Dovoljno je kazati - grof St. Germain (zermen)!
Ovo ime medu njegtovim poklonicima izaziva postovanje ravno divljenju. Oni koji mu nisu bili skloni reci ce da je to bio “jedan odvratni prevarant i sarlatan”! Treci ce tvrditi da je bio mozda najveci alkemicar svih vremena; cetvrti su ubijedeni da je posjedovao Eliksir besmrtnosti i da, nakon skoro tri stoljeca, jos uvijek zivi!
Iz jednog izvjesca, medutim, doznajemo da je roden 1710. godine u obitelji poreznika u mjestu San Germano. Okultist Eliphas Levi iz 19. stoljeca tvrdi pak da je dosao na svijet krajem 17. stoljeca u Leitmeritzu u Ceskoj kao vanbracni sin rozenkrucijanera plemenite krvi. Takvo bi porijeklo moglo objasniti izrazenu grofovu sklonost misticizmu i dati odgovor na tajnu njegovih impresivnih, ponekad i potpuno samosvojnih alkemicarskih i drugih magijskih sposobnosti.
Grof je bio izuzetno nadaren za jezike. Vladao je francuskim, njemackim, engleskim, nizozemskim i ruskim. Sam je tvrdio kako je naucio i kineski, perzijski te hindu, no u njegovoj okolini nije bilo osobe koja bi to mogla provjeriti i potvrditi.

Izuzetna obrazovanost
Horace Walpole pise da je grof bio cudesan glazbenik. Navodno je bio i sjajan slikar, iako se ne zna ni za jednu od njegovih slika. Njegove slike su se isticale time sto je nakit prikazan na njima svjetlucao kao pravi.
Mnoge cinjenice ukazuju i na to da je St. Germain bio izvrstan zlatar, ali taj obrt ipak nije izucio kod perzijskog saha, kako je inace znao tvrditi. Navodno je na veliku radost francuskoga kralja Luja XIV jednom prilikom popravio tesko osteceni dragulj. Moguce je, naravno, da je velicanstvenost svojih slika i postizao upravo koristenjem biserja ili nekog slicnog materijala.
Usto je bio izuzetno dobro upucen u sva podrucja kemije. U cijeloj Evropi osnovao je niz laboratorija posudenim novcem, po svemu sudeci namijenjenih proizvodnji postojanih i zarkih pigmenata za boje i za istrazivanje tajnih receptura alkemije.
St. Germain je bio ujedno i ugledan iscjelitelj . Izlijecio je marsala de Belle Isle, te vratio u zivot neku mladu prijateljicu Madame Pompadour, posto je gotovo umrla otrovavsi se gljivama.
O grofu se takoder prica da nikada nije jeo u drustvu drugih ljudi. Dok su se svi oko njega, kao sto je to u ono vrijeme bilo uobicajeno, prezderavali obilnim obrocima, on je sjedio za stolom pijuci samo mineralnu vodu.
“Umjesto da jede, pricao je od pocetka do kraja objeda. Slijedio sam njegov primjer pa ni ja nisam jeo. Mirne se duse moze reci da mu u dosjetljivosti nije bilo ravna sugovornika”- pricao je Casanova.
Kao sto Colin Wilson pise u knjizi “Okultno” (“The Occult”), grof je vjerojatno bio vegetarijanac. Ipak, najcudnije je bilo to sto je raspolagao izuzetnim znanjem i obrazovanoscu. U 19. stoljecu grofovi su pristase tvrdili da je on vec pri prvome nastupu na francuskome dvoru 1740. godine imao to znanje, ali se ne zna gdje ga je i kako stekao.
Medutim, nisu svi njegovi suvremenici bili odusevljeni njegovim sposobnostima. Casanova, koji ga je susreo u Haagu, gdje su se obojica zatekli na diplomatskoj misiji, vidio je u njemu sarlatana, ne drzeci ga zbog toga manje simpaticnim:
“Ovaj zadivljujuci covjek, kojeg je priroda izabrala za kralja hohstaplera i sarlatana, samopouzdano tvrdi kako mu je tristo ljeta, kako poznaje tajne univerzalne medicine, kako vlada prirodom te moze taliti dragulje, pa da tako iz 10 ili 12 manjih dragulja moze proizvesti jedan veliki najfinijeg sjaja. Sve je to, kaze, macji kasalj. Usprkos njegovoj hvalisavosti, bezocnim lazima i ekscentricnosti ne mogu reci da mi je bio odbojan, Unatoc svemu sto znam i osjecam, smatrao sam ga zadivljujucom osobnoscu...”

Kontraverzne priće
I grof Alvensleben, pruski izaslanik na dvoru u Drezdenu, dobro je poznavao St. Germaina. Godine 1777. o njemu je zapisao:
“Rijec je o visoko nadarenom covjeku osebitog duha, no potpuno lisena rasudne moci. Svoju veliku slavu najvise ima zahvaliti s jedne strane najdrskijem ulizivanju za koje je covjek uopce sposoban, a s druge pak izvanrednoj rjecitosti, poglavito ako se covjek prepusti strasti i ushicenosti njegovih rijeci. Inace ga pokrece neizmjerna oholost...” Mnoge price o St. Germainu koje su dovele do tako sumnjicava stava, nisu se zapravo mogle odnositi na grofa, vec na varalicu po imenu Gauve, koji se nalazio u sluzbi vojvode de Choiseula, zakleta neprijatelja St. Germaina. Gauve, koji je zapanjujuce bio nalik na grofa, dobio je nalog da u javnosti karikira grofove sposobnosti, ne bi li mu tako naudio.
I danas ima ljudi koji su uvjereni da je grof. St. Germain jos ziv. Iako se u knjizi umrlih zupe Eckerndorfeu nalazi podatak o njegovoj smrti, nedugo nakon unosenja tog podatka, prosirile su se glasine da je grof ziv. Posljednji grofov dobrotvor, princ Karl von Hessen-Kassel, u oporuci je nalozio da se njegovi spisi spale da ne bi bili pogresno protumaceni. Jedan drugi grofov poklonik prosirio je vijest da grof nije mrtav, vec da je viden u Parizu, gdje je Mariji Antoaneti prorekao izbijanje francuske revolucije. Ona ga je pak u svojim dnevnicima cesto spominjala, kajuci se sto nije poslusala savjete koje joj je dao grof. Godine 1785, dvanaest mjeseci posto je umro, mnogi su ga ljudi “vidjeli" u Wilhelmsbadu, u drustvu s magicarom Cagliostrom i hipnoticarom Antonom Mesmerom te s filozofom De St. Martinom. Godine 1789. otputovao je u svedsku i upozorio kralja Gustava III na nesrecu koja mu prijeti. Istog je ljeta posjetio prijateljicu Mademoiselle d'Adhmar obecavsi joj da ce se jos pet puta vidjeti. Ona je poslije rekla da je grof izgledao kao da mu je 46 godina. Iz njezinih rijeci moze se razaznati da je grof odrzao obecanje.

Legenda koja živi
Cara Napoleona Bonapartea (1808-1873) toliko je zaintrigirala prica o grofu da je dao oformiti posebnu komisiju koja je trebala istraziti njegov zivot i djelovanje. No, rezultati istrage unisteni su u strasnom pozaru 1871. godine u kojem je izgorjela pariska vijecnica. Grofovi su poklonici bili uvjereni kako se ni taj dogadaj ne moze pripisati pukom slucaju.
Nekoliko godina kasnije Teozofsko drustvo kojemu je predsjedavala Madame Blavatsky objavilo je kako je grof St. Germain jedan od njihovih “tajnih majstora” - tako su se, naime, nazivali besmrtnici cija su bogata okultna znanja bila na raspolaganju clanovima drustva. Inace, medu te licnosti ubrajani su Krist, Buda, Apolonije (iz Tijane), Francis Bacon i Christian Rosencreutz. Nakon sto su Nijemci napustili okupirani Pariz, tamo je navodno otputovala skupina teozofa na navodni susret s grofom!
Legenda o zagonetnom grofu i dalje zivi. Tako se 1972. godine na francuskoj televiziji pojavio neki Parizanin, Richard Chanfrav, tvrdeci za sebe da je grof St. Germain. Koristeci prirucno kuhalo ovaj je covjek pred televizijskim kamerama uspio izvrsiti pretvorbu olova u zlato, kao sto je to navodno svojevremeno uspjevao legendarni grof St. Germain.

Procitajte SVE TAJNE ALKEMIJE