Prica je mnogo bliza spontanoj ispovijesti, nego klasicnom sudskom procesu koji je vodio Overnje, glavni sudija za krivicna pitanja prvostepenog suda u Riomu (Francuska).
Ispovest ima tri dijela: Ugovor s Ðavolom, Odlazenje na Sabat i najzad - Pokajanje.
Ugovor s Ðavolom govori o nocnom prikazanju u Ponzibou, gdje se Ðavo javio u svom uobicajenom crnilu, spreman da zapecati Ugovor na dva nacina: s jedne strane odricanjem od Crkve i Ðavoljim biljegom na, koji je djevojcicu djelimicno lisio vida, a s druge strane koitusom, koji se zavrsio tradicionalnim izbacivanjem ledene sperme.
Nekoliko slicnih pojava - Ðavo u liku covjeka, psa ili macke - samo potvrduju susret i tok im je uvijek isti. Sabat u kojem dijete ucestvuje ne moze biti klasicniji: ucesnici su iz razlicitih drustvenih i socijalnih slojeva, sto ni svecenike ne iskljucuje, prisustvo djece i omladine u prilicnom broju, sluzenje posprdne sluzbe, na crnom oltaru s crnim ukrasima, skropljenje mokracom, ples uz violinu, obozavanje Ðavola najklasicni]im poljupcem, gozba, izlaganje pocinjenih nedjela i dijeljenje zlocudnih praskova i masti, uz to i kolektivni koitus. Najzad, povratak u postelju istim putem. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, prosjecno jednom mjesecno.
Postoji iznenadujuca podudarnost izmedu ovog svjedocanstva i ucenja srednjovjekovnih demonologa, tako da prica Madlene de Ejmar predstavlja autenticno svjedocanstvo, cija je tezina veca od tezine mita upravo zato sto je pravosude doslo do takvog dokumenta i prihvatilo ga kao cvrsto i pouzdano svjedocanstvo.

Saslušanje Madlene de Ejmar
(Riom, 2. dana juna 1606.)
Madlena de Ejmar, kci Marije Ejmar iz Antrevoa, sada sluskinje u gradu Riomu, u kuci Margerite Roa, nazvane Satare, koja na nase pitanje nije znala reci koliko joj je godina, a mi smo zakljucili na osnovu njenog izgleda da joj je izmedu trinaest i cetrnaest, svjedok saslusan po sluzbenoj duznosti, a koja je, posto se zaklela da ce govoriti istinu, rekla i izjavila da su je u ranom detinjstvu roditelji poslali da zivi u gradu Ponzibou kod rodaka po ocu, cijeg se imena ne sjeca, jer je bila mala dok je u njegovoj kuci zivjela. Izjavila je da je tu provela oko godinu dana i izjavljuje da je poslije oko dva mjeseca boravka kod tog rodaka jedne noci oko ponoci, jer je saslusana spavala u zasebnoj sobi u kuci rodaka, za koga kaze da je boljeg stanja od obicnog zemljoradnika, dok je, spavala u recenoj sobi neko ju je probudio gurajuci je nogom.
Probudivsi se vidjela je pri svjetlosti mjesecine da je to covjek obucen u crno, u mantilu, prsluku i pantalonama od fine crne cohe i s crnim sesirom, a imao je i mac o bedru i cizme s mamuzama. Taj covjek, dakle, prvo rece svjedokinji da ce je ubiti bude li vristala i rece joj da treba da mu se poda, a on ce je uciniti bogatom i dobrostojecom i dat ce joj mnogo novaca i rece svjedokinji da je on Ðavo, sto u svjedokinji izazva veliki strah. Medutim gore navedeni Ðavo joj rece da ce biti vrlo srecna sto mu se dala i u strahu koji je nju, svedokinju, uhvatio ona bi primorana da se da Ðavolu i u tom casu je navedeni Ðavo natjera da se prekrsti lijevom rukom.
Time se svjedokinja odrekla svog krstenja, odrekla Boga i Bogorodice, rajskih svetaca i svetica, crkve svog oca i majke i rodaka. Potom Ðavo rece svedokinji da hoce da joj ostavi biljeg na desnom oku, a gore pomenuta upita zasto, te joj Ðavo rece zato sto je ona od njegovih i da hoce da ona nosi njegov biljeg, te da je to nece boliti. I odista Ðavo je ugrize zubima za desno oko i otada svjedokinja slabo vidi na desno oko; i posto je obillezio gorepomenutu svuce se nag, leze s njom i upoznade je u njenoj puti.

Lišće žalfije umjesto novca
Da bi pokazala da uprkos svom mladom dobu zna sta je puteni cin i kakav je to cin Ðavo nad njom izvrsio, sto smo je mi upitali, opisa kako nam je vec rekla da joj se receni davo ucinio covjekom vrlo crne koze s crnom bradom i po izgledu sudeci vec zasao u godine. Kad se svukao i legao sa svedokinjom izgledao je vrlo tamne koze, rukom je uhvatio svoj muski ud i stavio ga u stidno mjesto svjedokinje izazivajuci veliki bol sto je svjedokinju primoralo da glasno zajauce, a pomenuti Ðavo je svjedokinji rekao da ne treba da jauce i ucutkao ju je. Svjedokinja rece da je Ðavo u njenu prirodu unio sjeme hladno kao led i potom se obukao i svjedokinji dao novac, koji joj je najprije pokazao i potom ga uvio u hartiju i dao joj ga, a svjedokinja ga je stavila iza uzglavlja kreveta.
Ujutru kad je svedokinja ustala, uzela je i otvorila hartiju i vidjela da je u njoj umjesto novca lisce zalfije. Izjavila je da je petnaest dana kasnije bila sama u pomenutoj sobi cijelog dana i da je predvece u sobu usao potpuno crn macor i saplitao je u namjeri da je obori, sto je svjedokinju navelo da glasno zavice te su na njenu viku dotrcali i stric i strina i njihovi susjedi i pomenuti macor je nestao.
Izjavila je i da se dvije-tri nedjelje poslije javljanja ovog davoljeg duha ovaj opet pojavio jedne noci u liku psa, ali s vrlo dugim prstima i noktima, probudio ju je i legao s njom i opet je s njom puteno opstio govoreci joj stalno kako je srecna sto je od njegovih i sto njemu pripada. Svjedokinja mu je rekla kako je macor htio da je napastvuje i da se novac koji joj je dao pretvorio u lisce, a davolji duh joj rece da to jeste novac i da ce joj dati jos mnogo vise.
I posto je s njom puteno opstio rekao joj je da uzme drvenu drsku metle koja je bila u kuci, namazao je nekom mascu i naredio joj da tu drsku usput stavi uspravno iza leda, da pride i stane pod odzak. Kako je, drzeci pomenutu metlu rukama iza leda, stala pod odzak iznenada bi povucena kroz odzak i ponesena kroz vazduh do nekog brda, vrlo daleko od striceve kuce, kako joj se ucinilo, potpuno naga, kao sto je lezala u postelji i mada je bilo zimsko doba nije joj uopce bilo hladno.

Na noćnoj orgiji
Tu, na brdu, zatece mnogo svijeta i muskog i zenskog svih vrsrta i imovnog stanja, mnostvo tako veliko kao na skupovima u katolickim crkvama kad ljudi dodu da cuju propovijed. U tom mnostvu je bilo svakakvih muskaraca i zena, jedni su bili goli, drugi obuceni i odjeveni; bilo je i svucenih i ponovo obucenih, bilo ih je u atlasu i kadifi i u cohi i u svili, u crnom i u raznim bojama, i u vunenim tkaninama, kao sto je bilo i svecenstva u dugim mantijama, seljaka i osoba iz niskih slojeva.
Na Sabatu je vidjela i pomeniutog Ðavola i uz njega druge Vragove, neke male kao osmogodisnja djeca, druge velike kao odrasli ljudi, a svi su bili crni. I rekla je svjedokinja da je stigavsi na pomenuto mjesto srela ljude u tankom crnom platnu, koji joj rekose kako su srecni sto je ona od njihovih i da joj se posrecilo sto je u sluzbi pomenutog Ðavola.
Na tom je brdu bio jedan oltar prekriven crnom cohom, ispred njega je bila svetiljka na crnim lancima, koji su visili u vazduhu i svjedokinja nije mogla da vidi o sta su objesenii i za sta su vezani ti lanici. U svjetiljki je bila svijeca od katrana debela kao ruka, stopu i po dugacka i vise manjih koje su sve jarko svijetlile.
Kad su se svi nasli na pomenutom mjestu Ðavo, koji se javljao svjedokinji i koji ju je doveo na pomenuto mjesto, uze crnu skropionicu, izdubi rupu u zemlji, pomokri se i potom zaroni skropionicu u tu mokracu i zapoce skropiti sve prisutne tom mokracom. Potom uze epitrahilj, nalik na one sto ih svecenici navlace kad sluze sluzbu, samo crn i bez krsta na njemu, navuce ga, pripremi putir i okruglu i crnu hostiju, a i putir je bio crn, i sad je mrmljao neke rijeci koje saslusana nije mogla da cuje i stalno je stajao uspravno, nijednom se nije spustio na koljena; a na rijeci koje je mrmljao sebi u bradu odgovarali su davolicici koji su mu pomagali.
Posto je kod oltara proveo nekih cetvrt casa ili manje pomenuiti Ðavo, koji je sluzio sluzbu, uzdigao je, digao u vis pomenutu hostiju, a onda je vecina prisutnih govorila kako su srecni sto su nasli tako dobrog gospodara. I posto je pomenuti Ðavo u svoj putir stavio vec recenu hostiju i dosuo vode crne kao mastilo to je pojeo i popio, potom je skinuo epitrahilj i ostao u dugoj crnoj mantiji, koja je bila ispod. I onda davolcici zasvirase u violine i svi pocese da igraju ledima u leda u krug i uzduz, svi sklopljenih ruku iza leda ne drzeci se izmedu sebe. Igrali su tako dva casa kao sto se obicno igra u zivoj igri.

Let na metli
Onda svi prisutni uzese svijece od Ðavola i podose da se poklone i obdare pomenutog Ðavola, a ovaj se oslonio na oltar i pognuo, zadigavsi mantiju do krstiju iznad gole guzice i svaki od prisutnih je prilazio da poljubi guznu rupu pomenutog Ðavola, a zapaljenu svijecu je predavao davolcicima, koji su stajali sa strane i primali ih.
Dodala je jos da je zaboravila reci nam da je na pomenutom mjestu bio i jedan cm sto i mada saslusana nista na njemu nije vidjela, ipak je vidjela neke od ucesnika kako jedu kao da je na stolu bilo mesa, koje su odatle uzimali. I rekla je da je nakon poklonjenja, koje je gore opisano, pomenuti Ðavo ispitivao vecinu prisutnih o tome sta su ucinili od proslog Sabata i koja su zlodjela pocinili, sto ce reci koliko su osoba ubili ili otrovali, unesrecili i u bolestinu bacili; koliko su stoke potamanili i obolestili.
Posto je svako od njih izjavio sta je pocinio, dijelio je prisutnima koji su to htjeli neke praskove i masti za prizivanje zla koje su imali namjeru da ucine, vec kako su ih njihove strasti na to nagonile. I posto su svi nestali, saslusana je uzela drsku metle i kroz vazduh se vratila u svoju postelju, ona cijeni da je prenosenje od pomenutog mjesta do njene postelje potrajalo oko jedinog casa. I izjavila je da se za vrijeme dok je boravila u recenom mjestu Ponzibo kod svog gore pomenutog strica Ðavo pojavljivao skoro svalkog mjeseca jednom i vodio je na Sabat, a Sabat se ponekad odrzavao u visokim i velikim planinama, a ponekad u ravnici. No, uvijek su su se na Sabatu pridrzavali istog reda koji je vec gore opisala.
I rekla je da je propustila da nam kaze i izjavi da je poslije obozavanja pomenutog Ðavola kako je gore opisano, Ðavo pogasio sve svjetiljke i svaki muskarac koji je prisustvovao Sabatu uzeo je po jednu od zena ili djevojaka, kojih je bilo koliko god hoces, i obarao je na zemlju i u njoj uzivao i puteno opstio po naredbi pomenutog Ðavola.

Zaštita od crne magije: