenu koji je nacesce postavljan sa strane zidova nekog hrama. Lopte su bile gumene. Zapravo, pravljene su od posebne vrste drveta "sapotilla" od kojeg su Maje dobijali vrstu gume za zvakanje. I jos nesto, “pok-a-pok” se igrao veoma grubo i dinamicno. Kako i ne bi kada se igralo u zivot: kapitenu porazene ekipe otsjecana je glava u krvavom obredu uprilicenom nakon utakmice!