Ozelenjeno i palmama prekriveno ostrvo Bahrein, seikat u Arapsko-persijskom zalivu, vec godinama je jedno od najvecih arheoloskih nalazista u svijetu, a vise od 100.000 nadgrobnih humki i grobnica pocinju da otkrivaju tajnu po tajnu, nagovjestavauci senzacionalnu spoznaju da je ovo ostrvo, smjesteno izmedu Saudijske Arabije i Katara, u davnoj proslosti bilo srediste mocne i bogate imperije Dilmun. I, po svoj prilici, u ovim prostorima igralo je znacajnu ulogu, mozda onakvu kakvu je u Mediteranu imala Fenikija, kontrolisuci trgovacke puteve od dolina Indije i Pakistana do Mezopotamiji i danasnje Turske.
Arheolozi su vec rasprsili veliku zabludu da je Bahrein, u davna vremena, bio zapravo - ritualno groblje Mezopotamije. Uvid u tajne nekoliko stotina grobova izgradenih Izmedu 2.200 i 1.700. godine prije nove ere pokazao je da je ostrvo naseljavala posve autohtona civilizacija koja je sa okolnim narodima odrzavala bogate odnose, prije svega trgovacke, i na neki nacin bila njihova »izvozno-uvozna kompanija«.

Ipak, grobnice su date samo dio odgovora na tajne Dilmunaca - otkriven je dio sakralnih obicaja i nacina sahrane. Ali naucnicima tek predstoji da saznaju - kako su zivjeli. Izgleda da ova saznanja nagovjestava otkrice 4.000 godina starog grada Sa-Lti.i u oazi na sjevernom dijelu ostrva.
»Po onome sto smo dp sada otkrili, Dilmunci su bili izvanredni moreplovci i vjesti trgovci koji su svoju drzavu -ostrvo pretvorili u najznacajnije trgovacko srediste podrucja oko 2.000-te godine prije nove ere« - kaze Herijet Krafdrd, sef ekipe britanskih arheologa koja radi na otkopavanju ovog za sada jos bezimenog drvenog grada. Ova naucnica, koja je dugo radila na arheoloskim lokacijama u Iraku, sada povezuje svoja iskustva i saznanja i tvrdi da je mocna Mesopotamija u jednom vremenskom periodu gotovo potpuno zavisila od uvoza roba sa Bahreina, iz Dilmuna. Glinene plocice pronadene u Mezopotamiji pokazuju dn su trgovci s Dilmuna snabdijevali carstvo drvetom, slonovacom i dragim kamenjem iz Indije i sa Ceilona, bakrom iz Omana i -zlatom iz Irana i sa Argbijskog poluostrva. Zauzvrat. Dilmun je iz Mesopotamije uvozio zitarice i najveci dio hrane, vunu, pamuk i bitumen. Ipak, najvece otkrice cine price sa mesopotamijskih glinenih ploca o bogatim bahreinskim izvorima pitke vode, pravim sumama urminih palmi i vrsnim lovcima na »riblje oci« kako su ovih drevni narodi nazivali bisere.
U grobnicama na Bahreinu ostali su i dokazi da je Dilmun, u vrijeme najveceg procvata izmedu 2.200 i 1800-te godine odrzavao trgovinske veze sa Haganom, drzavom koja se nalazila na prostoru danasnjeg Omana, i sa »zemljom Falaika« zajednicom na teritoriji danasnjeg Kuvajta. A brojni ostaci okruglih pecata od steatita, kojima su dilmunski trgovci ga-rantovali kvalitet svoje robe, nadeni su prilikom arheoloskih iskopavanja u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sto nagovjestava mogucnost da su drevni Dilmunci osnivali i svoje trgovacke kolonije bas kao i Fenicani u prostorima Mediterana.
Misterija nestanka
Nekom igrom slucaja, nalazista iz dilmunskih perioda na sjeveru Bahreina nisu, kao u ostalim dijelovima ostrva, prekrivena naseljima iz vremena Asiraca, Grka i Rimljana pa otkriveni ostaci grada pokazuju da je naselje gradeno po strogim urbanistickim pravilima. Okruzen oazom, grobljem i nizom hramova posvecenih zasad nepoznatim bogovima, dilmunski grad Saar sastojao se od blizu 200 kamenih kuca, svaka je imala kamin u velikoj dnevnoj sobi, veliki vrt prostrane podrume i skladista za cuvanje hrane, vode i pica. O tome svjedoce dobro ocuvani cupovi i neka vrsta amfora za skladistenje vode, maslinovog ulja i vrste piva koje su Dilmunci pravili od zita i urmi. Sudeci po nekim glinenim medaljonima, ovo pivo se posebnim dugim slamkama pilo direktno iz cupova. A sto se trpeze tice, ostaci u skladistima kazuju da su se Dilmunci jos prije 4.000 godina hranili mesom jelena, gazela i neke vrste divlje svinje, ali i ribom i skoljkama. Od kostiju riba i zivotinja, kao i od bakra, srebra, zlata, korala i bisera pravljen jr veoma mastovit nakit.
Dilmunski grad Saar tek pocinje da otkriva svoje tajne, ali arheolozi nisu sigurni da ce naci odgovor na kljucno pitanje: zastoje civilizacija, koja je dozivjela pravu »eksploziju prosperiteta« jednostavno iscezla ostavljajuci za sobom veoma malo tragova...