ANTARKTIK: Zagonetna pojava letecih podmornica zasigurno je nesto sto treba mnogo vise istraziti i znanstveno obraditi. O njima je prvi put pocelo da se prica u martu 1966. godine (vidi moju knjigu "Tajanstveno more"!), kada je na tu fantasticnu temu objavljen clanak u jednom americkom znanstvenom casopisu. Prema tvrdnjama autora pomenutog teksta, za vrijeme vojne vjezbe americke mornarice na Antarktiku poznate pod imenom "Operacija Dip-Friz", posada jednog ledolomca, usidrenog u Admiralti Beju, naspram juznog Atlantika, bila je ocevidac jedne nevjerovatne pojave.
Iz jedne ogromne sante leda, debele najmanje dvanaest metara, iznenada je pred zapanjenom posadom ledolomca, vertikalno, prema nebu, jurnula jedna velika srebrenosiva letjelica nalik svemirskoj raketi. Za sobom je ostavila veliku rupu u ledu, a odozgo su pocele da padaju veliki blokovi ledene kore. Da li je bila u pitanju leteca podmornica ili nekakva loveca raketa?
Odgovor na ovo pitanje se nikada nije saznao, posto je dogadaj brzo zataskan, a dosje koji je americkoj mornarici dostavila posada ledolomca, spremljen na sigurno mjesto.
Ali, videnja letecih podmornica time nisu okoncana. Naprotiv, mnogi su se uglednici i pouzdani svjedoci prisjetili i misterioznih prizora o kojima nikada nisu govorili u javnosti.
Kada su piloti americke mornarice, 13. marta 1958. godine nadlijetali Bodez Baj, otprilike osamdeset kilometara sjeverno od San Franciska, otkrili su neku cudnu podmornicu koja nije odgovarala na uobicajene elektronske poruke, sto je - daleko od javnosti - izazvalo pravu histeriju u krugovima vojnih strucnjaka. U roku od jednog sata, sve raspolozive operativne vazduhoplovne i pomorske snage tog regiona krenule su u bjesomucnu potjeru za zagonetnom pomornicom.
Opreacija traganja i gonjenja misteriozne podmornice trajala je nekoliko dana, ali se na kraju zavrsila bez ikakvog uspjeha. Potjera dosla do jedinog sigurnog zakljucka da nije bila u pitanju sovjetska ili bilo cija druga podmornica, a mogucnost da je rijec o vanzemaljskoj podvodnoj raketi ili letecoj podmornici nije bila prihvacena , ali se o njoj medu vojnim strucnjacima, najvise govorilo.
Februara 1960. godine, u Novom Golfu, argentinska mornarica je za vrijeme jedne vojne vjezbe naisla na zagonetni podvodni ploveci objekat, juzno od Valdesa, na izuzetno mirnom podrucju. Visednevna potjera za misterioznom podmornicom, u kojoj su ucestvovali i pripadnici ratne mornarice Sjedinjenih Drzava, okoncana je otkrivanjem jos jedne nista manje enigmaticne podmornice, ali - obe su nestale bez ikakvih tragova. I ovdje, receno je u vojnim krugovima nije moglo biti rijeci o sovjetskom podmornici!

ZONA LETECIH PODMORNICA
AUSTRALIJA: Svjetske statistike kazu da se nigdje cesce ne vidaju letece podmornice od priobalnih voda Australije. Tu tvrdnju, kazu dobro obavjesteni vojni strucnjaci, nije tesko dokazati.
Na desetak metara dubine, nedaleko od Kaipara Harbura, u vodama Australije, posada jednog civilnog aviona primijetila je 12. januara 1965. godine neobicnu podmornicu. Bila je savrseno simetricnog oblika, s jako naglasenim aerodinamicnim linijama, upravo obrnuto od klasicnih podmornica koje su se u to vrijeme u svijetu konstruirale i pravile. Njena duzina iznosila je nekih trideset metara, a u precniku nije imala vise od pet metara. I ona je nestala bez traga.
Kod Vontadija, stotinjak kilometara jugoistocno od od Melburna, dva covjeka, dok su stajala na jednoj stijeni iznad vode, na udaljenosti od oko osamsto metara, primijetili su dva neobicna plovna objekta na povrsini vode. Kada su krenuli prema cudnim objektima zakljucili su da je rijec o podmornicama kakve do tada nikada nisu vidjeli. Vontadi je udaljen od antarkticke obale, otprilike 1600 nauticnih milja. Inace, za neidentificirane letece podmornice se vjeruje da su mnogo brze dok plove ispod mora, nego i najbrzi nasi gliseri i camci koji plove povrsinom mora.
"...Jedne veceri, 15. aprila 1974. godine", pise americki pisac Moris satelen, "sjedio sam u svojoj radnoj sobi u San Dijegu i slusao na kratkim talasima Radio-Melburn, na francuskom jeziku. Glavna vijest, koju je spiker dosta dramaticnim glasom procitao, govorila je o panici u koju su tog dana upali mnogi stanovnici Melburna zbog pojave dva leteca tinjira iznad grada. U vijesti je jos receno da su radari registrirali pojavu ovih misterioznih letjelica!..."
Ova tri slucaja - pojava letecih podmornica kod Kaipara Harbura i kod Vontadija, te pojava letecih tanjira iznad Melburna - mnoge ufologe uvjeravaju da bi Australija, zbog relativne blizine sa Antarktikom, a i zbog svog velikog nenaseljenog prostranstva, mogla da bude idealno mjesto za prvo spustanje vanzemaljskih bica na Zemlji.

KONTROLA ISTRAzIVANJA
AFOSI: Ured aviosnaga za specijalna istrazivanja, lociran u americkoj vojnoj bazi "Bowling", ima dugu i zanimljivu istoriju vezanu za istrazivanja fenomena letecih tanjira. Organiziran je tako da radi za potrebe Vlade Sjedinjenih Drzava.
AFOSI su osnovali Jim i Coral Lorenzen iz APRO-a, s namjerom da kontroliraju sve njihove aktivnosti. Ipak, dokumentaciju AFOSI-a, vezanu za NLO istrazivanja, tijekom dugog niza godina koristile su i druge vladine sluzbe, ukljucujuci i NASA-u.

SPECIJALNA AVIOKOMANDA
AMC: Dana 23. septembra 1947. godine, komandni general AMC-a, general Nathan F. Twining, izjavio je da je fenomen letecih tanjira gruba realnost i da se ne radio o vizionarskim naklapanjima i pricama dokonih mastara.
Navodeci neke karakteristike letecih tanjira kao sto su neograniceno vertikalno spustanje i dizanje, sposobnost kretanja u svim pravcima, iznenadne promjene brzine i pravca, te nevjerovatnih sposobnosti koje mu omogucavaju da uspjesno izbjegavaju zemaljske letjelice i radara…, komandni general AMC-a je zakljucio da je neosporno da se radi o krajnje cudnim zracnim fenomenima, koji zasluzuju podjednako interesovanje americke vojske, najuglednijih znanstvenih institucija i pojedinaca.