Predodzbu o prvobitnim civilizacijama na indijskom potkontinentu pruzilo je otkrice velike gradske kulture, koja je postojala u isto vrijeme kada i prve civilizacije u Mezopotamiji i dolini rijeke Nila, dakle, 3000 do 4000 godina prije nove ere. Za preciziranje tog perioda najcesce se koristi izraz "indosumerski", ali je zasigurno ispravnije prvobitnu indijsku civilizaciju smatrati odvojenom kulturom, mozda, poteklom iz zajednickog praizvora kakav je bio legendarna vedska kultura.
Tu autonomnost i posebnost potvrduju mnoga arheoloska i druga otkrica, kao sto je pismo, koje nalazimo na mnogim pecatnjacima od steatita i fino rezanim talismanima, kojima ni dan-danas ne znamo magicne domete i puno znacenje.

Zagonetna proslost
Rijec Indija u tim prastarim vremenima podrazumjevala je prostor oko rijeke Ind. Tek kasnije je taj teritorij nazivan Prednjom Indijom, a danas to podrucje pripada Pakistanu. Gledano iskljucivo geografski, to je prostor u kome je poluotok Dekan i nizija Hindustan, omedeni Himalajima na sjeveru, iranskim gorjem na zapadu, te pustinjom Thar i visokim idijskim gorjem na istoku. U tom starom, plodnom prostoru sve rijeke, osim Inda i Narbade, teku na istok, pa je tako i kultura Inda bila odvojena od prvih zapadnih drzavnih zajednica.
Poznato je da indijski monsuni donose jake kise i zemlju cine izuzetno plodnom. Zbog tog blagotvornog klimatskog ritma i odvojenosti od ostalog svijeta, smatraju znanstvenici, postojali su svi preduslovi da se razvije zasebna civilizacija, sto se na kraju i dogodilo.
Starosjedioci Indije, crnoputi Dravidi, u historijskom pogledu, veoma su se rano "probudili". I pored stalnih nastojanja, njihovo porijeklo nije potpuno istrazeno i objasnjeno. No, opcenito se smatra da su prvi starosjedioci indijskog potkontinenta bili negritskog (crnackog) porijekla, te da su - dosavsi, najvjerovatnije, sa zapada - zauzeli najplodonosnije podrucje, dakle, doline plodonosnih rijeka.
Tokom vremena i ovdje se odigralo ono sto se u proslosti cesto desavalo: dosljaci su se izmjesali sa autohtonim plemenima, pa su mozda tako nastali i tajanstveni Dravidi. Izgleda da o tom procesu svjedoce mnoge slikarije sa keramike otkrivene na arheoloskim lokalitetima u Amriju (vjerovatno najstarija faza), Lotalu (Lhotal) kod Ahmadabada, te u prastarim blistavim gradovima Mohenjo-darou, Harappi, Jhugaru i Canhu-darou, sto su svoje zvjezdane trenutke dozivjeli davno, prije 4000-5000 godina!

Nepoznato pismo
Posebno su blistavi bili gradovi Mohenjo-daro i Harappa. Zbog arhitektonskih rjesenja, kojima su se rukovodili drevni graditelji, danas ih mnogi znanstvenici uporeduju sa njujorskim Menhetnom.To su bila potpuno urbana naselja sa ulicama koje su se sjekle pod pravim uglom, sa kanalizacijskom i vodovodnom mrezom, sa bogatim, luksuzno gradenim i komfornim gradevinama, koje su u svojim dvoristima nerjetko imale cak i bazene.
Po svemu se cini da su Dravidi zivjeli udobnije i bolje od svojih savremenika iz Egipta i Mezopotamije: gradilista kuca, skladista, trgovine, javna kupatila, vodovod i kanalizacija bili su sistematski organizovana i tehnicki superiornija od bilo kojih u starom svijetu.
Prava je steta sto o tom kulturnom narodu ne znamo mnogo. Jos uvijek, na zalost, ne uspjevamo dokuciti ni smisao poruka sto su se zadrzale do danasnjih dana, jer njihovo pismo, kojeg arheolozi nalaze na velikom broju natpisa, jos uvijek niko nije uspio da desifruje.
Svoje gradevine podizali su iskljucivo od cigle, koja nije bila susena na suncu kao sumerska i babilonska, vec je pecena na vatri!
Ne zna se da li su Dravidi bili vjernici i u sta su vjerovali. No, izgleda da u svojim gradovima nisu podizali hramove, ni vjerske gradevine, a prastare rusevine na najvisem brezuljku Mohenjo-dara, pripadale su budistickoj stupi, jednoj vrsti prizemne pagode, koja je podignuta u vrijeme kada se tajanstvenim Dravidima vec odavno zameo svaki trag.

Zasto su nestali
Fragmenti nadenih skulptura, po nekim detaljima (kao sto je nacin rezanja brade, odjece, frizure, ukrasnih traka na glavi...), podsjecaju na sumerske, a vajarsko-likovni izraz, kazu likovni historicari, ima prepoznatljive karakteristike staroindijskog stila. Visok stepen poznavanja zanatstva otkrivamo na svakom mjestu, a posebno je vidljiv na oruzju i nakitu od plemenitih metala i dragog kamenja.
I loncarstvo se uveliko razlikuje od dostignutog nivoa civilizacija tog vremena. Posude je peceno i oslikano crvenim okerom, koji je tako vjesto poliran da se doima kao da je lakiran. Prerada pamuka, proizvodnja boja, mirisljavih ulja, sandalovine, slonove kosti i bisera, dosezala je gotovo do savrsenstva.
Svoje oruzje pravili su od kamena, bakra i bronze, ali ih ono - izgleda - nije moglo zastiti. Ipak uzroci nestanka civilizacije Inda ostaje zagonetan podjednako kao i njen nastanak!Po svoj prilici, blistavu dravidsku civilizaciju unistila su arijevska plemena, koja su iznenada iz svoje postojbine oko Kaspijskog jezera, provalila preko Himalaja i osvojila sjevernu Indiju.
Ima dokaza da je Mohenjo-daro pustosen, ali i da je, mozda, postepeno propadao zbog klimatskih ili nekih drugih prirodnih razloga. Mozda je bio zrtvom migracija pokrenutih u potrazi za novim, bogatijim podrucjima ili su njegov kraj prouzrokovale epidemije zaraze koje su u starom svijetu cesto odredivale sudbinu pojedinih naroda. No, bilo kako bilo, blistavu kulturu Inda naslijedila je nesposobnija i jos zagonetnija kultura poznata pod imenom Jhugar, koja se odrzavala sve do definitivne invazije ratobornih Arijaca.
Kljuc koji otvara ta davno zakljucana vrata vec odavno je izgubljen.