Sumerski tekstovi, koje su arheolozi otkrili, poticu iz treceg milenija stare ere i cine osnovu kasnijih babilonskih i asirskih magijskih tekstova. Asirci, izgleda, nisu mogli da citaju lako nesemitske sumerske originale, pa su zato izmedu redova dodavali prijevode na sopstvenom semitskom jeziku. Sumerske rijeci "igi-hul", bukvalno "ocno zlo", prevedene su asirskim rijecima "i-ni li-mut-tum", a u jednom tekstu iz tog vremena doslovno se kaze:
"...Lutajuci, urokljive oci su pogledale na susjedstvo i nestale u daljini, pogledale su u okolinu i nestale, pogledale su na riznicu zemlje i nestale, pogledale su na skitnicu, i kao sto se drvo sijece za kolac, slomile su mu vrat!..."
Jače od sudbine
Protiv ovih urokljivih ociju posao je drevni bog Ea, kao i andeo Gavrilo u krscanskoj legendi koju je objavio profesor Golanc (Golanz). Urokljive oci su predstavljene u obliku ljudskog skeleta sa dugom kosom koja se dize uvis. I Hebreji su bili dobro upoznati sa urokljivim ocima i njihovim kobnim djelovanjima, ali to nigdje nije pomenuto u Starom zavjetu, iako je jasno ukazano na njih u odlomcima kao sto su Peta knjiga Mojsijeva (15,9) i Psalm 141, 6. S druge strane, Solomonove price nam nude konkretne savjete: "Ne jedi kruh kod zavidljivca!..." ili jos neposrednije aluzije na urokljive oci: "Iz ciste opcinjenosti neposlusnoscu, skrio je sve ono sto se postenim smatralo!..."
I Arapi su vjerovali u uticaj urokljivih ociju tokom svih razdoblja svoje povijesti i jedno od najuobicajnijih imena za njih je "oko zlobe" ("ain al-hasad"). Vrlo je zanimljivo da su ga oni - plaseci se njegovog zlog utjecaja i djejstva - ponekad zvali "ain al Dzamal", to jest - "lijepo oko"!
Boziji poslanik Muhammed a.s., cvrsto je vjerovao u urokljive oci, a Asma bin Umais kaze da je - kada je Muhammeda a.s., upitala da li bi ona mogla da upotrijebi cini u ime porodice Dzafar - dobila sljedeci odgovor:
"Da, jer ako postoji ista na svijetu sto bi moglo nadvladati sudbinu, to su urokljive oci!..."
Sura El-Isra iz Kur'ana Casnog se cesto pise na zapisima i hamajlijama ili se urezuje na ahatima (poludragi kamen) i nosi kao zastita od urokljivog oka. Nijedan razborit vodic karavana u zemljama Orijenta ne bi posao na dugi put ako svakoj devi nije prikacio neku vrstu hamajlije koja ih stiti od urokljivih ociju. Takoder, i svaki covjek u karavani obicno je sa sobom nosio hamajliju skrivenu u odjeci ili turbanu. To i nije cudo jer se vjerovalo da "urok covjeka vodi u kabur (grob), a devu u kazan (klanje)!"
Koliko su stari Egipcani vjerovali u utjecaj urokljivih ociju, danas se ne moze reci. Nemoguce je smatrati da im nije bilo poznato vjerovanje rasprostranjeno medu narodima oko njih. Prvobitni stanovnici doline Nila su vjerovatno bili zaplaseni urokljivim ocima koliko i sudanski narodi, ali cini se nevjerovatnim da obozavatelji Hora starijeg i Raa nisu obracali mnogo paznje na njih. Sunce i Mjesec su bili oci Her Ura, drevnog egipatskog boga Neba, Sunce je vladalo danima, a Mjesec nocima.
Nijedna zla osoba ili stvar nije mogla odoljeti moci Dva Oka, niti postojati tamo gdje su bila Dva Oka. Tokom dinastickog perioda Dva Oka su slikana na kovcezima, sarkofazima i drugim predmetima koji su spadali u pogrebnu opremu. Slikali su ih, takoder, na pramcima brodova. Pored ovoga, imamo hiljade hamajlija Oka Sunca i Oka Mjeseca, jer je vec od pete faraonske dinastije kult boga Sunca preovladivao medu egipatskim visim klasama.
Prastari strahovi
Upotreba hamajlije Udat je, izgleda, bila opsta, vjerovatno zbog toga sto je vjerovanje u utjecaj urokljivih ociju, takoder, bilo opste i sto su Egipcani suprotstavljali utjecaj Oka boga Sunca utjecaju urokljivih ociju. Ako je bilo tako, interesantno je zbog cega se urokljive oci tako rijetko pominju, ili sta bi trebalo da budu urokljive oci u staroj egipatskoj knjizevnosti.
Potpuno je jasno da simboli koji oznacavaju rijeci "iri-t ban-t" znace urokljive oci, kao sto je jasno iz napisa na zidu u odaji Edfuovog hrama da su tajne knjige sa cinima, namjenjene da uniste postojanje urokljivih ociju, redovno izgovarane u tom hramu. I jos nesto, nema nikakve sumnje da egipatska rijec "sihu" nedvosmisleno oznacava opcinjavanje ili utjecaj urokljivih ociju!
I egipatski krscani Kopti vjerovali su u urokljive oci, jer u njihovim drevnim tekstovima nalazimo puno aluzija na one koji posjeduju urokljive oci i koji se koriste urokljivim pogledom. Zvanicni vrac koji cini zlo koristeci se urokljivim ocima u koptskoj verziji Pete knjige Mojsijeve sadrzan je u rijeci "boon".
Istodobno, u svakodnevnom zivotu Etopljana strah od urokljivih ociju bio je oduvijek prisutan. Urokljive oci su nazivali "Ajenat", a svoje su hamajlije obicno oslikavali ocima svete Trojice, ocekujuci da ce im to pomoci i da ce ih zastititi.
Prema jednoj legendi, dok su Gospod i Njegovi ucenici setali pored Tiverijskog mora, vidjeli su priliku starice koja je sjedila na prljavoj klupi. Njena pojava je bila zastrasujuca. Oci su joj sijale kao zlato, ruke i noge su joj bile kao koturovi, a vatreni plamenovi dugi 68 lakata izbijali su joj iz usta. Ucenici upitase: "sta je to, o Gospode?", a Gospod im odgovori: "Ovo je oko Zemlje, zlo i prokleto. Kad se njegov pogled spusti na brod koji plovi morem, on iznenada potone. Kad pode za konjem, ovaj zbaci svog jahaca; kad pogleda kravu koja daje mlijeko, ono se pretvara u krv; kad pogleda majku sa djetetom, ono ih razdvaja i unistava!"
I ucenici uzese ovo oko Zemlje, zlo i prokleto, spalise njegovo tijelo i rasuse pepeo - na istok, na zapad, sjever i jug - tako da sjecanje na njega bude izbrisano sa lica zemlje!
Jedna druga legenda kaze da je Isus (Isai) izgovorio dvije rijeci "Asparapses! Askoraskis!" i da su one ubile zlu Ajnat. Poslije toga je bilo lahko spaliti njeno tijelo.
Opće vjerovanje
I Grci su vjerovali u postojanje urokljivih ociju. Njihova rijec za njih je "baskanos", a hamajlija koja je upotrebljivana protiv njih naziva se "probaskanion”. Medu grckim historicarima, filozofima i piscima koji su razmatrali i koji su pokusali da objasne fenomen urokljivih ociju mogu se pomenuti mnogi. Mozda je ipak najzanimljivija definicija Heliodora (pocetak 3. st. nase ere), koji kaze: "Kada neko sa zaviscu gleda na nesto izvrsno, on puni okolnu atmosferu stetnim svojstvom i prenosi vlastiti zatrovani zanos na sve sto je u njegovoj blizini!"
Vjerovanje u urokljive oci postojalo je i jos uvijek postoji i u svim zemljama Europe. U Njemackoj za njih postoji poseban izraz "iber Augen" (uber Augen) ili "bese Blik" (bose Blick"); u Holandiji "boze blik"; u Poljskoj "zte oko"; u Italiji "okuli maligni" (oculi maligni); na Sardiniji "ogu malu"; u spanjolskoj "mal de ojo"; u Francuskoj "mauvais oeil"; u Norveskoj "skjoertunge"; u Danskoj "et ondt oje"...
Zaštita od crne magije: