Okrsaji sa zmajevima
U Srednjem vijeku, prica nam jedno zanimljivo francusko predanje, ogromni krznom prekriveni zmaj, u narodu nazvan "dlakava zvijer", terorizirao je neko malo, mirno selo na jugu zemlje. Upadao je na seoske farme, prozdirao stoku, odnosio djecu i mlade djevojke, spaljivao i unistavao ljetinu. Konacno, obhrvan tugom za voljenom djevojkom, koju je upravo oteo zmaj, neki se mladic odluci osvetiti strasnoj nemani. Nakon dugog, iscrpljujuceg okrsaja, nasem je junaku poslo za rukom da zmaju prepolovi rep. Srecom, upravo je rep bio jedino zmajevo slabo mjesto, pa je opaki monstrum napokon skoncao!
Borbe sa zmajevima bile su krajnje dramaticne i neizvjesne, a kako vidimo, njihove slabe tacke ponekad su od suparnika trazile izuzetnu lucidnost i dovitljivost. Vitezovi su se, zbog toga, najcesce sluzili razlicitim trikovima, kao sto su to, kako cemo vidjeti, radili u malom mjestu Lambton Wormu, na sjeveru Engleske.
Legenda kaze da je mladi plemic po imenu John Lambton, nasljednik bogatog imanja i velebnog zamka u Lambtonu, loveci ribe u rijeci Wear, nasao nevjerovatnu glistu od koje su ribe naprosto bjezale. zeleci da je se oslobodi, bacio ju je u obliznji zdenac, a onda - otputovavsi na sedam godina u inozemstvo - potpuno zaboravio na neobicni dozivljaj.
No, dogodilo se upravo ono sto se najcesce dogada u slicnim puckim usmenim kazivanjima. Glista je - cudnog li cuda - za nekoliko mjeseci narasla do monstruoznih dimenzija. Snazna i opaka, tijekom dana bi se izlezavala sklupcena oko usamljene stijene na sredini rijeke Wear, a nocu je upadala u selo i nemilosrdno napastovala ljude i odnosila stoku. Svi pokusaji da se organizira hajka i napokon ubije cudovisna "glista-zmija" propadali su, jer je neman naprosto bila neunistiva. Cak je propao i onaj pokusaj u kome su ucestvovali svi muski stanovnici Lambton Wormua. U krvavom okrsaju mjestani su je, uz velike ljudske zrtve, macevima uspjeli iskomadati, ali su se, nekim cudom, svi komadi ponovo spojili i cudoviste je uskoro nastavilo da terorise sirote ljude.
Kada se mladi plemic John Lambton vratio iz tudine i saznao sto se zbiva u njegovom rodnom mjestu, obratio se za pomoc najpoznatijoj vjestici i ona je oko njegova tijela nacinila celicni oklop s brojnim poput bodeza ostrim siljcima. Tako opremljen, John se upustio u otvoreni okrsaj s nevjerojatnim cudovistem. Tokom bespostedne borbe, opaka je "glista-zmija" pokusavala da se obmota oko Lambtonova tijela i da ga stisne u samrtni zagrljaj, ali su je mnogobrojni ostri celicni siljci naprosto masakrirali, tako da je strasna neman, na kraju, iskrvarila. Njeno raskomadano tijelo, kaze legenda, zauvijek je odnijela rijeka Wear, a u Lambton Worm su se od tada vratili mir, sreca i spokojstvo.

Od tifona do tajfuna
Prema puckim predanjima, koja su se u razlicitim krajevima svijeta sacuvala do danasnjih dana, neki su zmajevi imali sedam glava, dvije ili cetiri noge, koje su se zavrsavale ostrim kandzama, krila kao kod sismisa, dugo, zmijoliko tijelo, ostar i racvast jezik, te snazan nazubljen rep, koji je djelovao poput ogromnog koplja.
Grbavi zmajevi na srednjostoljetnim viteskim stitovima i zastavama obicno su prikazivani s vucijom glavom i cudovisnim tijelom. Njihova krila obicno nisu bila tako jaka da bi im omogucila dug i bezbjedan let. Naprotiv, prema mnogim legendama, ona su im jedino omogucavala kratke skokove i to - naprijed-nazad!
Koza zmajeva, u pricama iz davnina, najcesce je oblozena neprobojnom krljusti, najcesce kao kod krokodila, ali ima legendi koje mitoloska cudovista opisuju i s neprobojnim krznom. Dodajmo tome, da zmajevi obicno zive izvan naselja, u tajanstvenim, mracnim pecinama ili u zagonetnim morskim i jezerskim dubinama. I u jednom i u drugom slucaju, oni su cuvari neke tajne ili bajoslovnog blaga o kome uzaludno sanjaju dokoni srednjostoljetni avanturisti i lutalice.
Kao cuvari blaga, zmajevi se najcesce pominju u staroengleskoj, njemackoj i norveskoj mitologiji, a prvi klasicni zmaj iz starogrcke mitologije, tifon, bio je gospodar vulkana i vjetrova (otuda potice rijec tajfun). Cudovisnog je tifona detaljno opisao anticki pjesnik Hesiod u svom djelu "Teogonija", prestavivsi ga kao stoglavu zmiju, iz cijih su bezbrojnih ociju izbijali plamenovi, a iz celjusti zastrasujuci krici.
Tifon je bio i cuvar opasnog brloga iz kojeg su vrijebala mnoga cudovisna stvorenja grcke mitologije: himera (cudoviste koje riga vatru, s lavljom glavom, kozijim trupom i zmajskim repom), osmoglava hydra, opaki orao koji je kljucao Prometejevu jetru, nemejski lav i druga...

Prastara enigma
U mitologiji Grcke, tifon je vodio bespostednu bitku cak i s vrhovnim i najmocnijim bogom Zeusom. U prvom okrsaju uspio ga je tesko raniti, ali je tada gospodaru svijeta i ocu bogova i ljudi, priskocio u pomoc sin Hermes (bog pastira i stada, putnika i trgovine, lukavstva i krade...), koji mu je uspio rane zacijeliti. Kasnije je Zeus krenuo u potjeru za tifonom i lovio ga kroz Trakiju, sve do Sicilije. Napokon ga je stigao i ubio. Pokopao ga je ispod vulkana Etne.
Zanimljiva storija o zmajevima ne moze se zavrsiti bez kljucnih pitanja: da li je u davnoj proslosti u nasoj fauni uistinu bilo zivih stvorenja nalik zmajevima? Jesu li predstave zmajeva, u stvari, realisticki prikazi izumrlih zivotinja?
Ova drevna enigma postala je posebno aktuelnom pocetkom 20. stoljeca kada je, na podrucju gdje su nekada u medurjecju rijeka Eufrata i Tigrisa cvjetale sumerska i babilonska kultura, iskopana cuvena Ishtarina kapija. Medu prekrasnim reljefnim prizorima, glasoviti je berlinski arheolog Robert Koldewey otkrio vise od petsto razlicitih zivotinja, koje su isklesane po naredenju babilonskog kralja Nabukodonosora (Nabukadnezar) (605 - 562 pr.n.e.). Bilo je to, reklo bi se, kompletno zivotinjsko carstvo tog vremena, okamenjeni zooloski vrt, a ono sto je nama posebno interesantno jeste da je medu ostalim, na Ishtarinoj kapiji bila prikazana i jedna neobicna zivotinja oznacena imenom sirrush.
Dok je prikaz drugih zivotinja na Ishtarinoj kapiji bio koliko-toliko realistican, sirrush je imao ruznu, zmijsku glavu, snazan vrat i dugo tijelo, koje je pocivalo na misicavim sapama na prednjim, i pticijim kandzama, na zadnjim nogama.
Nije li to bio prapredak svih kasnijih zmajeva svijeta?

Uzaludna ekspedicija
Dakako, paleontolozi su zarko zeljeli odgovoriti na ovo provokativno pitanje, pa su se odmah dali u traganje za odgovarajucim kostima, fosiliziranim ostacima i drugim materijalnim dokazima. Medutim, posao je bio uzaludan - ni tada, a ni kasnije, ako zanemarimo ostatke razlicitih vrsta prahistorijskih reptila (dinosaurusa), nije otkriven nikakav trag mitoloskih cudovista!
Neki kasniji istrazivaci i prirodnjaci smatrali su da je sirrush potomak neke stvarne zivotinje i ukazivali na slicnosti s pterodaktilima (gigantska zivotinja koja je zivjela na prelazu gmizavaca i ptica) i s pleziosaurima, prepotopnim vodenim gmazovima. Mozda je, smatrali su oni, zahvaljujuci tome sto je ovladao vjestinom leta, zmaj uspio izbjeci posljedice uzasne kataklizme koja je unistila njegovu zivotinjsku vrstu. Ako je tako, moguce je da jos uvijek zivi u predjelima koja su minulih stoljeca oznacavana bijelom mrljom na planetu Zemlji - u srcu Crne Afrike!
Upravo slijedeci ovu pretpostavku mnogi su prirodnjaci postupili poput Hagenbecka, bogatog hamburskog trgovca divljim zvijerima, koji je - tragajuci za prahistorijskim cudovistima - 1911. i 1913. godine organizirao znanstvene ekspedicije u najneistrazenije krajeve africkog kontinenta. Na zalost, trud se nije isplatio, jer cak ni u sredisnjoj Africi nije otkriven ni jedan prezivjeli - zmaj!