U nastavku saslusanja, Madlene de Ejmar je izjavila da je na prvom Sabatu puteno opstila s covjekom koji je vec zasao u godine i poceo da sijedi. Bio je obucen u crni atlas, a u drugim prilikama opstila je s muskarcima cas mladim, cas starim, s nekima visokog roda i drugima osrednjeg polozaja i ponekima niskog roda, vec prema tome gdje se nasla na Sabatu.
I rekla je da na svim Sabatima na kojima je prisustvovala dok je zivjela u Ponzibou nikoga nije upoznala, ne sjeca se da je ikoga potom igdje vidjela osim na Sabatu, izuzev jedne zenice, stare seljanke, koju je potom vidjela u gradu Rimou, za koju je cula da zivi tamo negdje prema Kapiji Mozak u Ulici svetog Genesta, a ime joj ne zna. I jos nam je rekla da su je na pomenutim Sabatima neki od muskih i zenskih ucesnika pitali odakle je, narocito oni koji su sa njom puteno opstili, saslusana im je slobodno povjeravala mjesto odakle je i mjesto gdje zivi i potom ih pitala odakle su oni, ali oni nikad nisu htjeli da joj kazu.
Selidba u novi grad
Posto je zivjela u pomenutom mjestu Ponzibo, majka svjedokinje se vratila u svoju kucu u mestu Tasa, gdje su ostale oko dva mjeseca i vise, sve dok majka saslusane nije dosla u ovaj grad da obide sestru, koja ovdje zivi, i kod nje je ostala tri ili cetiri dana i toliko noci. Za to vrijeme pomenuti Ðavo je posjetio saslusanu dva puta, jednom u obliku psa, a drugi put u ljudskom oblicju i oba puta je s njom puteno opstio. A prvi put, posto je s njom puteno opstio, iznio ju je iz kuce iznad bunara pod kamenom i natjerao je da pozove jednog susjeda, novodosavseg u pomenuto mjesto, da ovaj otvori vrata kuce njene majke i uvuce se u kucu.
Poslije nekog vremena svjedokinjina majka je dosla u ovaj grad i iznajmila kucu kod starih skola i tu je neko vrijeme stanovala. No, svjedokinja nije umjela da oznaci kucu. U to vrijeme su za hranu prosjacile ili su preslicom zaradivale za zivot i za sve to vrijeme pomenuti Ðavo nije svjedokinju posjecivao. Razlog je po njenom misljenju bio sto je spavala s majkom i sto je bilo i drugih stanara u pomenutoj kuci.
Poslije izvjesnog vremena svjedokinjina majka ode u kucu gospodara de Benoa, poreznika, gdje je sluzila kao kuharica godinu dana, a svjedokinja je ostala u iznajmljenoj kuci. Ni za to vrijeme se pomenuti Ðavo nije pojavljivao, jer je bilo jos stanara s njom u sobi. I posto nam je rekla da se sjeca kako su, posto su napustile Tasa, stanovale kod gospodina De la Memenjon, jer je svjedokinjina majka tu bila dadilja, dok je svjedokinja cuvala stoku s jos jednom zenom, koja je bila tu i da su tu ostale oko dvije godine i za to vreme Ðavo je svjedokinju posjecivao skoro svakog mjeseca i odnosio je na Sabat.
Susret na Sabatu
Tek poslije toga je majka iznajmila vec pomenutu kucu gdje je svjedokinja zivjela kao sto je vec rekla. I potom je izjavila da je majka po napustanju kuce gospodara de Benoa sa saslusanom presla u Fon de Tasa kod gospodara Domara i tu su ostale godinu dana, a za tih godinu dana Ðavo je nijednom nije poisjetio niti je svedokinja odlazila na Sabate.
Po napustanju mjesta La Fon svjedokinjina majka je presla kod gospodara De la Bule, a svjedokinja je ostala u ovom gradu kod jedne zene koja je stanovala iza Uzare. Ova je bila strankinja i s njom je odlazila i kupila zaostalo klasje poslije zetve, a prije zetve je prosila hljeb. Poslije zetve svjedokinja je zivjela kod zene po imenu Lagrifol, sluskinje, od zetve pa sve do pocetka uskrsnjeg posta i za to vrijeme ju je pomenuti Ðavo obisao tri ili cetiri puta. Tada je s njom opstio i odvodio je na Sabat. Tamo je vidjela onu sitnu zenu za koju nam je rekla da ju je poslije vidala ovdje u gradu i s njom je na Sabatu razgovarala i posto je pomenuta zena saznala od svjedolkinje da zivi u gradu Riomu, ta je zena rekla svjedokinji da i ona tu zivi, da joj je milo sto su obje iz istog mjesta i sto pripadaju istom gospodaru, misleci na pomenutog Ðavola.
Pomenuta je zena podsticala svjedokinju da cesto odlazi u crkvu i cini se poboznom, kako se ne bi saznalo da su vjestice i da obozavaju Ðavola. Svjedokinja je u tolku jednog Sabata vidjela i svojim usima cula da je na pitanje Ðavola sitna zenica odgovorila kako je zacarala i obolestila jednog tkaca iz grada Rioma. Jos je izjavila da je u vrijeme kad je zivjela kod pomenute Lagrifol jednog dana srela tu zenicu u donjoj porti svetog Ivana i ova ju je pitala zar nece na Sabat, a svjedokinja je pitala kad ce biti Sabat i zenica joj je odgovorila da ce biti sljedece noci i zar svjedokinja nece doce, a ova joj je odgovorila da hoce i da ce se tamo vidjeti. I opet ju je pomenuta zenica savjetovala da odlazi u crkvu kako ih ne bi otkrili.
Zaista sljedece noci je svjedokinja bila na Sabatu i tamo vidjela pomenutu zenicu i razgovarala s njom. Opet joj je ta zenica rekla kako je srecna sto su iz iste varosi i sto pripadaju istom gospodaru, to jest Ðavolu i podsticala je da izigrava velilku poboznost i cesto odlazi u crkvu kako se ne bi saznalo da su vjestice.
Rastanak od Ðavola
Potom je jos izjavila da je zivjela kod gospe Doarion nekoliko mjeseci, da je u to vrijeme pomenuti Ðavo dva puta dolazio i puteno s njom opstio i vodio je na Sabat i tamo je uvijek vidala tu zenicu o kojoj je gore bilo rijeci. Najzad ju je Bog prosvijetlio i saznala je da je zlo obozavati Ðavola i u sebi je bila vec duboko ozaloscena, a i ranije je vec to osjecala i gorko se kajala, i jednog dana, posto joj je njena gospodarica, gospa Doarion, dala rijec da ce cuvati u tajnosti ono sto joj bude rekla, svjedokinja joj je ispricala kako ju je Ðavo ophrvao i u puti upoznao i odvodio je na Sabat i da silno zeli da se otme njegovoj vlasti i vrati se Bogu te stoga trazi njeno misljenje i savjet kako da postupi. A gospa Doarion privede svjedokinju gospodaru Forga, savjetniku pri ovom sudu da bi mu sve to ponovila i oboje joj savjetovahu da istraje u zelji da se otme Ðavolu i da odgurne Ðavola kad se bude pojavio, te da molitvama zadobije milost bozju sto ce je ojacati u njenim naporima.
Ðavo je dolazio jos dvaput i ona je oba puta Ðavolu izjavila da vise nece da bude njegova, da ju je on prevario i da nece vise da podnosi opstenje s njom i da odbija da odlazi na Sabat. Ðavo joj je prijetio da ce je ubiti i izvukao je iz korica mac, koji je nosio i udario je svjedokinju po ramenu razljucen njenim rijecima da ce radije umrijeti nego sto ce na Sabat poci i da ce dragovoljno prihvatiti smrt u slavu Boga.
Svjedokinja navodi da je od zadobijenog udarca osjecala veliki i strasan bol dva dana i od tada je pomenuti Ðavo nije vise posjecivao niti joj se vise javljao. Izjavljuje da je nekoliko dana potom presla s majkom u kucu glavnog vikara Sistela u Klermonu i da je tu ostala neko vrijeme i poslije dosla u ovaj grad svojoj gospodarici, gdje je ostala mjesec dana i vise.
Izjavljuje da je na svim Sabatima na kojima je bila Ðavo uvijek nudio masti i prah za cinjenje zla stoci, da je uvijek odbijala, osim jednom na drugom ili trecem Sabatu kad ju je Ðavo natjerao da uzme neke meleme i neki prah i da ih da jedinom psu. Posto mu ih je dala pas je uginuo. Izjavljuje da je u vrijeme kad je cuvala stoku pomenutog gospodara de la Fon Ðavo nekoliko puta nagovarao da tamani stoku pomenutog gospodara de la Fon, sto je ona odbijala da ucini rekavsi mu da je ruzno skoditi i stetititi svom gospodaru.
O čemu je propovjedao Nečastivi
Izjavljuje da su neki od ucesnika Sabata odbijali da uzmu pomenute masti i praskove za zlodjela i odlazili su ne uzevsi ih, a da su ih drugi uzimali. Izjavljuje da je Ðavo na nekim od Sabata propovjedao prisutnima da ne treba da se plase ni pravde ni drugih ljudi, jer ce ih on dobro cuvati od nevolje i ako umru on ce ih vaskrsnuti. Osim toga govorio im je da su srecni sto su njegovi. Izjavljuje da su samo na prvom Sabatu, i ona i drugi ucesnici obozavajuci Ðavola ljubili mu guzmu rupu, a na drugim Sabatima u poklonjenju su mu ljubili samo koljeno.
Izjavljuje jos da je prvi put kad joj se Ðavo javio i primorao je da mu se poda iscupao uvojak njene kose da bi nacinio buket i da joj je prilikom trece posjete, kad se ona zalila kako joj se macor uplitao oko nogu, Ðavo rekao da to nije nista. Izjavljuje da je prilikom prvog odlastka na Sabat Ðavo rekao da treba da radi sto i ostali prisutni i da je uhvatila drsku metle, stavila iza leda da bi otisla. Na nase pitanje je rekla i izjavila da je susjed, koji je otvorio vrata pomenute majcine kuce u mjestu Tasa, kad ju je Ðavo odnio na bunar zaklopljen velikim kamenom, dosao iz nekog mjesta u planini nepoznatoj svedokinji i da je tek od skora zivio u recenom mjestu Tasa i da je tu ostao vrlo kratko.
Takode je na nase pitanje izjavila da je zenica, o kojoj je govorila, na Ðavolovo pitanje odgovorila da je zacarala jednog tkaca iz grada Rioma ne imenujuci pomenutog tikaca. Na nase pitanje da li ce ako pred nju dovedemo i prikazemo joj nekoliko osoba, moci da prepozna one koji su prisustvovali Sabatu i da li ih je vidjela ili ne, rekla je i odgovorila da ce, ako joj dovedemo i prikazemo nekoliko vrsta onih koji su odlazili na Sabat i ako u njima prepozna one koji su prisustvovali Sabatu, reci pravu istinu i da ce biti zadovoljna da nam potvrdi. I rekla je da ne zna da se potpise.
Svjedoka ispitivao glavni porucnik za krivicna djela u okrugu i sjedistu suda pokrajine Overnje.
Zaštita od crne magije:
