Pored fascinantnih sumerslkih “Kraljevskih lista” i Stari zavjet biljezi sjecanja na nevjerovatno dugovjecne ljude. U “Knjizi postanka” kaze se da je Adam (Adem a.s.) u 130. godini dobio sina Seta, a da je dozivio 930 godina. Njegov sin Set zivio je 912 godina, a u 105. godini dobio je sina Enosa, koji je zivio 905 godina. U devedesetoj godini Eonos je dobio sina Kenana, koji je umro u 910. godini zivota. Ali, i Kenan je za sobom ostavio sina. Dobio ga je u sedamdesetoj godini zivota i nazvao ga Mahalel. Ni Mahalel nije imao kratak zivotni vijek. U 65. godini rodio mu se sin Jered, a on je zivio 895 godina. Jered je svog sina Henoka dobio u 162. godini, a umro je u 962. godini zivota...
I tako se lista dugovjecnih biblijskih otaca nastavlja preko Henoka, koji je dozivio 365 godina, njegovog sina Metuzalema sto je zivio 962 godine. sve do Noe (Nuh a.s.), koji je umro u starosti od 950 godina.

Smrt je neprirodna!
Naravno, tesko je povjerovati starim zapisima, ali je sigurno da su nasi prastari preci, kao konacno i mi danas, dosta vremena, vjestine i energije potrosili u traganju za odgovorom da li covjek doista moze postati besmrtan.
U svojoj zanimljivoj knjizi “Svemirska veza”, autori, bracni par Alan i Sali Landsburg navode da su stari Indijci upotrebljavali tigrove testikule za lijecenje starosti. Ahil je navodno jeo kostanu srz medvjeda. Hebrejski kralj David (Daud a.s.) se lijecio drevnim nacinom gerakomije, to jest, spavanjem s mladim djevicama, u nadi da ce mu njihova tjelesna toplina i dah povratiti mladenacku krepkost.
Hebreji i Sirijci su pili i kupali se u krvi mladih ljudi, u nadi da ce na taj nacin povratiti svoju mladalacku snagu. Rimljani su u areni lizali svjeze prolivenu krv gladijatora i sisali krv pomijesanu s mlijekom iz grudi mladih ropkinja. Mnogi narodi su kao eliksir mladosti upotrebljavali srca u okrsajima zarobljenih neprijatelja. Pa, ipak, besmrtnost je ostala tajna.
- Smrt je neprirodna - kaze poznati hemicar dr Linus Pauling, dobitnik dviju Nobelovih nagrada. - Teoretski, covjek je besmrtan. Njegovo tjelesno tkivo nadoknaduje samo sebe. On je stroj koji sam sebe popravlja. Pa ipak, on stari i umire, a razlozi tome jos uvijek su tajna!
U prirodi, isticu mnogi naucnici, jedino "bi ribe mogle da budu besmrtne. Naravno, kada bi zivjele u idealnim uslovima - u cistoj i nezagadenoj vodi i daleko od svojih neprijatelja kojima sluze za hranu. Medutim, buduci da to nije tako i one imaju svoj zivotni vijek. Istina, on je mnogo duzi od ljudskog, ali je jos uvijek daleko od beskonacnog!
Ima nekih cinjenica koje ukazuju da su Egipcani, mozda, poznavali tajnu besmrtnosti, tvrde Alan i Sali Landsburg. Veoma rano u svojoj istoriji oni su razvili vrlo djelotvornu lijecnicku znanost, koja je stigla do takvog stupnja, da su je dijelili na specijalnosti. Uz to, njihova magija bila je tako mocna da je uspjevala ozivljavati umrle!

Drevna znanja
Grcki istoricar Herodot objasnjava da se svaki egipatski lijecnik bavio samo jednom bolescu. “U svim mjestima ima mnogo Ijekara. Neki su za oci, neki za glavu, jedni za zube, drugi za probavne organe i druge unutrasnje bolesti...”
Ali, u vrijeme kada je Herodot stigao u zemlju ipiramida (5. st. p. n. e.), egipatska medicina je bila vec svedena na pseudoritualisticki egzorcizam. Lijecnici su lijecili svoje pacijente tako da su iz njih radije istjerivali demone, nego li da su trazili fizikalne uzroke i lijekove za njihove bolesti. Medutim, hiljadama godina ranije lijecenje je bilo sasvim droigacije.
Edvin Smitov papirus, star najmanje 5000 godina, podsjeca na hirurski udzbenik, koji zapocinje sa seriozmim esejom o srcu i krvotoku. Sljedecih 48 poglavlja posveceno je raspravi o ranama i ozljedama po anatomskom rasporedu. Svako poglavlje sadrzi pet dijelova: priroda rane, ispitivanje simptoma, dijagnoza, lijecenje i prognoza, koja govori o tome koliko su sanse da se pacijentu spasi zivot!
Medu mnogim nalazima otkrivenim u starim egipatskim grobnicama ima i citav niz razlicitog pribora koji podsjeca na instrumente savremene hirurgije. Pronadena su klijesta razlicitih vrsta i velicina, skalpeli i hvataljke. Drevni egipatski Ijekari bili su dobri hirurzi, tvrdi Herodot, koji je detaljno opisao hirurske zahvate koji su ukljucivali i otvaranje lobanje.
U Dolini Kraljeva (pronadeno je nekoliko mumija sa izvanredno napravljenim mostovima i vjestackim zubima, a zapisi o bitkama u kojima su popisani mrtvi i ranjeni, govore da su egipatski vojni hirurzi znali nacin da zatvore ranu kako bi potpuno sprijecili infekciju. Za tu svrhu upotrebljavali bi jednu vrstu gljivice koja je rasla u tihim vodama. Bila je to, u stvari, prastara verzija savremenog penicilina!
Pomenimo i to da su Ijekari Zemlje faraona znali i za uzajamni odnos zivcanog sistema i pokreta ljudskih udova, sto im je omogucavalo da shvate uzroke paralize. Istovremeno, njihovi carobnjaci poznavali su cudesne obrede ozivljavanja mrtvih. Jedan stari obred sahranjivanja (ili ozivljavanja) zavrsava se ovim obecanjem:
“Ponovo zivis, uvijek iznova ozivljavas, opet si mlad, mlad si ponovo i zauvijek...”

Drevna svjedočanstva
Besmrtnost i svemir, tvrde Landsburgovi, bile su teme koje se permanentno javljaju u prastarom Egiptu i vidljivo su upisane na spomenicima zapadne obale Nila. Putovanje u besmrtnost imalo je fizicki znacaj, jer tek nakon sto je obavio putovanje preko Nila, u Dolinu kraljeva, faraon je postajao uistinu ziv.
I kod drugih drevnih naroda medicinske nauke bile su veoma popularne i razvijene. U Babilonu, koji je nastavio tradicije zagonetnih Sumeraca, postojale su skole za Ijekare, a finansirala ih je drzava.
U jednom kineskom dokumentu starom 23 stoljeca tvrdi se da su se drevni hirurzi sluzili i najslozenijim hirursikim presadivanjima pojedinih organa i dijelova tijela:
“Jednog je dana Cen Au Cao, hirurg, pozvao svoje prijatelje Cena i Caia. Dao im je opojno pice i oni su bili tri dana bez svijesti. Zatim ih je Cao operisao i otvorio njihove zeluce i ispitao njihova srca. Nakon sto im je uklonio i zamijenio njihove organe, dao im je cudesni lijek i dva su covjeka posla izlijecena kucama...”
U jedinom drugom dokumentu, hronici “Hu Han Su”, staroj oko 1.800 godina, zabiljezen je jos jedan slican hirurski zahvat:
“Najprije bi dao pacijentu da proguta neki prasak od konoplje pomijesan s vinom, i cim su nastupile opijenost i nesvjestica, nacinio bi rez na trbuhu ili ledima i isjekao bolesnu izraslinu. Ako su stomak ili utroba bili ugrozeni dio, on bi temeljito ocistio te organe poslije upotrebe noza i uklonio zaraznu tvar koja je izazvala upalu. Zatim bi zasio ranu i primijenio neku cudesnu mast od koje bi rana zacijelila kroz cetiri ili pet dana, a poslije mjesec dana pacijent je ponovo bio potpuno zdrav.”
Neki istrazivaci drevne proslosti, kao sto su braca Erik i Kraig Umland, vjeruju da su i preci Maja bili vjesti i hirurzi i da su vrlo cesto cak presadivali i srce! Ovaj zakljucak oni zasnivaju na ritualu koji se dugo zadrzao medu daleko primitivnijim narodima Azteka i Toltelka - vadenju srca!
- Azteci i Tolteci su to vidjeli od Maja, koji su srce presadivali. Medutim, vjerujuci da Maje na taj nacin udobrovoljuju svoje bogove, i oni su to prihvatili nadajuci se da ce jedinoga dana postati veliki i mocni kao i Maje. Na taj nacin su ljudske zrtve postali sastavni dao religije Azteka i Tolteka i u tome su, kako su najbolje znali oponasali postupke Maja...
I preci Inka, koji nisu nista manje zagonetni od Maja, imali su dobre Ijekare. Njihovi hirurzi su jos prije 4500 godina vrlo uspjesno vrsili operacije na mozgu! Njihovi pacijenti nisu osjecali bol, jer su Inke za anesteziju koristili razne droge - kokain, kinin, beladonu...

Procitajte SVE TAJNE ALKEMIJE