Negdje 1975. godine kada sam pisao svoju knjigu "Tajne iscezlih civilizacija", do mojih ruku je stigao jedan broj moskovskog casopisa "Zemlja sovjeta". U njemu sam procitao zanimljiv takst pod naslovom "Koliko treba da je dug ljudski vijek". Autor teksta je navodio imena ljudi koji su u posljednjih nekoliko stoljeca dozivjeli fantasticnu starost (sirali Mislimov, 168 godina, Tomas Par, 152 godine, Li Cunk Jun, 152 godine) da bi, na kraju, dao rijec i najpoznatijim sovjetskim gerontolozima tog vremena.
- Vjerujem - izjavio je akademik Nikolaj Dubinjin - da se vec u najskorije vrijeme ljudski zivot moze znatno produziti. U narednom stoljecu ljudski ce se zivot produziti do 150 godina, i tom produzenju gotovo da nece biti kraja. Mozda ce jednog dana covjek moci da zivi i vise stotina godina. Medutim, evolucija je nemoguca bez postojanja smjene generacija. Potomci virusa pojavljuju se vec nakon dvadeset minuta poslije pocetka zivota njihovih roditelja, ljudi dobijaju djecu, otprilike u 25. godini, a sekvoja je plodna cak i kada irna - tri hiljade godina.

Otkriće u Ninivi
Vladimir Froljkis, saradnik Gerontoloskog instituta u Kijevu, formulisao je teoriju adaptaciono-regulativnog starenja. Ta teorija je veoma popularna u gerontologiji. Prema njoj, starenje je ne samo gasenje funkcija organizma, vec i nastajanje vaznih prilagodavajucih mehanizama koji ublazavaju taj proces. Ukoliko su ti mehanizmi ispoljeniji, utoliko imamo vise sanse za dug ziivot.
Proucavanje tih mehanizama je dovelo tadasnje sovjetske naucnike do vaznog otkrica. Ispostavilo se da unosenje u organizam cilibarske kiseline, jednog od prirodnih produkata razmjene materija, normalizuje u starijem uzrastu tkivnu razmjenu i ima globalno tonizirajuce djejstvo.
Istovremeno je moskovski akademik Nikolaj Emanuelj dosao do zakljucka da se covjekov zivot moze produziti za 30 do 40 odsto ukoliko se za takozvane “slobodne radikale” u organizam unesu specijalne “klopke” kao sto su antioksidant. Eksperimenti na zivotinjama potvrdili su pravilnost te pretpostavke.
Sve skupa, gerontologija jos nije na takvom stupnju da bi covjeku podarila zivot dug nekoliko stoljeca ili cak - besmrtnost!
Besmrtnost! Eliksir zivota! Eliksir vjecne mladosti!
Sve su to covjekove teznje od njegovog postanka. Medutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovjestaji, da su zahvaljujuci tajnim alkemijskim postupcima, neki pojedinici uspjevali da ostvare taj san.
Je li moguce?!...
Medu najzanimljivija otkrica arheologa koji su istrazivali rusevine Ninive i Nipura, cija starost doseze do vremena u kome su zivjeli Sumerci, narod koji spada medu najtajanstvenije u povijesti Zemlje, spadaju “Kraljevske liste”, sematicne tabele, koje je sudeci prema starim rukopisima izradio babilonski svecenik Berosos u III ili IV stoljecu prije nove ere. One su svojim sadrzajem naprosto zaprepastile naucnike i pred njih stavile izazov koji jos dugo nece uspjeti da rijese.

Život prije Potopa
To i nije nikakvo cudo, jer, kako objasniti njihov sadrzaj sto se odnosi na broj godina koje se pripisuju vladavini prapotopnih sumerskih kraljeva. U njima doslovno stoji:
“Kaida je kraljevska cast sisla s nebesa, Eridu je postao sjediste kraljevstva. U Eridu je Aliulim vladao 28.000 godina kao kralj. Alalgar je vladao 36.000 godina - dva su kralja vladala 64.000 godina. Eridu je bio napusten i njegovo je kraljevstvo bilo prenijeto u Badtibiru.
U Badtibiru, Enmenluanna je vladao 43.200 godina. Emengalanna je vladao 28.000 godina; Dumuzi, pastir, je vladao 36.000 godina - tri su kralja vladala 108.000 godina. Badtibira je bila napustena i njeno je kraljevstvo preslo u Larak.
U Laraku je Ensipazianna vladao 28.800 godina - jedan je kralj vladao 28.800 godina. Larak je bio napusten i njegovo je kraljevstvo preslo u Sippar.
U Sipparu je Enmeduranna vladao 21.000 godina kao kralj. Sippar je bio napusten i njegovo je kraljevstvo preslo u suruppak.
U surruppaku je Ubar-Tutu vladao 18.600 godina kao kralj...
Svega skupa, u pet gradova, osam kraljeva je vladalo 241.200 godina.
I onda je Potop bio na Zemlji...”
Tada nahrupi opsti potop, zapisao je 1949. godine K. V, Keram u svom romanu o arheologiji “Bogovi, grobovi i ucenjaci”. Dogodi se novo stvaranje ljudskog roda od plemena Ut-napistia. I kraljeve, sto se sada spominju, kasniji babilonski ucenjaci, koji oko 2100. godine pr. n. e. pisu svoje hronike, broje kao apsolutno istorijske licnosti. Buduci da se u redovima tih vladara nalazi vise njih, koji u legendi, nastaloj u isto vrijeme, zive kao bogovi i polubogovi, i buduci da se o prvoj dinastiji nakon Potopa jos tvrdi da njezina 23 kralja zajedno vladahu 24.510 godina, tri mjeseca i tri i po dana, nije cudno, sto zapadni istrazivaci nisu ispocetka vjerovali “Kraljevskim listama”.
Nije cudo narocito stoga, jer se do danasnjih dana arheolozima nije posrecilo da imaju i jedno kraljevsko ime prije osme dinastije poslije Potopa. Ali, kada je Leonard Vuli, engleski arheolog-amater, vlastitim ocima vidio kako neprestano izlaze na vidjelo stari slojevi najstarije kulture, on je poceo sve vise vjerovati zapisima svestenika Berososa.
U brezuljiku El Obeid kod Ura, u Kaldeji, Vuli je otkrio hram boginje majke Nin-kursag, sto sa stubovima, terasom, prednjom dvoranom, obilnim mozaicima, skulpturama lavova i jelena, bijase najstarija gradevina na svijetu. U tom hramu Vuli nade i jedno zlatno zrnce. Na njemu je jasno pisalo A-ani-pada!

“Otkrit ću ti, Gilgamešu...”
Medutim, nekoliko dana kasnije, engleski istrazivac pronade i jednu plocu od krecnjaka na kojoj je klinastim pismom pisalo da je zgradu posvetio “A-ani-pada, kralj Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura”.
Ovo otkrice svojevremeno je izazvalo pravu senzaciju. Jer, ime Mes-ani-pada se navodilo i u “Kraljevskim listama” za koje se dugo vjerovalo da su proizvod mastovitog babilonskog svecenika Berososa.
Sada, poslije otkrica Leonarda Vulija, moralo se povjerovati da su “Kraljevske liste” istinite, a kraljevi koji se u njima pominju - istorijske licnosti!
Besmrtnost! Eliksir mladosti!
Jesu li to samo puika zelja i prazne rijeci, sto se tako cesto pojavljuju u rukopisima i mitologijama drevnih naroda? Ili su, mozda, prastari alkemicari-gerontolozi doista mogli izuzetnim licnostima svog naroda podariti vjecnu mladost i zivot dug nekoliko hiljada godina?
U cuvenom “Eipu o Gilgamesu”, za koji mnogi danasnji naucnici tvrde da opisuje povijesne dogadaje, nasao sam i ovaj stih u kome Ut-napisti savjetuje Gilgamesa kako da otkrije tajnu besmrtnosti:
“Otkrit cu ti, Gilgamesu, jedinu tajnu stvar, a to sto cu ti reci jeste tajna bogova. Postoji biljka, koja raste ispod vode i ona ima bodlje poput trna ili ruze. Ona ce raniti tvoje ruke, ali ako ti uspije uzeti je, onda ce tvoje ruke drzati ono, sto Covjeku vraca vjecitu mladost!...”
U jednom drugom rukopisu “Rasiprava o eliksiru preciscenom u devet kazana” pronadenom u jednoj kineskoj pecini, a ciji autor je vjerovatno zuti car (oko 26. stoljeca p. n. e.) kaze se da je “cinober” (zivin sulfid) bio koristen u transmtutaciji i u pripremanju “zlatnog napitka”, to jest - Eliksira mladosti!

Procitajte SVE TAJNE ALKEMIJE