Odozgo nas netko promatra: s vremena na vrijeme side, proucava, nas i vraca se u svemirska prostranstva odakle je i stigao. Nei-dentificirani leteci objekti ili leteci tanjiri, postoje: mnogo ljudi ima i dokaze za to. Roberto Pinotti, mozda najveci strucnjak u Italiji za njih, dakle poznati ufolog, napisao je cak devet knjiga na tu temu. Tvrdi da se u arhivima oruzanih snaga Sjedinjenih Americkih Drzava vec vise od pola stoljeca nalaze nepobitni dokazi o prisutnosti vanzemaljaca!

Tajna autopsija
Pinotti je uvjeren da se radi o "uroti sutnje" kojoj je posvetio svoju novu knjigu "UFO, Top secret". Pola stoljeca lazi, misterija, s jedne strane, i »zeljeznog zida", s druge, cak niz tajanstvenih smrti koje su arhivirane kao samoubojstva!
Svojevremeno su iz arhiva Sjedinjenih Americkih Drzava izisle slike neobicne autopsije izvrsene prije na tijelima dvaju izvan zemaljaca. Prikazane su na Svjetskom kongresu ufologa (eksperti za fenomen letecih tanjira) koji je odrzan u San Marinu i, dakako, izazvale brojne diskusije i polemike.

Dva humanoida visoka su 1,30 metara, imaju golemu lubanju u kojoj je smjesten mozak koji, po misljenju jednog engleskog patologa, ne slici mnogo ljudskome. Ispod ocnih kapaka nalazi se crna membrana koja stiti dvije velike ocne jabucice. Usi su im u samoj osnovici lubanje, a ne u visini ociju. Imaju ruke i noge ali sa po sest prstiju. Nemaju pupka niti se nazire bilo kakav trag spolnih organa. Nemaju takoder ni bradavica na prsima.
Kazu za njih da su pali na Zemlju u julu/srpnju 1947. u Roswellu u New Mexicu blizu jedne vojne atomske baze. S njima su bila jos dva »bica", ali oni nisu prezivjeli pad. Na mjesto havarije stigle su vojne vlasti odnijele dva lesa koja su podvrgli autopsiji. I vise se nista nije znalo...

Slučajno otkriće
Nevjerovatni izvjestaj na Kongresu ufologa podijelilo je javnost na one koji cvrsto vjeruju da leteci tanjuri zaista postoje, te da je ovo samo potvrda vise, i druge koji smatraju da je sve samo vjesta namjestaljka. Bilo kako bilo, zanimljivo je saznati nesto vise o tom nevjerojatnom dogadaju.

Sve je pocelo prije dvije godine kada je engleski dokumentarista Ray Santilli, vlasnik jedne male producentske kuce u Londonu, otputovao u Sjedinjene Americke Drzave u potragu za filmovanim materijalima o Elvisu Preslevu. Tijekom istrazivanja Santilli je dosao u dodir s vremesnim kinoo-peratorom Jackom Barnettom (82) koji je, nakon sto mu je preprodao filmove o Presleyu, ponudio da kupi i one sto su se odnosili na autopsije dvojice izvanzema-Ijaca. Oni su, zajedno s ostacima leteceg tanjura koji se 1947. srusio u New Mexicu, postali vlasnistvo americke vojske!
Radilo se o trinaest filmskih vrpci u crno-bijeloj tehnici na 35 mm, a svaka je trajala 7 minuta. Santilli se potanko raspitao o Barnettu koji je tvrdio da je sudjelovao u operaciji prenosenja dvojice izvanzemaljaca, da ima kopije sto ih je snimao sam buduci vojni operater, te da ih je, dugih 46 godina, krio. Englez je na kraju odlucio kupiti filmovani materijal za 150 tisuca dolara. Odnio ga je u London i zatrazio misljenje nekolicine ufologa.

Pretstava za uzvanice
Vijest se ubrzo prosirila i pobudila zanimanje engleskih ufologa. posebice Philipa Mantlea, direktora Bufore (British Ufo Ro sarch Association) koji je privolio Santillija da mu pokaze dio filmo vanog materijala: sedam minuta snimljenih u lose osvjetljenoj unutrasnjosti nekog satora s dvojicom lijecnika koji su ispitivali cudan les ispruzen na platnu kojim je bio prekriven jedan sto.

Dogadaj su prenijele domace i strane novinske agencije, pa su se Mantle i Santili nasli u sredistu pozornosti masovnih medija cijelog svijeta. Pritisak da se prikaze filmski materijal bio je toliko snazan da je uskoro najavljena javna projekcija kojoj je prisustvovalo 130 uzvanika (znanstvenika, novinara i eventualnih kupaca prava) koji su stigli iz citava svijeta kako bi, napokon mogli vidjeti i ostatak snimljenog materijala: 18 minuta autopsije humanoida niskog rasta, goleme glave, velikih crnih ociju, sa sest prstiju na rukama i nogama, oko kojih se kretala nekolicina lijecnika u zastitnim odijelima.
Na vec spominjanom Medunarodnom simpoziju ufologa u San Marinu, Philip Mantle je prikazao sedam dijapozitiva izradenih prema filmskome materijalu autopsije. Dvije projekcije mogla je, iza zatvorenih vrata, vidjeti samo nekolicina znanstvenika i novinara.
Govorkalo se kako je filmski materijal u rukama americkog redatelja Stevena Spielberga koji je odlucio na osnovi njega napraviti treci film o izvanzemaljcima jer je s Bliskim susretima trece vrste i E. T-ijem otkrio istinsku zlatnu zilu! Ali Spielbergova pro-ducentska kuca Amblin Entertra-inment odmah je demantirala glasine pozivajuci se na izmisljotine dijela senzacionalistickog tiska.

Ostaje tajna
Problem filmskog materijala ipak ostaje, usprkos strategiji marketinga, istinitim i laznim glasinama. Ako je materijal zaista autentican, tada je od neprocjenjive vrijednosti!
Ray Santilli je, medutim, jasno objavio kako ga ne zanima u kolikoj je mjeri film autentican, ali da je vrlo zainteresiran kako ce ga sto je moguce bolje prodati! Ovo, dakako nije pridonijelo tome da se zar polemika o vjerodostojnosti snimaka smanji.

Ali zaobidu li se polemike i biznis, ostaje neprijeporno da je nesto doista palo u pustinju New Mexica u julu/srpnju 1947. godine i da je to i te kako poznato americkoj vojsci!
Vise je hipoteza sto bi to moglo biti. Lako je moguce da je bila izvanzemaljska letjelica. Mozda cak konvencionalan predmet (balon sonda) koji uslijed serije nesuglasica nije odmah identificiran. Ili pak "obruseni leteci tanjur"!? Mozda je sve to posluzilo da bi se prikrio neki vojni eksperiment tajne naravi?
Tako se i u pogledu snimka autopsije sukobljavaju dvije razlicite struje; jedna drzi da je rijec o autenticnom snimku autopsije izvanzemaljca; druga smatra da se radi o mizansceni postavljenoj u komercijalne svrhe, a Santilli mu je autor, sudionik ili zrtva!