Da se to dogodilo u uase vrijeme, novine bi bile prepune ovakvih naslova: »Vatrena lopta nad Robozerom!”, »Divovski, plamteci objekat posmatran vise od jedan sat”, “Troje ocevidaca zadobilo opekotine kada su se pokusali pribliziti dzinovskoj letecoj kugli”, “Divovska loptasta munja ili sonda s nekog drugog planeta!” itd, itd.
Medutim, Rusija tog doba nije znala za novine, one su se pojavile tek cetrdesetak godina kasnije, za vladavine cara Petra I. a dogadaj o kome cemo kazivati odigrao se u 17. stoljecu, za vladavine Alekseja Mihajlovica. Mjesto dogadaja je usamljeno malo jezero Robozera, u Vologodskoj guberniji. Deseci ocevidaca promatrali su neobicnu pojavu, a nakon toga sacinjen je i detaljan zapisnik . U specijalnim izdanjima raznih godina navode se kopije tog dokumenta. Da bismo bili sto autenticniji, navest cemo njegov sadrzaj, koji vijerno izrazava slozen splet emocija; zaprepastenje, strah i zanimanje nasih predaka za ono sto su vidjeli - u izvornoj ortografiji i punktuaoiji.

Pojava vatrene kugle
»Postovanom gospodinu arhimandritu Nikiti, postovanom i uglednom Mafteju, postovanom i uglednom redovniku Pavlu i postovanoj i uglednoj gospodi sabornog Kirilovog samostana, vas vam se, gospodo, sluga Ivasko Rzevski, kolovoza... dana, duboko klanja.
S vaseg, gospodo, samostanskog imanja Loze, sela Antuseva, seljak Levka Fedorov pricase mi ove, 71. godine, kolovoza, petnaestog dana (misli se na 7171. godinu "od stvaranja svijet", sto odgovara 1663. godini), u subotu, Bjelozerskog kotara, Robozerske opcine, s raznih imanja i posjeda, stajahu za mise u zupnoj crkvi, na danasnji blagdan Uzasasca preciste Majke Bozje, parohijanci ove crkve i okolnih opcina, mnogo naroda; i bas pocehu zahvalnicu pjevati, kadli u to vrijeme od neba dode buka velika, i mnogi ljudi iz crkve na predvrace izadose, a on, taj Levka, i on stajase na predvracu i vidje Bozji posjet: iz vedra neba, ne iz oblaka, izide vatra velika na Robozero i krenu uzduz jezera iznad vode, na sve strane plamen po dvadeset i vise sazena (staroruska mjera za duzinu, 1 sazen - 2,1336 metra), a sa strana od te vatre dim plavi, a ispred njega na dvadeset sazena idjase dvije zrake vatrene; i narod osjeti strah Bozji.

Skupise se u crkvi i molise se Gospodinu Bogu i precistoj njegovoj Majci, sa suzama i u placu, sve dok tog velikog plamena i dva mala ne nestade; i prode neko vrijeme, kadli narod izide i po drugi put na predvrace, ona se ognjena vatra i drugi put pojavi iznad jezera, na tom mjestu gdje se prvi put sakri, od juga prema zapadu krenu za pola vrste (staroruska mjera za duzinu, 1 vrsta - 1,0668 km), opet isto tako, pa nestade. Nakon nekog vremena, malo dalje od tog mjesta, opet prema zapadu, i treci put se pojavi oganj strasniji i veci pa nestade silazeci prema zapadu; a stajase ta vatra iznad Robozera iznad vode ako sat i pol, a tog je jezera po duzini oko dvije vrste i po sirini oko jedna; a kako ta vatra iznad vode idase, seljaci koji u camcima bjehu preplasise se, od tog ognja svuda unaokolo zarise i blizu se ne mogase prici: a u jezeru i do dna svjetlo bjese u velikoj dubini.
Nasred jezera cetiri je sazena do dna, i riba od vatre pobjeze prema obali, i sve to oni vidjese; i kojim mjestom oganj prode, i to mjesto gdje vodu palise i gdje rda na vodi od tog ostade, koju vjetar raznese po vodi i voda poslije ostade kao i prije. I ja, vas sluga, zato u Robozersku opcinu svecenicima narocito pisah, i oni mi poslase pismo, da i oni takvo prikazanje vidjese istoga dana. I vama je to, gospodo, sigurno poznato; jer ta Robozerska opcina od vasih samostanskih imanja Loze, Antusevskog sela, samo je deset vrsta.”

Nesumnjiva autenticnos
Prije nego sto prijedemo na razmatranje ove zagonetne pojave, autor ovog teksta, ruski istrazivac Jurij Vladimirovic Roscius, smatra da je potrebno odbaciti sumnje u njegovu autenticnost. Prvi put ovaj dokument je bio objavljen u specijalnom izdanju “Spisi povijesni, sabrani i izdani od arheografske komisije”, SPb., 1842. g., t. IV, str. 331-332, § 170 pod naslovom: “1662. studenog 30. i 1663. kolovoza. Pismeni zapisi Klnilo-bjelozerskog samostana upuceni vlastima, o meteorima koji su se pojavili u Bjelozerskom okrugu”.
Nakon drugog izvjestaja koji nas zanima, sastavljeno je kurzivom: »Danasnji prijepis pisan u koloni, na dva arka. Oba su spisa iz portfelja Arheografske ekspedicije”, iz cega se vidi da sastavljaci “Spisa...” nisu sumnjali u njegovu izvornost i autenticnost. Osim toga, poslo nam je za rukom pronaci u arhivima original ovog za nas izvanredno znacajnog dokumenta, koji je sretno prezivio Napoleonovu najezdu na Rusiju, i Prvi i Drugi svjetski rat. Danas se on cuva u Petersburgskom odjelu Instituta za povijest.
Vrijeme sastavljanja dokumenta takoder ne pobuduje sumnju - tinta, papir, nacin ispisivanja slova, kao i druge paleografske pojedinosti odgovaraju datumu navedenom u dokumentu.
sto se tice toga odgovara li dokument istini, moramo odati priznanje razumljivu skepticizmu njegova sastavljaca - Ivaska Rzevskog. On je ponovno provjerio rijeci podnosioca izjave - ocevica Levke Fedorova - o cemu se i saopcava na kraju pisma. Na zalost, odgovor na upit Rzevskog zasad nismo mogli pronaci.
Stupanj povjerenja odnosno prihvatljivosti dokumenta povecava se i zbog toga sto njegov sastavljac nije bio ocevidac, vec je pisao na temelju tudih rijeci. Ovime se iskljucuje nastojanje karakteristicno za neke ljude koji se zele prikazati kao ocevici, izdizuci sebe samim time u ocima slusaoca ili citaoca i izmisljajuci kojekakve pojedinosti radi povecanja zanimanja za pricu.
Uzimajuci u obzir karakter saopcenja, tesko da bi se moglo okriviti Rzevskog za mistiflkaciju, jer bi samostanske vlasti pukom provjerom njegova izvjestaja utvrdile laznost tvrdnji podnosioca, a to bi ga moglo dovesti u nezavidan polozaj, odnosno do gubitka povjerenja i duznosti. Koji bi normalan covjek tako postupio? Smatrati opet Rzevskog dusevnim bolesnikom takoder nije opravdano. Dakle, verzija o mistifikaciji je neosnovana.

Moguca objasnjenja
Tako pred sobom imamo izvoran i vjerodostojan dokument koji zasluzuje paznju i koji neobicnim jezikom govori o tajanstvenoj pojavi. Njegove neobicne rijeci pomalo zaklanjaju smisao za covjeka 21. stoljeca. Sustina prikaza izlozenog u dokumentu u danasnjoj bi formulaciji izgledala ovako...
Dana 15. kolovoza 1663. godine, izmedu 10 i 12 sati po lokalnom vremenu, iznad jezera Robozera, koji se nalazi u Vologodskoj oblasti, na otprilike 50 kilometara jugozapadno od grada Bjelozerska, cula se jaka buka i sa sjevera se iz vedra neba pojavio golem plamteci objekt u obliku lopte, promjera najmanje 40 metara (tj. visok otprilike kao zgrada od petnaest katova!) koji je, krecuci se u smjeru juga, poceo kliziti iznad povrsine jezera.
Iz prednjeg dijela objekta izlazile su dvije zrake koje su podsjecale na zrake reflektora i koje su se prostirale na razmaku od oko 40 metara, a sa strana je izlazio sivi dim. Preletjevsi odredeno rastojanje iznad jezera, zagonetno je tijelo nestalo pri neobjasnjivim okolnostima. Ipak, nakon nekog vremena ono se ponovno pojavilo kao i prvi put, ali otprilike za jedno pola kilometra jugozapadno od tog mjesta, gdje je nestalo prvi put. Drugo njegovo pojavljivanje isto se tako zavrsilo nakon nekog vremena slabijim svjetlucanjem i nestajanjem.
No, dogadaj se ponovio i treci put. Opet, nakon nekog vremena, to se usijano tijelo, koje je sada postalo jos svjetlije i strasnije pojavilo pola kilometra zapadnije, nakon cega je, krecuci se u smjeru zapada, izgubilo sjaj i nestalo.

Iz izvjestaja saznajemo da je vatrena lopta iznad jezera boravila oko sat i pol. Jezero nije veliko - otprilike dva kilometra dugacko i kilometar siroko. Za vrijeme pojavljivanja ovog misterioznog leteceg tijela po njemu su u camoima plovili seljaci, koji su mu se pokusavali pribliziti. Medutim, pokusaji su se zavrsili neuspjesno, jer je u blizini kugle bilo neizdrzljivo vruce. Zapazeno je takoder da je dno jezera ispod tijela koje je lebdjelo iznad njega bilo osvijetljeno i to na otprilike osam metara dubine, pri tom se vidjelo, kako su preplasene ribe bjezala prema obali. Na onim mjestima gdje je vatra opaljivala vodu prilikom kretanja tijela, na povrsini se pojavio sivkastosmedi oksidni sloj, slican rdi, koji je poslije raznio vjetar.
sto se dogodilo iznad jezera Robozera? O kakvoj je pojavi rijec?
Moguce su dvije varijante: prva - objasnjenje promatraca, kao predmet objektivne ili subjektivne iluzije, druga: objasnjenje onog sto se zbilo, kao pojava nekog materijalnog, fizickog tijela nepoznata porijekla.
U prvu kategoriju spadaju opticke vanke - fatamorgane, koje nastaju zbog nepravilna prelamanja zraka svjetlosti u atmosferi nejednake gustoce, kao posljedice razlika u temperaturi. Medutim, pojavu koja nas zanima tesko da mozemo objasniti na taj nacin. Tada ne bi bila objasnjena buka koja se stvarala prilikom pojave tijela, njegovo termicko djelovanje na ljude u camcima, neobicno ponasanje riba u dubinama jezera, oksidni sloj rde na povrsini vode i si.

Zagonetna pojava
Mozda je rijec o masovnoj halucinaciji?
Nemoguce! Pojavu su posmatrale najmanje dvije grupe ljudi, koje su bile odvojene jedna od druge nekoliko stotina metara. Iskazi ocevidaca iz razlicitih grupa slazu se i nadopunjuju medusobno mnogim zanimljivim pojedinostima, sto se opet potpuno slaze s polozajem promatraca. Oni koji su bili u predvracu crkve vidjeli su pojavu u cjelini, bez ulazenja u pojedinosti. Posmatraci u camcima zabiljezili su pojedinosti koje su bile nedostupne onima sto su stajali pred vratima lokalne crkve.
Iznenaduje izvanredna slozenost pretpostavljene halucinacije, najprije slusne i zatim vizualne, a za dio o cevidaca ona je bila pracena dosta jakim toplinskim djelovanjem, koje je dosezalo igranicu osjeta boli. Osim toga, privlaci pozornost neobicno ponasanje riba koje su zapazili posmatraci. Sve ovo nam daje za pravo da se sumnjicavo osvrnemo na teoriju o halucinaciji u tumacenju pojave sto nas zanima.
Ostaje nam pretpostavka o materijalnom porijeklu pojave i da je pokusamo poistovjetiti sa necim poznatim.
Podaci sadrzani u dokumentu omogucavaju nam da odredimo putanju tijela, a takoder da na temelju logicke analize i sadasnjih spoznaja procijenimo njegovu pribliznu brzinu u razlicitim momentima i na odredenim dionicama putanje. Ovo je vazno jer nam putanja i brzina mogu pomoci da donesemo neke zakljucke u vezi s karakterom posmatrane pojave.
Dakle, kako se kaze u dokumentu, nakon “velike buke” koja je privukla pozornost parohijanaca i najavila dolazak tijela – vatrena se kugla pojavila na vedrom nebu, sa sjevera, i kretala se u juznom smjeru, prema jezeru. Odredit cemo granice brzine ovog tijela na spomenutoj dionici, a isto cemo tako procijeniti udaljenost na kojoj je prvi put bilo opazeno, kao i kut tocke u kojoj se pojavilo.
Ima razloga za pretpostavku da je tijelo bilo zamijeceno u granicama od 0° do 45° iznad horizonta, jer se u dokumentu kaze: “izide vatra velika na Robozeru...”. Da je kut bio veci, vjerojatnije bi se upotrijebili izrazi kao sto je “pala”, “spustila s” i si., jer se cak iz navedenog dokumenta vidi da je Ivasko Rzevski majstorski vladao perom i njegovo je saopcenje konkretno, slikovito, gotovo vidljivo.
sto se tice distance s koje je tijelo moglo biti opazeno, tesko da je ona bila jako velika. Buduci da je razdvojna sposobnost ljudskog oka jednaka jednoj kutnoj minuti, onda je tijelo promjera oko cetrdeset metara teoretski moglo biti primijeceno otprilike s udaljenosti od 100 kilometara. Ipak, u praksi, uzimajuci u obzir atmosfersku sumaglicu, ovu distancu treba procijeniti na otprilike 10-15 kilometara. Priblizivsi se, tijelo je lebdjelo nad jezerom (vidi tocku A na prilozenoj semi) i nakon nekog vremena nestalo.

sta se dogodilo?
Drugi put se pojavilo nakon nekog vremena tokom kojeg su se parohijanci sa strahom povukli u crkvu i u placu se predali molitvama. To je pojavljivanje zabiljezeno u tocki B, koja je udaljena priblizno pola kilometra od tocke A, prema jugozapadu. Trece pojavljivanje, koje je proslo nesto drukcije (tijelo je postalo svjetlije i strasnije), dogodilo se u tocki B, koja se nalazi pola kilometra od tocke V, prema zapadu. Nakon nekog vremena objekt “se nagnu, spustajuci se na zapadu...”.
Ipak, prije toga leteca vatrena lopta se nalazila iznad jezera gdje je lebdjela na vrlo maloj visini, sto potvrduju rijeci iz dokumenta u kojem se kaze da je oganj iznad vode isao i vodu palio, tj. objekt se kretao u neposrednoj blizini povrsine vode pa se, normalno, dalje nije vise mogao spustati, jer kad se kaze da je nestao, onda to mozemo shvatiti tako da je gubeci se iz vidnog polja u zapadnom smjeru isao po povrsinskoj putanji i time se stalno smanjivala njegova kutna visina, i njegova velicina i uocljivost. Na osnovi svega izlozenog mozemo procijeniti da je dionica nestajanja tijela u zapadnom smjeru takoder bila 10-15 kilometara ili nesto vise, jer je lakse pratiti objekat koji nestaje iz vidnog polja nego otkriti neki koji dotle nije bio vidljiv.
Pri odredivanju brzina iskoristit cemo rijeci iz dokumenta, kao i suvremena saznanja o dinamici tijela za odredivanje gornje i donje vrijednosti za brzinu.
Poznato je da prilikom ulaska u guste slojeve atmosfere s pribliznom brzinom od oko 30 km/sek i vecom tijelo trenutacno sagori, nastaje toplinska eksplozija i tijela prestaju postojati.
Medutim, tijelo o kojem je rijec dugo je posmatrala velika skupina ljudi. Zato ima razloga smatrati da je brzina bila manja od ove vrijednosti. Nadalje je poznato da prilikom sudara nekog tijela sa Zemljom pri brzini vecoj od 5 km/sek takoder nastaje toplinska eksplozija. Energija koja se tom prilikom oslobada jednaka je energiji eksplozije tratila, uzetog u masi eksplodirajuceg tijela. Opisano u dokumentu kao tijelo u obliku kugle (smatrajuci ga meteoritom), mozemo pretpostaviti da se sastojalo od leda (najlaksi meteoritski materijal) ili zeljeza (najtezi meteoritski materijal). Tada bi njegova masa bila od 33 000 do 250 000 tona! Lako mozemo zamisliti posljedice takve eksplozije, jer bi cak manja vrijednost bila za jedan i pol puta veca od oslobodene energije atomskih eksplozija u Hirosimi i Nagasakiju (20 000 tona). Medutim, u dokumentu nijednom rijecju nije spomenuta eksplozija, mada pojava takvih razmjera ne bi ostala nezapazenom. Dakle, zakljucak je da je brzina bila ispod 5 km/sek.

Kontrolirana brzina
Tijela koja se krecu kroz atmosferu brzinom iznad zvucne (iznad 330 m/sek ili 1200 km/h) izazivaju buku eksplozivnog karaktera, dobro poznatu u danasnje vrijeme svakom posmatracu letova nadzvucnih aviona.
Moze li se pretpostaviti da je na dijelu prilaza tijelo imalo nadzvucnu brzinu? Vjerojatno ne, jer je “velika buka” prethodila pojavi tijela. Kad bi izlozena pretpostavka bila istinita, buka bi bila registrirana tek nakon prelijetanja tijela, a time bi vizualno promatranje priblizavanja tijela bilo iskljuceno. Dakle, ostaje nam da priznamo opet da je na dijelu prilaza (od trenutka vizualnog kontakta s tijelom do pocetka njegova lebdenja iznad povrsine jezera) brzina bila ispod 1200 km/h. Istina, moze se pretpostaviti da je na tom dijelu brzina bila promjenljiva, tj. da je u pocetku bila nadzvucna, a zatim se smanjila do podzvucne, ali direktnih podataka o tome u dokumentu nema, a utvrdivati razloge tome bilo bi malo teze.
Procjenu donje (minimalne) vrijednosti brzina na dionici prilazenja izvest cemo na temelju logicke analize dokumenta. Moze se pretpostaviti s nekim razlozima da je na vidljivu dijelu prilazenja tijela brzina bila u granicama od 100 do 1000 km/h, jer samo tada ne bi bilo proturjecnosti u zabiljezenom ponasanju tijela, zabiljezenim popratnim efektima, danasnjim saznanjima o dinamici, kao i u rijecima iz dokumenta o pojedinostima promatranja prilikom dolijetanja tijela, iz kojih se moze shvatiti da je njegovo priblizavanje bilo dosta energicno i da je pretpostavljeno rastojanje od 10 do 15 kilometara tijelo svladalo za nekoliko minuta. Moguce je da su ocevici kasno opazili tijelo, da je ono bilo blize desetak kilometara kad je njihova pozornost bila privucena bukom. Medutim, tada bi rijeci dokumenta izrazavale vece uzbudenje i u njemu bi svakako bila zabiljezena ova pojedinost.

sto se tice brzine u tockama A, B i C, mogli bismo primijetiti da ona nije bila veca od 5 do 6 km/h tj. 1,4-1,6 m/sek, jer su pokusaji ribara da se priblize vatrenoj lopti bili bezuspjesni, i to ne zbog njegove znatno vece brzine, vec samo zato sto je u blizini bilo nepodnosljivo vruce, peklo je poput vatre.
Dio puta u odlazenju, kako se pretpostavlja, tijelo je preslo povrsinskom putanjom u zapadnom smjeru s ravnomjernim povecavanjem brzine od 0-5 km/h. Samo povecavanjem brzine moze se objasniti okolnost da je nastojanje sigurne vizualne kontrole od 15 kilometara tijelo svladalo za kratko vrijeme, jer bi inace njegovo udaljavanje (pri brzini od 5-6 km/h) bilo posmatrano vise od dva sata, sto premasuje ukupno vrijeme posmatranja. Gornju granicu brzine na ovom dijelu tesko je cak i priblizno odrediti.

sta su opazile ribe?
Pozornost privlace, a mozda ce biti od koristi prilikom poistovjecivanja pojave s necim poznatim, jos neke pojedinosti posmatranja:
1) Izvjestavanje dokumenta o tome da su “ispred njega (tj. tijela) na dvadeset sazena (tj. oko cetrdeset metara) isle dvije zrake vatrene...”, slicne svjetlosnim zrakama automobilskih farova ili reflektora. Ipak, buduci da je osvijetljenost okolnog prostora na sirini Robozera u 10-12 sati sredinom kolovoza, pri vedru nebu, vrlo bitna, tesko je zamisliti svjetlosni snop tako velikog intenziteta da bi se mogao vidjeti sa strane (jer bi inace procjena o prostiranju zraka bilo nemoguca).
U slicnim uvjetima potpuno nevidljiva bit ce svjetlost (“glavna svjetlost”) automobilskih farova ili svjetlost reflektora. Njihovo svijetljenje opazit ce se tek ako zraka svjetlosti dospije direktno na mreznicu promatraceva oka. Dakle, zabiljezit cemo svjetlosne zrake nezamisliva intenziteta.
2) Izvjestavanje o crvenkastom oksidnom sloju sto se pojavio na povrsini vode i koji je poslije rastjerao vjetar ili koji se namocio i potonuo kao talog ili se rastopio. Ovaj se tanki sloj mogao pojaviti kao posljedica kondenzacije nekih plinovitih komponenata na hladnoj povrsini jezera, a isto tako ispadanjem sitnih ce stica zeljezne sljake u obliku prasine s povrsine uzarenog tijela. Ridasta boja sloja ne mora upucivati na oksid zeljeza, sivkastosmedu boju imaju i oksidi nekih drugih tvari.
3) Ponasanje riba, prema izvjestaju iz dokumenta, koje su preplasene bjezale od tijela prema obali. Poznato je da su ribe fototropne, tj. da ih privlaci svjetlost. Ta njihova osobina se jos od davnina pa sve do danas masovno i uspjesno iskoristava u amaterskom i u industrijskom ribolovu. Moze se, istini za volju, pretpostaviti da je svjetlost objekta bila toliko jaka da je izazvala diskomfort u riba i da ih je uplasila. Ipak, ne treba zaboraviti jos nesto. Mozda je to bilo prouzrokovano nekim drugim faktorima koje nisu mogli zabiljeziti, odnosno primijetiti, ocevici?
Mi danas znamo o postojanju radio-valova, elektricnih, magnetskih i gravitacijskih polja, o infra i ultrazvuku, o infracrvenim i ultraljubicastim zracima, o ionizirajucem zracenju itd. Poznato je da ribe reagiraju na elektricna, magnetska i gravitacijska polja. “Razgovori” riba vode se na ultrazvucnim frekvencijama pa ih prema tome one cuju. Takoder se moze smatrati mogucim da ribe osjecaju infrazvukove jer u vodi oni nastaju od vjetra prilikom talasanja (nevrijeme, bure, oluje), sto je zivotno vazno za stanovnike vodenih sredina.

Nemoguce ponasanje
Ocito je da se za takvu vrstu djelovanja najmanje moze okriviti ili posumnjati u infracrveno (tj. toplinsko) zracenje koje se vrlo brzo gubi cak u najbeznacajnijem sloju vode. Radio-valove u sirokom dijapazonu frekvencija takoder odlicno upija voda, zbog cega je na primjer iskljucena mogucnost uspostave radio-veze s bazom podmornica kad su pod vodom. Ionizirajuca (alfa, beta, gama) zracenja vrlo se intenzivno gube u vodenoj sredini pa bi eventualne sumnje u takvo djelovanje na ribe takoder bile iskljucene.
Pokusat cemo sada objasniti karakter tijela koje je bilo promatrano nad Robozerom i po mogucnosti ga svrstati u neku od poznatih pojava.
U naprijed spomenutim “Spisima povijesnim...” ovaj je dokument uvrsten pod naslovom “Pismeni izvjestaji Kirilo-Bjelozerskog samostana vlastima o meteorima koji su se pojavili u Bjelozerskom okrugu”.
Analogno tumaci ovu pojavu i poznati ruski astronom Danil Osipovic Svjatski u svom radu “Astronomske pojave u ruskim ljetopisima”, Petrograd, 1915. On kaze: “Eksplozija aerolita od 15. kolovoza 1663. godine, izgleda, da se dogodila na jugozapadu, prije podne i po vedrom nebu. Dva dijela su preletjela u smjeru juga iznad jezera, a treci i cetvrti su pali prema jugozapadu”.
Tesko da bismo se mogli sloziti s takvim tumacenjem. Brije svega, iz dokumenta se vidi da su identicno tijelo (vjerojatno to isto) svjedoci vidjeli triput, u nekim malim ali bitnim vremenskim razmacima. Medutim, eksplozija i razlijetanje komada meteorita dogadaju se prakticki trenutacno. Osim toga Svjatski pise: “Dva dijela su PRELETJELA...”, dok se u dokumentu kaze o pokusaju ljudi koji su plovili u camcima da se priblize vatri sto se pojavila, ali u tome nisu uspjeli, kako je vec receno, i to samo zbog silnog toplinskog djelovanja tijela na kozu ljudi.
Ocito je Svjatski primijenio neodgovarajuci izraz PRELETJELA, jer je brzina tijela u danom trenutku bila otprilike 5-6 km/h. Osim toga vatra je “stajala” iznad povrsine jezera i mogla se vidjeti rastjerana riba na dnu, kao i samo dno, koje je bilo osvijetljeno, dok ukupno vrijeme promatranja dokument procjenjuje u vrlo bitnom pasusu, gdje se kaze: “...a stajase ta vatra nad Robozerom iznad vode oko sat i pol...”
Danas su meteoriti dobro istrazena svemirska tijela. Poznato je da se oni krecu u kozmickom prostoru otprilike 30-40 km/sek. Orbitalna je brzina Zemlje 30 km/sek. Na taj nacin rezultantna brzina meteorita u odnosu prema Zemlji ovisi o pravim brzinama ovih tijela i medusobnu polozaju njihovih putanja. U krajnjim slucajevima ona je jednaka algebarskom zbroju brzina tijela, tj. ako meteorit i Zemlja idu u susret jedno drugome, tada ce njihova relativna brzina dosezati 60-70 km/sek.

“Vidljivo nista”
Medutim, ako se krecu u jednom smjeni i sustizu .se, tada brzina moze biti blizu nulte, ali gravitacijsko Zemljino polje ubrzava takav spori meteorit otprilike do 11 km/sek. Krecuci se dalje, on ulazi u visu atmosferu, a zatim u njene gusce slojeve, gdje usporava svoje kretanje. Daljnje njegovo ponasanje odredeno je tezinom. Meteoiriti teski desetke ili stotine grama dolaze na povrsinu Zemlje brzinom od otprilike nekoliko desetaka metara u sekundi (tj. znatno vise od minimalne brzine robozerskog tijela!). Meteoriti od nekoliko stotina kilograma dostizu povrsinu Zemlje brzinom od otprilike 500 m/sek. Nas je “dosljak", ako je bio meteorit, morao teziti, kaiko smo vec spomenuli, od 33 000 do 250 000 tona! Njegova bi brzina, normalno, bila jos veca, a usporavanja i lebdenja nad povrsinom vode, kako biljezi dokument, uopce ne bi moglo biti — tijelo bi neminovno moralo pasti na Zemlju! Ipak, to se nije dogodilo i tijelo je sretno (?!) otislo u zapadnom smjeru!
Kako vidimo, pokusaj svrstavanja opisane pojave u meteorite isto je tako nemoguc. Mozda to nije bio meteorit, vec kometa?
va pretpostavka takoder bi tesko mogla biti prihvatljiva nakon onoga sto smo rekli o brzini promatranog tijela i njegovu lebdenju iznad povrsine jezera.
Komete su opcenito slabo istrazeni svemirski objekti, bez obzira na veliko zanimanje za njih jos od najstarujih vremena. I danas su jos aktualne rijeci genijalnog Lomonosova: “... uzrok slaba sjaja i repova jos nije dovoljno istrazen...”. Ponekad o njima govore da su “vidljivo nista”, imajuci na umu krajnju razrije denost kometne materije. Mnogo vecu gustocu, prema danasnjim shvacanjima, imaju samo jezgre kometa. Njihov je osnovni sastojak led s primjesama kamenja, a prema pretpostavci pokojnog vicepredsjednika Akademije nauka SSSR-a B. Konstantinova, i antimaterija.

Razmotrimo mogucnost sudara s jezgrom jednog malog kometa. Moramo odmah primijetiti da je nevjerojatnost takva dogadaja stotine milijardi puta manja od mogucnosti pada meteorita i da je jednaka otprilike jednom slucaju u 80 000 000 godina!
Brzine kometa su kozmicke i poistovjecivanje opisanog tijela u dokumentu s kometom nije moguce, zbog istih razloga koje smo izlozili prilikom usporedivanja s meteoritom. Posljedice ulaska jezgre kometa u guste slojeve atmosfere, koja se sastoji od antimaterije, tesko je zamisliti! Dakle, kako se cini, to tijelo nije bilo komet!
Postoji jos jedna pojava koja bi mogla biti zanimljiva za tumacenje slucaja sto nas zanima. To je loptasta munja!

Tajna loptastih munja
Poznato je da je priroda loptaste munje takoder tajanstvena jer se one mogu vilo rijetko vidjeti, a u laboratorijskim ih je uvjetima nemoguce izvesti. Ipak, pokusaj identificiranja razmatrane pojave pomocu loptaste munje nije niposto nastojanje da se mala rupa neznanja zacepi vecom rupom! Stvar je u tome sto mi, ne znajuci bit procesa koji nastaje u loptastim munjama, iz promatranja imamo predodzbu o tome u kakvim se uvjetima pojavljuju, kakve su velicine, ikako se ponasaju, kakve ih pojave prate. Tako je utvrdeno da se loptaste munje pojavljuju u blizini olujnih frontova, pred kraj oluje, najcesce u srpnju ili kolovozu.
Pojavi loptaste munje u pravilu prethodi obicna. Vrijeme trajanja loptaste munje procjenjuje se na jednu do pet sekundi, rjede vise od minute. To su loptaste, ponekad kruskaste tvorevine crvene ili zasljepljujuce bijele boje, promjera od jednog centimetra do 10-15 metara (prema nekim podacima maksimalna brzina loptastih munja doseze 100 km/sek, tj. 360 000 km/h).
Najvise su zabiljezene pojave loptastih munja s promjerom od 10 do 20 cm. Postoji jedan izvjestaj o promatranju loptaste munje ciji je promjer prema proracunu dosezao 27 m. Pojava ovih munja obicno je pracena piskavim, zujecim ili sustavim zvukom. Prilikom nestajanja (tihim zvukom, sa slabim pucnjem ili sa za glusujucom eksplozijom) cesto ostavlja za sobom trag u obliku sumaglice, oblacka vrlo intenzivna mirisa. One mogu stajati nepokretno ili se kretati brzinama od nekoliko stotina kilometara na sat (prema u bilo kojem pravcu, neovisno o smjeru vjetra. Mnostvo ocevidaca zamijetilo je pojavu dima i termicko djelovanje. Zapazena je pojava odnosno tendencija loptastih munja da lebde iznad povrsina gdje su smjesteni elektrovodovi i si.
Usporedujuci objekt opisan u dokumentu s loptastom munjom, uocit cemo znatnu medusobnu slicnost po obliku, boji, varijacijama u brzini, sposobnosti evo-luiranja u prostoru, lebdenju iznad povrsine jezera. Da je to bila loptasta munja, onda bi ona bila gotovo dva puta veca od najvece koja je ikada u svijetu opazena!
Na zalost, ova slicnost nije dovoljna za sigurnu identifikaciju. Ima dosta razloga za sumnju. Recimo, posmatranje je teklo za suncana vremena, lopta se pojavila s vedrog neba, ne iz oblaka, kako se kaze u dokumentu. Takoder nije moguce objasniti s ove tocke gledista drugo i trece pojavljivanje tijela, koja su se dogadala u neposrednoj blizini promatraca, doslovno pred njihovim ocima, kao ni dvije vatrene zrake spomenute u dokumentu, koje su izlazile iz prednjeg dijela tijela. Vrijedno je divljenja ukupno vrijeme posmatranja - oko sat i pol, sto znatno premasuje vrijeme trajanja, odnosno postojanje loptastih munja koje su dosad bile promatrane.
Dakle, sto je to onda bilo?

Letjelica iz Galaksije?
Ucinit cemo jos jedan, zadnji pokusaj u tumacenju pojave opisane u dokumentu. Prije dvadesetak godina australski radio-astronom Renald Brayswell sa Stenfordskog sveucilista izrazio je zanimljivu pretpostavku. On smatra da civilizacije koje bi mogle postojati u nasoj Galaksiji mogu uputiti u njene razlicite kutove automatske sonde. Zadatak tih automata s drugih planeta bio bi otkrivanje postojanja mogucih civilizacija, prikupljanje informacija o njima, pokusaj privlacenja pozornosti i uspostavljanja kontakta.
Brayswellova je hipoteza nesumnjivo zanimljiva i zasluzuje paznju. Ipak, za poistovjecivanje naseg tijela s takvom sondom treba raspolagati nekim informacijama o takvim inoplanetnim sondama-istrazivacima.
Mi mozemo samo apstraktno, uzimajuci u obzir pretpostavljive zadatke tih sondi, izraziti neke pretpostavke. Buduci da je takva sonda umjetna, tehnogeni objekt specijalne namjene, a zadatke koji su mu nalozeni moze rjesavati samo ako se moze premjestati u prostoru, onda je razumno pretpostaviti da je takav objekt opskrbljen motornim mehanizmom sa sirokim dijapazonom brzina (od nulte do kozmickih), kao i uredajem za mijenjanje smjera kretanja. Prikupljanje informacija o okolnim objektima u prostoru moze biti i daljinsko pasivno (televizija, fotografsko i filmsko snimanje, fotometrija i mjerenje drugih fizickih vrijednosti) i aktivno lociranje. Mozemo takoder pretpostaviti i prisutnost kontaktne metode u prikupljanju informacija putem mehanickog uzimanja objekata ili uzoraka koji bi bili zanimljivi za proucavanje.
Buduci da je takva sonda namijenjena prikupljanju i obradi informacija, moguce je takoder da u njoj postoje sredstva veze s bazom, koja bi omogucavala ne samo otpremu dobivene informacije vec bi se koristila i za operativnu kontrolu i upravljanje samom sondom. Privlacenje pozornosti: pozivanje sugovornika na kontakt moze se vrsiti pomocu akustickih, vizualnih i drugih sredstava, i to istovremeno ili ovisno o situaciji i stupnju otkrivene civilizacije.

Je li tajna nerjesiva?
Tako se stjece dojam da normalno funkcioniranje sistema za opskrbu energijom, motornog i komandnog mehanizma, centara za prikupljanje informacija i sredstava za vezu - moze prouzrociti anomalije u elektricnom, magnetskom i gravitacijskom polju, kao i pojavu zracenja u prostoru oko sonde.
Medutim, sve su ovo samo pretpostavke i tesko da bismo mogli smatrati ispravnim pokusaj da se robo zerski objekt poistovjeti s takvom sondom samo zato sto smo se osudili pripisati mu naprijed spomenuta svojstva.
Dakle, iscrpivsi, kako nam se cini, sve moguce razloge, od elementarnih i sasvim obicnih do ekstravagantnih i fantasticnih, moramo ustvrditi da je nemoguce potpuno identificirati uzbudljivu pojavu opisanu u dokumentu s nekom drugom danas nam poznatom pojavom.
Pa sto se to dogodilo iznad ruskog jezera Robozero?
Pitanje ostaje otvoreno. Uvjeti zadatka (ako se tako moze reci) jasni su i poznati, puni tekst dokumenta je pred vama i okusati se u ovome moze svaki nas citalac. Mozda ce slijedeci pokusaj biti uspjesniji?
Da li je uopce rjesiv ovaj zadatak?
Tko zna? Mozda...