"Da bi se razumjela carolija, moramo se spustiti u najdublje okeane svijesti", pisao je Dzefri Barton Rasel u knjizi "Carobne moci u srednjem vijeku". Mnogim se savremenim istrazivacima ovaj savjet doima kao da je upucen onima koji su nemilosrdno progonili, mucili i ubijali na stotine hiljada navodnih vjestica u sveeuropskom lovu na vjestice u 15, 16. i 17. stoljecu.
Srednjovjekovna histerija
Psiholozi i sociolozi zabiljezili su da su gotovo svi optuzeni bili zene, a gotovo svi tuzitelji bili su muskarci. Mnogi od njih bili su neozenjeni, posto su bili svecenici ili monasi, kao sto je to bio slucaj i sa pripadnicima zlocuvene spanjolske Inkvizicije. Svaka ozbiljnija prijetnja seksualnoj stereotipnosti bila je primana s takvom histerijom da je vjekovima odjekivala.
Onog casa kada su glasovitoj Jovanki Orleanki rekli da obuce musko odijelo, da jase konja i povede muskarce u bitku, bilo je jasno da ona predstavlja istinsku prijetnju drustvu u kojem su vladali muskarci; morala je biti spaljena kao vjestica! Seksualni tonovi bili su prisutni i u ispitivanju optuzenih, a nad njima su primjenjivane muke u kojima je bio dominantan seksualni sadizam. Sve ovo je uzasno i niceg u tome nije bilo paranormalno.
Pa ipak vjestice su bile optuzivane za paranormalna djela: da ih je zaveo Ðavo i da su s njim sklopile Ugovor koji im je davao moc da mogu mijenjati lik po sopstvenoj zelji, da samo jednim pogledom mogu unistiti stoku, zetvu i ljude, da mogu letjeti do bezboznih Sabata gdje su se gostile jelima od izmeta i tijela novorodencadi, te ucestvovale u grozomornim seksualnim orgijama, ljubeci Ðavola u anus!
U stvari, stoljecima su muskarci vjerovali da su neke zene opasne carobnice, da ulaze u dusu muskarca koji spava i sisu mu snagu i zivot. U prosvjecenijim vremenima tako mozemo napraviti intelektualnu povezanost izmedu erotskih snova koji dovode do nocnih polucija i fantazija o mocnim uticajima vjestica.
Vecina zena koje je svemocni Veliki inkvizitor optuzivao da su vjestice, bile su totalno nevine. U rukama mucitelja prve su se nasle oboljele, deformirane, usamljene i uplasene zene; priznanja da su u drustvu Ðavola vrsile odvratna i nepojmljiva djela donosila su im smrt davljenjem prije nego sto bi do njih dosao plamen vatre, a otvorena i smjela izjava o nevinosti znacila je beskrajno mucenje i polaganu smrt na lomaci!
Hajka na vještice
Ove cinjenice uistinu izazivaju uzas, ali je komentatorima iz 20. stoljeca lako zanemariti cinjenicu da je za srednjovjekovnog vjernika pakao bio neupitna stvarnost, a priznanje o saradnji s Ðavolom - pasos za pakao. Umrijeti neispovjeden u mucilistu ili na lomaci, uz to optuzen za tako strasan grijeh kao sto je saradnja sa Necastivim, bila je najveca muka.
Sa objavljivanjem svojevrsnog prirucnika za lov na vjestice, glasovite knjige "Mlleus Maleficarum" ("Cekic vjestica") 1486. godine, koju je napisala grupa Dominikanaca - manje od pedeset godina nakon pronalaska stampe – euforija proganjanja vjestica poprimila je zastrasujuce oblike. "Mlleus Maleficarum" je na svojim stranicama do u detalje opisivala kako otkrivati, muciti i proganjati vjestice. Knjiga je za kratko vrijeme postala hit svog vremena pa je u Njemackoj dozivjela 16 izdanja, u Francuskoj 11, u Italiji dva, a kasnije je prevedena i na engleski jezik.
Pravila za ispitivanje i egzekuciju vjestica u "Mlleus Maleficarumu" bila su s takvom temeljitoscu opisana da je je americki historicar Dzorz Linkol Bur, s pravom opisao kao "uzasnu knjigu koja je… prouzrokovala vise patnji nego i jedno drugo djelo napisano ljudskom rukom".
Razlicite zemlje reagirale su na razlicite nacine pred prijetnjom od vjestica. U Engleskoj, vjestice su cesto kaznjavane masnom globom ili uranjanjem u vodu do iznemoglosti i smrt iako je dolazak na vlast Metjua Hopkinsa, generalnog tragaca za vjesticama, 1640. godine oznacio finansijsku propast, mucenje i vjesanje stotina osumnjecenih osoba.
U Francuskoj su se inkvizitori specijalizirali za mucenje osumnjicenih kako bi priznali najnevjerovatnije okultne zlocine. U spanjolskoj je inkvizicija postala primjer za krajnji sadizam pod okriljem drzave. U Njemackoj je historija bjesnila do usijanja, pa su gradeni specijalni zatvori u kojima su zatvarali i mucili vjestice i gdje je na malom prostoru godisnje spaljivano najmanje hiljadu osoba.
Neka vrsta morbidnog zadovoljstva obuzimala je mnoge zajednice - stari racuni izravnavani su u ime Boga - pa su se cak i clanovi istih porodica osjecali slobodnim da optuzuju jedni druge za saradnju sa Ðavolom, bas kao sto su njemacki nacisti ohrabrivali vjerne pripadnike da spijuniraju cak i svoje najblize srodnike. Iako su mnogi razumni ljudi nastojali da histeriju ublaze i javnost razuvjere u ispravnost lova na vjestice, uzasna euforija se ugasila takoreci sama od sebe. Posljednja europska vjestica ubijena je u Poljskoj 1793. godine.
Moguća objašnjenja
Vjerovanje u moc "heksa" - kletve "vjestica" - ostaje, posebno u ruralnim oblastima sa snaznim paganskim korijenima. Jos od najranijih vremena, u vecini malih zajednica bilo je rodenih vidovnjaka, obicno zene, cije su moci koristene za dobro ili zlo, ali koje su obicno djelovale kao iscjelitelji i carobnjaci. Ironija je da se i danas takve moci pojedinih seoskih zena u sredinama u kojima zive uveliko cijene.
Kako sve vise danasnjih ljudi postaju nezadovoljni ortodoksnom medicinom, magicni cini i tradicionalni herbalni napici postaju sve popularniji. Seoski iscjeljitelji, spravljaci melema i ljekovitih smjesa - iako nisu sklopile Ugovor sa Ðavolom - obicno imaju i prorocanski dar. Time njihova popularnost u narodu dobija neslucene dimenzije.
Nesumnjivo je mali procent zena koji su mucene i osudeni na smrt kao vjestice bilo na strani zla. Pogotovo, bilo ih je veoma malo koje su se, uistinu, ukljucivale u seksualne perverzije, satanizam i u ritualna ubistvo iz "zabave". Takve se uzasne seanse, pod dejstvom droge, desavaju i u sadasnjem vrijemenu, kao sto su se desavalo u svim vremenima, od Babilona do danas. Neke zene su, mozda, ucestvovali u orgijama koje su do u detalje opisivali u mucilistima ili su, mozda, vjerovale da su imali seks sa hladnim, mracnim strancem, koji ih je nagradio okultnim mocima.
Bilo kako bilo, postoji nekoliko mogucih objasnjenja za iskustva o kojima su srednjovjekovne vjestice same davale priznanja; mozda su "odletjele" do Sabata tokom vantjelesnih (astralnih) iskustava. Jednako tako mogle su izazvati osjecaj leta trljajuci se mocnom drogom ili sjedeci na metli namazanom uljem koje sadrzi tu drogu ili oralno uzimajuci neko halucigeno sredstvo.
Mali je broj zena optuzenih za bacanje cini i Ugovor sa Ðavolom koje su uistinu bile zavedene od strane ovih zlih duhovnih bica. Postoji veliki broj svjedocanstava i zapisa iz svih vremena, civilizacija i religija, koji govore o takvim magicnim i krajnje destruktivnim partnerstvima. Neki su zabiljezeni i podrobno opisani u analima o satanizmu i vjesticama, drugi se pominju u obrednoj magiji i najcesce su opisani u storijama o crnomagijskim protokolima i ritualima (odnos medija i duhovnog vode), te u zanimljivim zapisima o fenomenima dozivljenim na spiritualnim seansama.
Moderni trendovi
Posljednja osoba proganjana na osnovu britanskog akta o vjesticama iz 1735. bila je kontraverzni medij Helena Dankan, koja je 1944. godine odlezala devet mjeseci u zatvoru. Ona i njena tri pomocnika bili su optuzeni da su potpisali Ugovor sa Ðavolom, te da su "prizivajli duhove pokojnika kako bi s njima komunicirali…" Ovaj clan britanskog Zakona je ukinut 1951. godine.
sezdesetih godina minulog stoljeca s obje strane Atlantika dogodilo se nesto neobicno: magija i okultizam dozivjele su pravu eksploziju u koju se ukljucilo na stotine hiljada ljudi. Magija - bijela i crna - voodu, spiritizam, bacanje cini, ritualna magija, sotonizam..., sve je to, najednom, postalo zabrinjavajuce moderno da crkvene vlasti naprosto nisu znale sta i kako da poduzmu.
Mnogi danas smatraju da je interesovanje za magijom i direktnim komuniciranjima sa duhovnim bicima, ukljucujuci i Ugovore sa Ðavolom, probudio britanski okuliste Dzerald Gardner koji je umro 1964. godine.
Gardnerove cini, sa naglaskom na seksualni egzibicionizam i golotinju, imale su rasiren kult tokom hipi pokreta u svijetu. Danas se, medutim, veci naglasak stavlja na izmijenjeno stanja svijesti kako bi se stupilo u kontakt sa arhitipskim bogovima.
Cini se da su predrasude i optuzbe usmjerene protiv okultista ponovo u porastu; vjestice su posebno meta krscanskih fundamentalista koji su, kako se tvrdi, organizirali napade na grupe i pojedinaca, te da su mnoge nevine zene, proglasavane vjesticama, izgubile posao i morale da se sele iz mjesta u mjesto. Amnesti international, medunarodna organizacija za prava covjeka, stalno je odbijala da odgovori na ozbiljna upozorenja i molbe za pomoc jedne grupe proganjanih zena, koje je sredina u kojoj su zivjele, proglasila vjesticama. Zapanjuje podatak da se to dogadalo 1988. godine a ne u mracnom srednjem vijeku!
(Iz knjige "Moć vjerovanja")
Zaštita od crne magije:
