Dan Smith je po svemu prosjecan Amerikanac u srednjim cetrdesetim godinama. Opušten i neoptrecen. Još uvijek živahan i radoznao. Nikada u zivotu nije vidio neidentificirani leteci objekat (NLO), ali iskreno vjeruje da oni postoje. Zašto ne?!...
- Uvijek kada sam u zrakoplovu - kaže Dan - posmatram nebo ne bi li ih ugledao. Ali, ništa od toga. Nikada ih nisam vidio. To je velika frustracija!...
Dan je obrazovan covjek. Pilot koji s nebeskim plavetnilom druguje još od gimnazijskih dana. Tada je položio pilotski ispit i prvi puta se vinuo u visine. Letenje mu je uvijek pricinjavalo zadovoljstvo.
- Kada letim osjecam se izvanredno. Kao u bajci...
Dan je Smith cesto ”u bajci”. On leti mnogo cešce nego što je toga uopce svjestan u budnom stanju. On je jedan od tko zna koliko tisuca Zemljana za koje americka klinicka psihologica dr. Edith Fiore tvrdi da su doživjeli ”susrete cetvrte vrste” (CEIV-s), to jest da su bili žrtve svemirskih otmicara i da su ucestvovali u njihovim nevjerojatnim eksperimentima i misterioznim akcijama!
- Svakom je istraživacu fenomena letecih tanjira, koji je imao priliku da procita tisuce autenticnih izvješca i svjedocanstava, kao što sam to ja, bjelodano jasno da su susreti cetvrte vrste više nego traumaticni doživljaji. Osobe koje su to doživjele ponašaju se cudno. Nepovjerljive su i mijenjaju brzo raspoloženje. Cas su vedre i sretne, cas zabrinute i zastrašene, cas osjecaju paniku i bijes, cas bol i strah... Neki od njih na svojim tijelima vec dugo nose neobicne ožiljke, krvave podlive ili pak ogrebotine od noktiju ili kandži agresivnih svemirskih otmicara. No, svi do jednog, uopce nisu svjesni svojih nevjerovatnih doživljaja - kaže dr. Edith Fiore.
U svojoj je dugogodišnjoj praksi americka psihijatrica, to joj se mora priznati, obavila nekoliko tisuca intervjua sa osobama razlicitih socijalnih profila, zanimanja i intelektualnih mogucnosti, koje su, navodno, imale susrete cetvrte vrste sa nepoznatim vanzemljanima, a njenu fantasticnu pricu potvrduje i slucaj Dana Smitha, koji je pod hipnozom potvrdio da je imao cak - 627 takvih susreta.
Razgovor izmedu psihijatrice dr. Edith Fiore i Dana Smitha, koji objavljujemo u ovoj knjizi, predstavlja skracenu verziju, a voden je uz poštivanje uobicajnih znastvenih standarda, koji se primjenjuju u intervjuima pod hipnozom.
Dr. Fiore: Želim da se prisjetiš situacije koja ti se najviše urezala u sjecanje!
Dan: Ja sam u letjelici i cekam da izadem. Nema nikoga, samo ja. Cekam na neki signal. Na osolobadanje. To je kao kad napuštam ured. Izlazim u predsoblje, kroz vrata, dolje u bazu, na brod... (stanka) Pravimo blato za dvadeset minuta.
Dr. Fiore: Blato?!... Šta pod tim misliš?
Dan: Ono uništava. Ono je uništilo malo naselje. Nestalo je!...
Dr. Fiore: Šta se dogodilo?
Dan: Zbrisali smo ga!
Dr. Fiore: Gdje je bilo to naselje?
Dan: Na morskoj obali... Mali zaljev, okolo ravno...
Dr. Fiore: Koja je u tome tvoja uloga?
Dan: Ja sam zapovjednik jednog od brodova.
Dr. Fiore: Znaš li razlog zašto si to ucinio?
Dan: Naredenje. Dobio sam naredenje... Nikada nisam nikoga vidio, sve da je netko i bio...
Dr. Fiore: Kako ste ga zbrisali?
Dan: Oružjem.
Dr. Fiore: Imaš li grižnju savjesti zbog toga?
Dan: Ne. Nimalo. To mi je dužnost!
Dr. Fiore: Bilo je to na morskoj obali?!... Gdje?
Dan: Deneb. U sustavu Deneb. Treca planeta. Bio je to lagan posao. Bez otpora...
Dr. Fiore: Jesi li to radio i ranije?
Dan: Puno puta.
Dr. Fiore: Znaš li pravu svrhu toga?
Dan: Kontrola. Planetarna kontrola. Da im održimo lekciju. Oni se boje. Ne ubijamo previše...
Dr. Fiore: Šta time misliš?
Dan: Pojavimo se iz neba, ubijemo nekoliko i odemo. Ostatak se brzo skupi. Vrsta igre, drugo vrijeme... (stanka) Bez problema i gubitaka. Samo jedan momak povrijeden...
Dr. Fiore: Da li ste nekada imali gubitaka?
Dan: Rijetko. Obicno se dese greške...Netko se silom digne, netko umre... Netko nema oružja kao mi. Ponekad imaju srecu. To ih košta... (stanka) Skakutanje po zaljevu i svi se smiju i šale. Ciste svoje cizme. Dekontaminacija. Neki su prljavi... Momci se šale da su našli planetu na kojkoj žive samo muškarci. Svi su gladni. Nered. Želimo se smjestiti u brodsko ozracje. Dva tjedna do sljedece akcije. Nemamo ništa posebno raditi izmedu. Nitko nam ne govori gdje cemo sljedeci put ici. Nije važno. Mi ne znamo gdje nas šalju... Nije to uopce loš život. Bolje nego živjeti na nekom planetu kojeg smo osvojili. Puno zabave na brodu...
Dr. Fiore: Zabave? Kakve zabave? Možeš li biti precizniji?
Dan: Miješano društvo. Žene su povucene iz borbe. Zabava traje tri dana. Tada kapetan malo upropasti stvar i umiri nas. Priprema nas za sljedecu akciju. Objedinjavanje i uporedivanje filmova, traka, informacija... Kontroliramo stanje naoružanja na planetu. Njihova razina. Koliko je udaljen, šta je dominantno, šta gadati, šta poštediti... Neke planete uopce nemaju živih bica, a neke imaju. Svi žele da žive. I nije važno gdje ideš. Sve je ista prica...
Dr. Fiore: Da li si ikada imao osjecaj za planetu Zemlju?
Dan: Ne, ne poznajem je. Nikad nisam bio tamo. Oni bi trebalo znati ako smo bili tamo...(stanka)
Dr. Fiore: Sta sada radiš?
Dan: Odmaram se u svojoj sobi, gledajuci trake. Pregledavam ih. Gledam zašto je momak povrijeden. Kontrola da se to ne dogodi sljedeci put. Mogao bih biti ubijen. Glupan je ispao iz broda, promašio prolaz... U kompletnoj opremi pao na tlo, pravo na lice. Ne dogada se cesto. Novi regrut. Naucit ce... Vraške stvari se dogadaju prvi put. Zabavno je gledati na traci kako pada. Ne izgleda tako dobro kao kada je krenuo... Negdje, u nekoj galaksiji, to bi moglo biti tragicno...(stanka)

Dr. Fiori: Opuštaj se dublje i dublje. Sada cemo ici u vrijeme kada si prvi put saznao o planetu Zemlji. Dobro razmisli. Brojim do pet. Jedan, dva, tri...
Dan: Stojim medu drvecem. Washington Statesascades... Gledam Daglasevu jelu. Posmatram bijele oblake kako se krecu iznad vrhova drveca. Mirišem ih. Cujem životinje u žbunju. Prvi put sam napolju i predivno mi je...
Dr. Fiore: Koje pripreme si imao za izlazak?
Dan: Nikakve. Šuma iza kuce. Samo vrsta šetnje. Samo šetnja cestom... Oni više nisu tu. Nema nikoga okolo. Sam sam. Ljepota i mir.
Dr. Fiore: Zašto si tamo?
Dan: Da vidim šta je tamo.
Dr. Fiore: A gdje je tvoj brod?
Dan: Ja sam malo dijete, nema broda, nema odgovornosti. Samo lijep ljetni dan. Ništa ne radim. Po cijeli dan samo istražujem...
Dr. Fiore: Želim da znam kako si postao dijete!
Dan: Dva razlicita covjeka. To dijete se svega sjeca. To je kao mirovina. Ako duže živiš, mijenjaš se da ne bi ništa radio... Biti na lijepom mjestu. Uživati...
Dr. Fiore: Kako si uspio da postaneš to dijete?
Dan: Ne sjecam se.
Dr. Fiore: Pitat cu te da se sjetiš svega i, brojeci do pet, vratit cemo se u sami onaj trenutak kako bismo saznali da li si ti stvarno bio to dijete. Brojim do pet... Jedan, dva, tri...
Dan: Spojio sam se s njim na cesti. U stvari, zamijenio!
Dr. Fiore: Vratimo se u vrijeme prije nego što si se spojio s njim... Kako si se našao na toj cesti?
Dan: Bio sam pijan, strašno pijan... Bila dobra zabava... I onda, sljedeceg jutra... Na mostu... Pozdravljanje...
Dr. Fiore: Šta se tada dogodilo? Kažeš bio si pijan?!...
Dan: Dan prije. Užasno lebdijenje...
Dr. Fiore: Gdje si se napio?
Dan: Na brodu. Casnici, zbrka, konfuzija, pijancenje...
Dr. Fiore: Koja vrst broda je bila?
Dan: Klasa M-Large. Bojni brod i cetrnaest oborenih brodova, 3500 ljudi. Naoružani do zuba...
Dr: Fiore: Odakle si?
Dan: (stanka) Pokušavam se sjetiti doma. Bilo je to davno...
Dr. Fiore: Prvi brod! Gdje putuje?
Dan: Kozmos.
Dr. Fiore: I spustili ste se u Washingtonu, na planet Zemlju, je li to o cemu govoriš?
Dan: Nismo dotakli zemlju. Nema potrebe. Brod je prepoznatljiv...
Dr. Fiore: Razumijem... I kako si iz broda dospio u šumu?
Dan: Nema potrebe za fizickim transportom. Tijelo nikada ne napušta brod. Samo um!
Dr. Fiore: Um putuje odvojeno od tvog tijela?
Dan: Tocno.
Dr. Fiore: Da li precizno znaš kada ceš se tamo pridružiti momku? Stopiti se s njim?!
Dan: Naravno.
Dr. Fiore: Da li je to unaprijed planirano?
Dan: Jeste.
Dr. Fiore: Kako si prišao nepoznatom momku?
Dan: S leda. On ne zna. Ionako me ne može vidjeti.
Dr. Fiore: Da li mu znaš ime?
Dan: Ne. Ne znam. Nije važno.
Dr. Fiore: Ali, on je bio odabran? Sve je bilo isplanirano, zar ne?
Dan: On je moj izbor.
Dr. Fiore: Kako si ga izabrao?
Dan: Nasumice. Gledajuci okolo.
Dr. Fiore: Kada si ga vidio s leda, reci mi šta se dogodilo!
Dan: Zamjenio sam ga.
Dr. Fiore: Šta se dogada s njim?
Dan: Odlazi.
Dr. Fiore: Kako odlazi? Šta se dešava?
Dan: Ja to ne razumjem.
Dr. Fiore: Jesi li to još ikada ikomu ucinio?
Dan: Vidio sam druge.
Dr. Fiore: Šta time misliš?
Dan: Druge povucene.
Dr. Fiore: Drugi povuceni to rade?
Dan: Da
Dr. Fiore: Ti preuzimaš njihova tijela, zar ne?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Da li sve pamtiš od prije?
Dan: Ne. Gubiš ih i s vremenom išcezavaju.
Dr. Fiore: Posjeduješ li njihove uspomene?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Kakve su reakcije onog kada udeš u njega, kada ga preuzmeš?
Dan: Strah, a onda nestane.
Dr. Fiore: Kako se ti osjecaš u tudem tijelu?
Dan: Cudno. Vrlo cudno.
Dr. Fiore: Objasni mi, na koji nacin cudno! Možeš li biti precizniji, detaljniji?
Dan: Malen sam. Sicušan i ne tako jak!
Dr. Fiore: Da li je tvoje tijelo bilo puno vece?
Dan: Da, odraslo. Izgleda smiješno, tako nježno... (stanka) Stvari, uprkos svemu, izgledaju lijepo. Napravio sam dobar izbor. I dobru stvar. Ne može biti obratno...
Dr. Fiore: Šta se dogada?
Dan: Razmišljanje! Zabavno je. Razmišljanje o tomu šta slijedi, šta ce se desiti. Sada više nema izbora. Moram ici naprijed, uciniti to. Ne možeš se predomisliti. To je zabavno, promjena djecijeg uma... Sad sam ja on. Sad sam važan. Nema izlaska...
Dr. Fiore: Imaš li kakve instrukcije? Postoje li kakva pravila igre?
Dan: Nema pravila, nema plana, nema nikavih instrukcija... Igra sama po sebi.
Dr. Fiore: Da li to ima svrhu, biti na tom mjestu, na tom planetu?
Dan: Ne. Ali tako je lakše doci u mirovinu, a onda dobiti položaj umirovljenika. Smiješno, ovdje oni vode racuna o svima. Ne mogu se naviknuti na to...
Dr. Fiore: Planiraš li se ponekad vracati?
Dan: Ne. Rekli su mi samo u slucaju potrebe. Ali, nisam bio te srece. Sigurno cu ovdje ostati zauvijek.
Dr. Fiore: Šta sad radiš?
Dan: Idem kuci. Vracam se tamo gdje je on živio.
Dr. Fiore: Kako znaš gdje je on živio?
Dan: Preuzeo sam njegovo pamcenje.
Dr. Fiore: Pricaj mi o svojim prvim trenucima kod kuce!
Dan: Otvaram vrata. Ulazim. Moja majka stoji u kuhinji. Izgleda zabavno, izgleda lijepo. Sve ide dobro. Trebat ce vremena da uspomene izblijede, da opet postanem dijete. Lijepo miriše u kuci. Drukcije je. Tu je i pas... (stanka) Vrsta izgubljenosti... (stanka) Nalazim svoju sobu. Uredna je. Liježem na krevet da se odmorim i da zaspem...
Dr. Fiore: Šta se dogodilo kada si se probudio?
Dan: Cudno okruženje. Zaista cudno. Gladan sam. Izlazim. Ona mi je nešto spremila za jelo. Izlazim da se igram... (stanka) Brod je otišao. Sve je otišlo. Sve je iza mene. Treba zaboraviti...
Dr. Fiore: Da li je itko primijetio kakvu razliku? Da li si primijetio da reagiraju na drugaciji nacin? Da li pokazuju da znaju da se nešto promijenilo?
Dan: Ne. Nitko ne primjecuje.
Dr. Fiore: Zašto misliš tako, da nitko ne primjecuje?
Dan: Ja imam sva njihova pamcenja i sve njihove uzorke. Moja volja i moje pamcenje išcezavaju.
Dr. Fiore: Kako ti se dojmila ta cinjenica, da tvoja volja i tvoje pamcenje jednostavno išcezavaju?
Dan: Žao mi je. Ali to je tako. Bilo je zabavno, ucinio sam mnogo, vidio mnoga mjesta, izgubio neke prijatelje... Sve prolazi...
Dr. Fiore: Je li njegovo tijelo, u biti, drugacije nego tvoje?
Dan: Ne, isto je.
Dr. Fiore: Hoceš da kažeš da je i tvoje tijelo bilo ljudsko?
Dan: Da.
Dr. Fiore: I na brodu?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Idemo do vremena kada si kao nova osoba imao prvi bliski susret sa njima. Ispricaj sve što ti padne na um. Brojim do pet. Jedan, dva, tri, cetiri...
Dan: Nema ništa. Ništa ne vidim. Mrak.
Dr. Fiore: Kako se osjecaš?
Dan: Oznojeno. Sve šumi u meni. Osjecam se cudno. Stezanje u grudima...
Dr. Fiore: Sjeti se svakog detalja prvog susreta!
Dan: Ne, ne mogu da se sjetim... (stanka) Imao sam sastanak s nekim... On nije ljudsko bice. On je iz grupe. Nije me strah. Pitam se šta ce uciniti...
Dr. Fiore: Šta ce uciniti?
Dan: Nisam siguran. On nije dobar.
Dr. Fiore: Kako misliš, nije dobar?
Dan: Nije od onih koje volim. Izdajnicki i teško se nositi. Želim informacije.
Dr. Fiore: Koliko ti je tada bilo godina?
Dan: Osamnaest. Želim informacije od njega, a on se samo smije. Nece da mi ih da...
Dr. Fiore: Pricaj o svemo o cemu si obavješten!
Dan: Ni ja nemam informacije koje on želi. Veoma opasno. Mogla bi se dogoditi nesreca. Izgleda glupo sve što pita...
Dr. Fiore: A šta pita?
Dan: Ne znam. Samo se sjecam da je bilo glupo. Vjerovatno test. Nema ništa što on želi... (stanka) Taj narod je zaostao. Mora da me je testirao. Ostavlja me na miru. Dobro je da nema nikoga da ga vidi. Imali bismo mjesecima nocne more. On ne udiše zrak. Pitam se zašto su ga poslali. Cudno. Zaprepašcujuce. Nadam se da mi ga nece ponovo poslati. Rekli su mi da ce me ostaviti na miru. Mora da ide nagore... Ne mogu se sjetiti kako da napravim vražije oružje... Da me ne mogu napasti. Ne želim to ponovo iskusiti...
Dr. Fiore: Šta se dogodilo?
Dan: Samo ispitivanje.
Dr. Fiore: I gdje si sad?
Dan: Negdje stojim. U školskom prolazu. Na šetalištu ispred škole. Cekam autobus. Oko mene nitko ništa ne primjecuje. Sve je dobro, vracam se u normalno stanje.
Dr. Fiore: Gdje si bio ispitivan?
Dan: Nisam siguran.
Dr. Fiore: Sjeti se samog pocetka ispitivanja!
Dan: Bilo je mentalno ispitivanje.
Dr. Fiore: Koja je prva stvar koju si primijetio?
Dan: To lice.
Dr. Fiore: Kako si se osjecao kada si vidio to lice?
Dan: Prokletstvo! To se nije trebalo dogoditi.
Dr. Fiore: Dakle, sjecaš se?!
Dan: Rekli su me pustiti na miru. Želio sam se vratiti. Ne s tim momkom...(stanka) Možda ako mu slažem mogu izaci iz toga. Svakako nemam informacije koje želi.
Dr. Fiore: Kakve informacije želi?
Dan: On izgleda glupo.
Dr. Fiore: Šta te pita?

Dan: Ne sjecam se... Napravio je dobar posao. Bio je dobar u svom poslu. Ne mogu se sjetiti. Ne znam šta je želio.
Dr. Fiore: Zašto si rekao da je bio dobar u svom poslu?
Dan: Odnio je pamcenje sa sobom.
Dr. Fiore: Osjecaš li, možda, da je izazvao amneziju u tvom mozgu?!
Dan: Ne, on je samo uzeo pamcenje i odnio sa sobom...
Dr. Fiore: Sada idemo na sljedeci susret, bilo koje forme taj susret bio...Brojacu do tri...
Dan: Moj prvizapovjednik. Prijatelj i dobra osoba. Izvinjava se. Samo caskanje. Protiv pravila. Druga strana je zabrinuta. Zato što pitanja izgledaju glupa. Oni su paranoidni...
Dr. Fiore: Da li ti on to objašnjava?
Dan: On me pita šta me je pitao. I ja mu govorim. Ali, ne sjecam se svega. Taj dio mojih sjecanja je išcezao.
Dr. Fiore: Da li želiš da išcezne?
Dan: Ne. Želim to da pamtim!
Dr. Fiore: Tada ceš se moci sjetiti. Vidiš, oni ti ne mogu oduzeti sjecanja!...
Dan: Oni to mogu. Kao što ja mogu zamjeniti dijete. Sjecanje može biti izbrisano!
Dr. Fiore: Jesi li zapovjedniku rekao šta te pitao?
Dan: Ne. Nisam mu mogao sve reci.
Dr. Fiore: Da li ti je zapovjednik dao neka uputstva?
Dan: Rekao mi je da ne razgovaram opet s njim. Nasmijao sam se i odgovorio da nemam izbora. I on se nasmijao. Rekao je da se napijem. Tako cu se bolje osjecati. I tada je otišao.
Dr. Fiore: Možeš li se sjetiti koliko je proteklo vremena od prvog do ovog kontakta?
Dan: Nekoliko nedjelja.
Dr. Fiore: Dobro. Krenimo u sljedeci suret!
Dan: Ne mislim da želim da ga se sjecam.
Dr. Fiore: Zašto to kažeš?
Dan: To nije dobro sjecanje!
Dr. Fiore: Je li zastrašujuce?
Dan: Ne znam da li je zastrašujuce, loše ili pogrešno... Samo ne želim da dode. To ne želim!
Dr. Fiore: Dobro. U redu. Tvoja stvar je cega se želiš sjecati... Da pricamo o susretu kojeg se želiš sjecati. Brojacu do tri. Jedan, dva...
Dan: Otvorio sam vrata i tamo je stajao jedan od njih. Nikada ga ranije nisam sreo. On je ljudsko bice. Poznat tip. Ne bojim se. Oni nisu nasilni, intelektualci...
Dr. Fiore: Kako izgleda?
Dan: Srebrno odijelo. Nije neuobicajeno. Oni trebaju zaštitu. On ulazi. Sjedimo i pricamo. Stara vremena...
Dr. Fiore: Je li on shvatio da si zamijenio djecaka?
Dan: Jeste. On me poznaje. Ja njega ne. On je gledao trake.
Dr. Fiore: O cemu razgovarate?
Dan: On me pita šta se dogada, šta radim, kako mi se svida... Molim ga za tajne. Nece da mi kaže. Shvatam da mi ne bi dao oružje. Pokušavam ga natjerati da mi kaže, da mi pomogne...Tako je jednostavno. Tako prokleto jednostavno da bi to dijete znalo napraviti, a ja ne mogu da se sjetim. Jednostavno se ne mogu da sjetim kako da spojim tu stvar, a on mi ne pomaže.
Dr. Fiore: Koja je svrha oružja?
Dan: Nije to oružje!
Dr. Fiore: A šta je?
Dan: To je pokretac broda. Jednostavno je, tako je jednostavno... I kažem mu da mislim kako se mogu nositi sa svime što ovdje trebam. A on nece da mi kaže. Samo se smije. Radi kako znaš, kaže, ti si glavni! A ja mu kažem da nisam glavni... Besmisleno se svadjati s tim narodom.
Dr. Fiore: Zašto?
Dan: Previše su inteligentni i na neki nacin uvijek su ispred tebe!
Dr. Fiore: Kako izgleda?
Dan: Ako bi skinuo odijelo, bio bi smed. Prilicno velikih ociju, malih usana, ljepuškastog nosa, krasno graden!...
Dr. Fiore: Koje boje mu je koža?
Dan: Smeda... Osjetljiv je na promjenu temperature.
Dr. Fiore: Je li potpuno prekriven ili je neki dio njegove kože izložen?
Dan: Prekriven je potpuno. Samo prorezi za oci. To, u stvari, i nisu prorezi. Oni imaju specijalne zaštitnike za oci. Da ih zaštite!
Dr. Fiore: Koje boje je njegova koža u odijelu?
Dan: Srebrna!
Dr. Fiore: A ispod je smeda?
Dan: Ispod je smeda. Osrednje smeda!
Dr. Fiore: O cemu ste još razgovarali?
Dan: O ženama. Razlikama.
Dr. Fiore: Osjecaš li nešto više osim kolektivnog druženja?
Dan: Uvijek je samo to. Njihovo druženje je samo kolektivno druženje jednih s drugima.
Dr. Fiore: Šta on želi od tebe?
Dan: Izgleda da ga zanimaju moja interesovanja za... Moji osjecaji, u vezi s boravkom ovdje. On je sigurno neki sociolog i bavi se istraživackim radom. Kažem mu to. On se smije. Nikada vam ne daje nagovještaj da li ste u pravu ili niste. Možete namrtvo pogadati. Oni nikada ne kažu. Malo me to cini nervoznim... Predugo je tu. Bojim se da neko ne dode. On vidi moju nervozu. I prepao se. Optužuje me da mu spremam zamku. Kažem mu da ide. I on odlazi. Zabrinuo se da ce ostala porodica doci i naci ga. Protiv svih pravila. Ne može to raditi. Ne zna kako ce mu to žena podnijeti. Djeca bi to voljela... Nisam osjetio da je zadržao uspomene kada je otišao. Prilicno su dobri, iako... Oni obicno ne dolaze. Prolaze kroz prednja vrata. Ranije on ne bi ni govorio sa mnom... Pobuduje stare osjecaje. Volio bih da se vratim!...
Dr. Fiore: Krenimo na drugi susret. Skoriji susret!
Dan: Isti momak. Samo ovoga puta manje razgovorljiv... Radio sam na kompjutoru i on je isprintao neki program. Nije ga trebao. To je igracka za njega. Necu ništa raditi za njega...
Dr. Fiore: Koji je to kompjutor?
Dan: Personalni kucni kompjutor.
Dr. Fiore: Zašto ga on koristi?
Dan: Printa moje programe. To je glupo. Koristim ga u svom radu. Uglavnom, radim to samo iz zabave. On kaže da ce mi pomoci, dok definitivno ne ode u mirovinu. Tada je otišao...
Dr. Fiore: Kako je tamo došao?
Dan: Ovaj put nije koristio vrata!
Dr. Fiore: Kojeg datuma se to dogodilo?
Dan: Dvadesetcetvrtog kolovoza 1988. godine!
Dr. Fiore: Hajdemo do sljedeceg susreta! Prisjeti se svakod detalja...
Dan: Ne znam kako sam sa broda dospio ovamo. Zabavno je. Tu su ljudi koje nisam vidio dugo vremena.
Dr. Fiore: Kako su te primili?
Dan: Kao da sam oživio... Svi se smiju na moj racun, na moj nacin oblacenja.
Dr. Fiore: Šta nosiš na sebi? Kako si odjeven?
Dan: Texas odijelo i cowboyske cizme. Natjerali su me da ih skinem i da im dokažem da moje noge nisu tog oblika. Puno ljudi. Dobrih prijatelja. Mnoštvo ratnih prica. Dobra zabava. Puno slika. Neke stare uspomene. Sacuvali su jednu gdje jedan momak pada s broda. Sada jezapovjednik... (stanka) Napravili smo šetnju po brodu. Obilazak broda, zbog starih vremena.
Dr. Fiore: To je isti brod na kome si služio?
Dan: Da. Isti brod!
Dr. Fiore: Ispricaj mi o obilasku!
Dan: Pocinjemo od komandnog mosta. Sve drugi ljudi. Ekipa se promijenila. Gledam kroz prozor. Sjecam se kako je nekad bilo. Samo putovanje. Sjedenje na mostu i prica. Samo posmatranje zvijezda. Spuštanje. Zatim prolaženje pored starih mjesta, prema zaljevu. Tada kuci. Želio sam ostati. Želio sam da me ostave. Zamorio sam se od besposlicarenja...
Dr. Fiore: Da li je postojala šansa da im se pridružiš?
Dan: Možda. Moguce. Trebaju stanovito iskustvo a ja ga nemam. Nemam ga više. Uspomene su išcezle. Ne znam da li ih mogu ponovo vratiti... (stanka) Proveo sam vrijeme sa zapovjednikom. Satima smo razgovarali.
Dr. Fiore: O cemu ste pricali?
Dan: Želim da se vratim. I on me takode želi. Ali, to je protiv pravila. Ne može to uciniti. On mi to kaže...(stanka) Govori o velikom isplovljavanju na udaljenoj strani. Zvuci kao u dobra, stara vremena!
Dr. Fiore: Šta misli pod ”isplovljavanjem”?
Dan: Ljuljanje u orbiti. Postavljanje. Zauzimanje povoljne pozicije. Stvaranje uvjeta da dovoljno kozmickih brodova obave posao. Spuste se u atmosferu!
Dr. Fiore: Da li su ta ”isplovljavanja” uvijek neprijateljskog karaktera?
Dan: Uvijek. To ih i cini toliko zabavnim!
Dr. Fiore: Koliko brodova sacinjava ”veliko isplovljavanje”?
Dan: Cetiri ili pet!
Dr. Fiore: Koliko clanova posade ima jedan brod?
Dan: Tri i pol tisuce. Idu sve klase ”M”. Cetrnaest ih ima na svakom brodu!
Dr. Fiore: Cetrnaest manjih brodova na svakom brodu?
Dan: Da.
Dr. Fiore: I koliko clanova posade ima svaki manji brod?
Dan: Stotinu! Stotinu ljudi vodi racuna o svemu na jednom brodu!
Dr. Fiore: Jesam li dobro razumjela - veliki brod sacinjavaju 3500 clanova posade?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Kolikih su dimenzija brodovi, koje ti nazivaš velikim?
Dan: Milju i pol dugi, otprilike...
Dr. Fiore: Kakvog su oblika?
Dan: Teško ih je opisati.
Dr.Fiore: Jesu li okrugli ili duguljasti?
Dan: Ne. Takvi oblici nisu pogodni za atmosferu!
Dr. Fiore: Jesi li zainteresiran za veliko isplovljavanje o kome je kapetan govorio?
Dan: Da, zvuci dobro.
Dr. Fiore: Šta ce se dogoditi?
Dan: Pokazali su mi snimljene fotografije. Obuhvataju tri grada u isto vrijeme. Ja ne znam šta ti ljudi rade.
Dr. Fiore: Da li znaš na kojem planetu je to bilo?
Dan: Ne.
Dr. Fiore: Da li znaš u kojoj galaksiji?
Dan: Neka glaksija s druge strane. Nepoznata galaksija. Mislim da na Zemlji nemaju ime za nju.
Dr. Fiore: I šta ce se dogoditi?
Dan: Dolaze. Ne žele uzmaci. Velika operacija!...
Dr. Fiore: Hoce li se spustiti na Zemlju?
Dan: Ne, nece. Nije potrebno.
Dr. Fiore: Zašto?
Dan: Zemlja je izvan domašaja!
Dr. Fiore: Reci mi nešto više o svom posljednjem iskustvu, o posljednjem susretu!
Dan: Popio sam nekoliko pica s zapovjednikom. Rekao je da ne želi ni skim da suraduje. Jedino sa mnom. Zanimalo me je zašto. Rekao je da mu je receno da me pita. Upitao sam kako ce to izvesti ako je to protiv pravila. Rekao je da ne zna... Opet smo malo pili i bili neodlucni o tom pitanju. Mislim da smo malo poludjeli. Jer, kada razmislim o svemu tome, zvuci kao zabava. Treba mi oslobadenje od svega, da se ponovo osjecam živim... Završavamo diskusiju. Ništa nismo riješili. Odlazim kroz hodnik, na palubu. I kod kuce sam!
Dr. Fiore: Kako si došao kuci?
Dan: Kroz vrata. Zatvore se vrata iza tebe i - tamo si!
Dr. Fiore: Kako si uspio doci od broda do vlastitog doma?
Dan: Ne znam kako.
Dr. Fiore: Pokušaj se prisjetiti!
Dan: Ne vjerujem da cu ikada znati. To je previše tehnicki komplicirano!...
Dr. Fiore: Jesi li odveden na drugi brod?
Dan: Ne, nije bilo transportiranja. Jednostavno ušetaš kroz vrata i zatvoriš ih iza sebe. I cim ih zatvoriš - tamo si!
Dr. Fiore: Kako se to desi? Da li se možeš sjetiti?
Dan: Kratko. Sjecam se da je uznemirujuce. Iznenada promjena mjesta dogadaja. I nisam shvatio da mrzim putovati na taj nacin.
Dr. Fiore: Sjeti se drugog susreta na brodu!
Dan: Gledali smo neke trake i stvari za koje sam znao. Pokazivali su fotografije. Da bi oživjeli stare dane. Bilo je zabavno!...
Dr. Fiore: Da li si ikada imao bliske susrete s drugim brodovima?
Dan: Da.

Dr. Fiore: Možeš li se prisjetiti?
Dan: Napuštamo obalu... (stanka) Mnogo razlicitih mjesta. Druge rase... (stanka) Nema previše posjeta medu posadama razlicitih brodova. Uglavnom smo daleko jedni od drugih. Družimo se samo kada se vratimo... (stanka) Ali bez poznanstva sa drugim posadama, na drugim brodovima, nema prilike... Nije moguce.
Dr. Fiore: Vratimo se u vrijeme kada si uzeo Danovo fizicko tijelo, kada si ušao u njega i preuzeo njegov identitet. Jesi li od tada imao bliske susrete s drugim tipovima vanzemaljaca?
Dan: Samo intelektualne i nepouzdane. Bila su samo dvojica koje sam vidio.
Dr. Fiore: Da li si spreman da se prisjetiš susreta o kojem nisi želio da razgovaramo?
Dan: Ne. Ne svida mi se taj... Uopce mi se ne svida!
Dr. Fiore: Ipak, pokušaj se malo sjetiti!
Dan: Da posjedujem pravo oružje, ubio bih ga!
Dr. Fiore: Kako je izgledao?
Dan: Sve cega se sjecam jeste istureno lice i ogromni zubi. Gruba koža, mastan. Zaudara. Smrdi!
Dr. Fiore: Na kom mjestu ste se sreli?
Dan: Ne znam.
Dr. Fiore: Da li je to bilo u tvojoj kuci? Možda na brodu ili negdje napolju?
Dan: Mislim da se radilo o misaonom, mentalnom susretu. Takav nikada ne bi mogao doci ovamo!...
Dr. Fiore: Zašto? Zašto ne bi mogao doci?
Dan: Jednostavno, ne bi mogao. Previše je stran. Ni on to ne bi želio!
Dr. Fiore: Je li to bilo prije nego što si ušao u Danovo tijelo?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Hoce li biti spuštanja na planetu Zemlju? Je li ih bilo u prošlosti?
Dan: Ne, koliko ja znam. Zemlja je ucmali, umirovljeni planet!... Nije zanimljiva!
Dr. Fiore: Da li imaš osjecaj da na Zemlji danas živi mnogo ljudi koji su kao i ti umirovljeni od strane vanzemaljaca?
Dan: Da. To je tacno.

Dr. Fiore: Koliko?
Dan: Sigurno mnogo.
Dr. Fiore: Kod tvog zadnjeg susreta sa intelektualnim tipom koji je želio da printa na tvom kompjutoru, da li je on želio stvarni papir sa tvog štampaca?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Zašto mu je to bilo potrebito?
Dan: Ne znam. Nemam pojma. Nije imalo nekog smisla. Ali, s njim se nikada ne zna.
Dr. Fiore: Da li je bilo išta neobicno što je isprintao?
Dan: Ne. Bio je to ”basic”, programski jezik. On cak uopce ne treba programiranje. Ne razumjem zašto ga je uopce želio. Nema logike. Možda znatiželja...
Dr. Fiore: Bio je u tvojoj sobi?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Da li je sjeo za kompjutor?
Dan: Ne, samo je stajao iza mene. Posmatrao moj rad. Zamolio me da mu to isprintam.
Dr. Fiore: Jesi li mu to dao?
Dan: Jesam. Nije imao neke koristi od toga. Nije mogao ništa s tim uciniti. Ne, koliko bar ja znam.
Dr. Fiore: Ima li nešto cega bi se želio sjetiti, što bi želio ponovo da doživiš?
Dan: Mogao bih provesti cijelu noc šetajuci po brodu. Volim to. Taj osjecaj slobode i moci...
Dr. Fiore: Zašto mi onda detaljnije ne opišeš brod? Gdje si na brodu spavao?
Dan: Krevet za jednu osobu, namješten u uglu, tako da se može citati. Platno na zidu. Tako se može gledati predstave, smotre, pripreme, trake, sve drugo...
Dr. Fiore: Je li bilo drugog namještaja?
Dan: Da. Stvari iste vrste... I plakar. Kad udeš na vrata, on je s desne strane. Krevet ispred. Ekran na desnom zidu, a plakar u desnom uglu. Zakljucane ladice. Velik, možda deset sa dvanaest metara!
Dr. Fiore: A kako izgledaju zidovi?
Dan: Obojeni i djeluju kao od metala.
Dr. Fiore: Šta je na podu?
Dan: ]ilim.
Dr. Fiore: Kakve je boje?
Dan: Tamno smede, pjenasto obojen. Cijeli plafon osvijetljen. Jedno svjetlo kraj vrata i jedno kraj kreveta.
Dr. Fiore: Kada si na brodu, koliko dana traje tvoja dužnost, tvoja obveza?
Dan: Godinu dana!
Dr. Fiore: I šta se onda dogada?
Dan: Vracam se u svoju bazu. Kratko odsustvo, a zatim druga godina.
Dr. Fiore: Je li to na tvom planetu?
Dan: Ne, u stanici.
Dr. Fiore: U kozmosu?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Kada si na brodu, da li su i žene tamo?
Dan: O, da.
Dr. Fiore: Koja je funkcija žena?
Dan: Ista kao i muškaraca. Borba. I sve dužnosti kao i kod muškaraca.
Dr. Fiore: Govorio si o zabavi s alkoholom?
Dan: Da
Dr. Fiore: Kakvu hranu ste dobijali, jeli?
Dan: Pokušavam se sjetiti.
Dr. Fiore: Pokušaj se sjetiti hrane, servirane hrane. Možda se radi o nekakvim specijalnim jelima?!
Dan: Pokušavam se sjetiti jela u mom okrugu...
Dr. Fiore: Gdje obicno jedeš? Za stolom?
Dan: Pokušavam se sjetiti sjedenja na postelji, jedenja, metalnog poslužavnika sa oko osam pregrada na njemu... Kao poslužavnik od aluminijske folije...
Dr. Fiore: Kakav pribor upotrebljavaš?
Dan: Nešto kao viljuška. Zašiljena s jedne strane, za rezanje. I...(stanka) hrana je gotovo slicna zemaljskoj, samo malo drugacija. Nema mirisa. Drukciji okus...
Dr. Fiore: Jedeš li meso?
Dan: Da.
Dr. Fiore: Povrce ili voce?
Dan: Da, povrce i nešto voca... Neko specijalno posluživanje. Treba puno da ih se nahraniš.
Dr. Fiore: Da li imate seksualne kontakte sa ženama?
Dan: Uvijek kada imamo priliku.
Dr. Fiore: Ima li homoseksualnosti?
Dan: Ima ali neznatno.
Dr. Fiore: Kako se na to gleda?
Dan: Ne sa simpatijama, ali tolerantno.
Dr. Fiore: Ima li problema sa kontracepcijom? Da li se dogada da neka žena rodi?
Dan: Ne.
Dr. Fiore: Zašto?
Dan: Lijekovi. Injekcije.
Dr. Fiore: Kad se vratiš u maticnu bazu, da li redovito imaš seksualne odnose sa posadom?
Dan: Da. To je dio uobicajne rutine.
Dr. Fiore: Imaš li jednog ili više partnera?
Dan: Osobni izbor. Neki su parovi. To nije dobra ideja. Postaješ suviše intiman, blizak. Ako budu ubijeni, ti ludiš. Postaješ bolestan, a to nije dobro. Ne valja!
Dr. Fiore: Zar to nije obeshrabrujuce?
Dan: Nije. Mnogi smatraju da nije dobro zbližiti se s nekim. To može biti kobno.
Dr. Fiore: Da li se cesto gine? Od cega umiru?
Dan: Neki od njih se vrtoglavo spuštaju.
Dr. Fiore: Neki doživljavaju teške povrede? Koji procenat ih tako strada?
Dan: Ne znam. Najcešce povreduju nožne prste. Obicno izgube jedan prst.
Dr. Fiore: Koliko si ti imao spuštanja za godinu dana?
Dan: Jedno spuštanje svakih dva do pet tjedana.
Dr. Fiore: A sada se pokušaj sjetiti nekog za tebe znacajnog dogadaja. Brojacu do pet... Jedan, dva, tri...
Dan: Klecim prema otvorenom grotlu s nekim covjekom. Gledamo u mašineriju. Ni jedan od nas ne zna šta nije u redu, a znamo da nije. Pokušavamo da otkrijemo. Ne mogu da nadem odgovor... Nešto nije u redu s brodom. Ne radi kako treba... Pladimo se da se ne nasucemo. Niko od nas nije inženjer i ne možemo popraviti tu glupu stvar... Na neki nacin smo pod pritiskom. Moramo se izvuci odatle. Tražimo nacina da to popravimo, da nešto ucinimo...
Dr. Fiore: Ima li na brodu ikoga drugog s vama?
Dan: Samo smo mi u grotlu. S Vanjske strane. Brod je na tlu.
Dr. Fiore: Gdje se nalazite?
Dan: U šumi!
Dr. Fiore: Da li znate ime tog planeta?
Dan: Nešto kao Markel. Smrkava se... (stanka) Odustajemo zatvarajuci grotlo i ulazimo unutra... Uspjeh... Diže se... Vracamo se nazad. Smijemo se što nam je pošlo za rukom, a nismo ni svjesni o cemu se radi. Kompliciramo stvar...
Dr. Fiore: Šta, u stvari, radite?
Dan: Dohvatamo i... vucemo, guramo, okrecemo i tražimo stvari okolo. Tražimo kablove, veze... Mora da je u prava stvar.
Dr. Fiore: Kako ste se osjecali kada ste podigli brod?
Dan: Uplašeno... Možda nece stalno lebdjeti...
Dr. Fiore: Sjeti se sada drugog susreta, jednog koji još uvijek ima negativan naboj u tebi. Brojacu do pet...
Dan: Saslušavanje od nekog divljeg. Glupa pitanja. Nisam u poziciji da dajem odgovore. Pritisak se nastavlja.
Dr. Fiore: Koja vrst pitanja su to bila?
Dan: Obicna. Gdje živite, šta radite... Pitanja na koja ne bih trebao odgovarati. Ne, njemu. Preopasno je. Ne mogu mu vjerovati. Bojim se da sve prozire. On ne bi trebalo da je ovdje...
Dr Fiore: Gdje se to dešavalo?
Dan: Izgleda... Ispred moje gimnazije.
Dr. Fiore: Koliko si tada bio star?
Dan: Cetrnaest... Cetrnaest godina.
Dr. Fiore: Pricaj mi o tom saslušanju!
Dan: Licilo je na test. On je jedan od onih s kojima se miješaš. Bez odgovora... Ne želim mu dati odgovor. On je lud. Ne mogu stvarno ništa uciniti. Treba to prekinuti. Ne bih trebao govoriti s njim...
Dr. Fiore: Možeš li biti konkretniji, opisati osobu koja te ispituje?
Dan: Ponocni. Nepouzdani. Najgori. Rasa ubica. Rodeni takvi. Korisni i uznemirujuci!...
Dr. Fiore: Šta podrazumjevaš pod pojmom ”korisni”?
Dan: Imaju svoju ulogu, svoju svrhu... Izazivaci neprilika. Teško ih je kontrolirati. Ja sam tu nezašticen. On zaista ne bi trebao biti ovdje. Ne znam kako je došao... Hvala Bogu pa je otišao...
Dr. Fiore: Sada se sjeti drugog kontakta, koji je djelovao na tebe...
Dan: Sastanak na brodu. Razgovor sa zapovjednikom. Okupljeni stari prijatelji. Sjedimo u njegovom kabinetu. Udobno mi je. Osjecam se ugodno, ali ne mogu ostati. Medusobne šale, sjecanja na stara vremena. On ima ljudski izgled, kao ja. Razgovaramo o izazivacima nevolja. On ništa ne zna o posljednjem kontaktu s njima. Nalazi da je to uznemirujuce. Bilo je to davno da bi išta mogao uciniti. Nema više nevolja. Sve je prošlo. Nece se vratiti dugo vremena... Razgovor duboko u noc. Mnoštvo prica i sjecanja. Ali ja moram da ide. Otpratio me do hodnika. U sobu. I zatvorio vrata iza mene. I ja sam se vratio.
Dr. Fiore: Kako si se vratio?
Dan: Zatvorio vrata.
Dr. Fiore: Šta se dogodilo izmedu vremena zatvaranja vrata i vremena tvog povratka?
Dan: Samo sam promijenio poziciju.
Dr. Fiore: Po povratku, cega se sjecaš?
Dan: Ugodnog, toplog osjecaja.
Dr. Fiore: Gdje si se vratio?
Dan: Nazad, u moju kucu!
Dr. Fiore: Koliko procjenjuješ da si bio odsutan?
Dan: Cijelu jednu noc, po brodskom vrijemenu.
Dr. Fiore: A koliko je to po zemaljskom vremenu?
Dan: Možda petnaest sekundi!
Dr. Fiore: Pokušaj se vrati se na pocetak susreta! Kako si se osjecao?
Dan: Vrtoglavica. Kratka vrtoglavica.
Dr. Fiore: Nastavi izlagati svega cega se sjecaš!
Dan: Prijatelj na vratima. Jedan od intelektualaca. Ulazi. Društveni poziv. Tek toliko da bi me pozdravio.
Dr. Fiore: Kakva je tvoja reakcija?
Dan: Radost što ga vidim. Dobro je cuti bilo kakve vijesti o brodu. On žuri da ide. Želim da ostane i više prica. On kaže, sljedeci put. Odlazi. Razocaran sam i tužan.
Dr. Fiore: Zašto je tvoj prijatelj u žurbi?
Dan: Posao. Dužnost.
Dr. Fiore: Gdje si se nalazio, kada te je posjetio?
Dan: U dnevnoj sobi.
Dr. Fiore: Je li itko bio s tobom u sobi?
Dan: Ne.
Dr. Fiori: Možeš li se sjetiti još nekog susreta koji te je posebno dojmio?
Dan: Rijec je o velikoj operaciji. Mogucoj velikoj operaciji. Potrebno je mnogo ljudi. Veoma mnogo. U sebi osjecam da bi trebalo volontirati. To je važno da se ponište neka ustaljena pravila. Bez obecanja. Samo možda. Uznemiren sam. Htio bih ucestvovati. Reci mu to. Tko zna. On ce me obavijestiti...
Dr. Fiore: Da li je rekao koliko ce brodova ucestvovati.
Dan: Cetiri ili pet.
Dr. Fiore: Koliko bi planeta bilo ukljuceno?
Dan: Samo jedan. Ovoga puta cijeli planet. Važna akcija.
Dr. Fiore: Da li ti je rekao ime planeta?
Dan: Ne. Moram ici u bazu da se regrutujem. Stojim na mostu i posmatram bazu. Divno je biti tamo u tami i posmatrati. Drugi brodovi oko nje. Ogromni. Predivan prizor.
Dr. Fiore: Koliki su brodovi?
Dan: Ogromni. Oko nekoliko milja... Predivan prizor.
Dr. Fiore: Kakvog su oblika?
Dan: Svi lice na ogromne diskove. Puniji su u sredini nego na krajevima. Okruglasti. Kljunasto istureni prema rubovima. Divni su. Predivni!...
Dr. Fiore: Gdje se nalaziš dok ih posmatraš?
Dan: Stojim na zapovjednom mostu svoga broda okrenut prema središtu baze.
Dr. Fiore: Je li odluceno da ceš biti pozvan?
Dan: Ne. Kažu obavjestice me. Ni rijeci više.
Dr. Fiore: Cega si sada svjestan?
Dan: Zapovjednog mosta. Miran je. Svi su zauzeti, dole. Samo su jedan ili dvojica na mostu. Odmaram se. Ne radim ništa. Uživam u pogledu. Velicanstveno.
Dr. Fiore: Kojeg datuma se to dogodilo?
Dan: Petnaestog kolovoza 1987. godine.
Dr. Fiore: Sjeti se da li su te kasnije obavijestili hoceš li biti pozvan ili ne!
Dan: Ne. Još uvijek strpljivo cekam. Nadam se da nece krenuti bez mene.
Dr. Fiore: Šta ce se dogoditi s tvojim životom ovdje, na Zemlji, ako odeš?
Dan: Ponio bih svoje tijelo i sve.
Dr. Fiore: Jednostavno bi nestao sa Zemlje i vodio se kao nestala osoba?!
Dan: Tacno.
Dr. Fiore: Kako bi to podnijela tvoja obitelj?
Dan: To ne bi bilo važno. Nekoliko dana tuge i brige... Ne bih više bio važan.
Dr. Fiore: Da li bi se opet vratio na Zemlju?
Dan: Ne. To bi bilo to. Uspomene se vracaju.
Dr. Fiore: Tko je donio tu odluku?
Dan: Glavnokomandujuci.
Dr. Fiore: Šta podrazumjevaš pod terminom - odluka?
Dan: Samo jedno. Želim da idem! Zauvijek!
Dr. Fiore: Pokušaj razmisliti, šta bi uradio kada bi ti se ukazala šansa da se vratiš. Gore da se vratiš!
Dan: Ja želim gore da se vratim. Nije to da ne volim suprugu i djecu. I sve te zemaljske stvari. To je samo zato što je daleko superiornije biti tamo, nego ovdje... Kada bi bio tamo znam da bi ucestvovao u necem velikom i znacajnom. A ovo ovdje što se dogada, to nije ništa. Ne znaci ništa. Vratiti se, moci se vratitit... Bilo bi kao bajka!
Dr. Fiore: Kako bi to riješio s obitelji?
Dan: Lako. Prije nekoliko mjeseci, supruga i ja smo stajali napolju i promatrali zvijezde. Bila je prekrasna vedra noc. Tada sam joj rekao: ‘Jednoga dana cu se vratiti!’ Odgovorila mi je da bi i ona to voljela. A ja sam joj rekao: ‘Ne, ne razumješ, jednoga dana odlazim kuci!’ Odgovorila je: ‘Voljela bih i ja da idem gore!’ Ali, ona to nije smatrala povratkom kuci, a ja jesam!...
Kada je Dan izašao iz hipnoze bilo je devet sat i napolju se vec bilo smracilo. Blijeda je svjetlost s polja prodirala u ordinaciju dr. Edith Fiore i ona je svog neobicnog pacijenta upitala kako se osjeca.
- Izvanredno! - rekao je ne krijuci zadovoljstvo. - Osjecam se procišcenim, kao da sam prošao nekakvo mentalno tuširanje, mentalnu higijenu...
- Želiš li i sljedecih dana da nastavimo razgovore pod hipnozom?
- Želim.
- Možemo li precizirati sljedeci sastanak? Kako bi bilo za pet dana? U sljedeci ponedjeljak?!...
- Slažem se. U ponedjeljak! - potvrdio je Dan Smith, srdacno se rukujuci sa dr. Edith Fiore. Zatim je izašao u tihu noc.

* * *

Sljedeceg ponedjeljka dr. Edith Fiore uzaludno je cekala Dana Smitha. Nije se pojavio. Nije se pojavio ni sljedecih dana. Kada ga je dr. Fiore potražila u njegovom domu, tamo je zatekla samo njegovu suprugu. Bila je zabrinuta.
- Dan se u subotu nije vratio kuci - rekla je ne krijuci svoju uznemirenost. - Obavijestila sam policiju, ali još nisu ništa otkrili. Kao da je u zemlju propao...
Dr. Edith Fiore je znala odgovor.
Dan se vratio kuci.
Medu zvijezde.