Sveta knjiga Kur’an - u tome se slazu svi islamski egzorcisti i stari autori - najbolji je lijek protiv dzinna i sihra.
“U Kur’anu Mi objavljujemo ono sto lijek je i milost vjernicima, a nevjernicima Kur’an samo propast povecava” (El-Isra’, 82)
Ili:
“Reci: On je vjernicima uputa i lijek. A oni koji nece da vjeruju i gluhi su i slijepi!” (Fussilet, 44)

Zagonetni svijet gajba
Vec vise od cetrnaest stoljeca Kur’an je osnova i temelj duhovne medicine islamskoga svijeta. I dok oficijelna (citaj: tjelesna) medicina traga za lijecenjem i cuvanjem zdravlja covjeka, nastojeci da ga ucini zdravim i srecnim u (ovozemaljskom) zivotu, pri tome ne ulazeci u suptilnijaa pitanja kao sto su: zivota u kaburu (grobu), prozivljenja, sakupljanja, hisaba (racuna), kazne, dzenneta (raja), dzehenema (pakla), vatre i slicnog, duhovna medicina traga za podjednakim usrecenjem covjeka na ovom, ali i na drugom svijetu, na ahiretu, ne praveci pri tome nikakvu razliku. I dalje, dok se oficijelna medicina bazira na lijecenju pomocu odredenih supstanci - kapsula, pilula, sirupa, antibiotika, injekcija, kemijskih supstanci i sl. - duhovna medicina lijeci Kur’anom, kur’anskim dovama i raznim vrstama ibadeta.
Naravno, razlike su i u samom temeljnom pristupu: zvanicna medicina je zasnovana na materijalistickom pogledu na svijet, a duhovna, kako proistice i iz njenog samo imena, na onome sto je duhovno, sto je nevidljivo i sto se podrazumjeva pod najsirem znacenju rijeci arapske rijeci - gajb.
- Kada se otvori Kur’an - kaze hafiz Esad M. Cancar, najpoznatiji bosanskohercegovacki egzorcista - odmah poslije kur’anskog poglavlja Fatihe, medu prvim ajetima sure El Bekare, nalazi se i ajet u kome se kaze: “Oni koji vjeruju u gajb: ovo je knjiga u koju nema sumnje, ona je uputa onima koji su bogobojazni, onima koji vjeruju u gajb, u ono sto je nepoznato...”. Vaznost vjerovanja u gajb je tolika da je u Kur’anu navedena iza prve sure i u prvim ajetima El Bekare, a to nikako nije slucajno.
- Sta sve spada u svijet gajba?
- U svijet gajba, u glavnom bi spadala bica koja nisu vidljiva. Od arapske rijeci “gabe jeribu”, sto znaci “biti otsutan”, gajb – “onaj koji je nestao i koji je nevidljiv”. To je, dakle, vjerovanje u svijet koji se ne vidi, ali koji postoji i koji je prisutan. Svijet gajba bismo podijelili na svijet meleka i svijet drugih duhovnih bica, koji se nazivaju opcim izrazom - dzinni. Svijet meleka, kako sam ranije rekao, je svijet izvjesnih Allahovih kreatura, koje su tako programirane da covjeku ne mogu praviti i nanositi zlo, dok je, nasuprot melekima, stvoren i jedan drugi i sasvim drukciji svijet, svijet dzinna, koji je najrazlicitijih vjerskih i zivotnih opredjeljenja. U tom svijetu postoje pripadnici svih vjera, cak i najrazlicitijih sekti izopacenih misticnih uvjerenja i grupa.

Grupno iscjeljivanje
U Kairu je svojevremeno, medu vjerski najobrazovanijim ljudima, nastao veoma jak pokret lijecenja Kur’anom. To i nije cudo, jer svi muslimanski vjernici Kur’an smatraju mocnom hamajlijom, bez koje ne zapocinju nijedan posao, niti se usuduju krenuti na dugi i neizvjesni put. U prvo vrijeme sejhovi su lijecili oboljele gotovo poluilegalno, u dzamijskim prostorima ili u svojim kucama. Uvidjevsi, medutim, da duhovno lijecenje postaje sve svrsishodnije i efikasnije, redakcija sedmicnog islamskog lista “Nur”, za iscjeljiteljske seanse, iznajmila je najpoznatijim egzorcistima svoje prostorije u centru grada.
Zahvaljujuci jednom mom prijatelju, svrsenom studentu kairskog El-Ezhera, saznao sam mnoge detalje o lijecenju uz pomoc Kur’ana kako to cine egipatski sejhovi, duhovni iscjeljitelji. Pored toga, trojica kairskih sejhova boravili su u novembru 1996. u Kaknju, gdje su na skupnim seansama, uz pomoc kur’anskih molitvi, iscjeljivali oboljele od raznih dusevnih tegoba i bolesti, najcesce od onga sto bi oficijelna medicina nazvala – postratnim sindromom.
Revnosni kakanjski televizijski poslenici svakodnevno su snimali iscjeljiteljske obrede i dio tog uzbudljivog televizijskog svjedocenja imao sam priliku vidjeti. Moram priznati da me je taj video-materijal ostavio bez rijeci i daha. U prostranoj sportskoj dvorani, egipatski egzorcisti su iscjeljiteljskim tretmanima podvrgavali posebno muskarce, posebno zene. Lijecili su istovremeno po nekoliko desetina bolesnika. Bile su to osobe razlicite starosne dobi - od djevojcica i golobradih momcica do osoba u poodmaklim godinama starosti. Rasporedeni u redove, pacijenti su stajali okrenuti licem prema duhovnim iscjeljiteljima, dok je jedan od njih zapocinjao sa glasnim ucenjem kur’anskih dova.
“Uvod” je trajao kojih desetak minuta i ucenje molitvi je postajalo sve glasnije. Medu pacijentima je zapocinjalo meskoljenje, neki su lagano tonuli u neko stanje nalik opijenosti i transu, a njihove ruke zapocinjale su se lagano uzdizati naprjed. Upravo te osobe, koje su pocinjale reagirati na ucenje kur’anskih dova dizanjem ruku, treskanjem glave, ramena ili citavog tijela, signalizirale su da su opcinjene i da se u njihovom tijelima nalaze zli dzinni, duhovni napasnici i prevrtljivci, koji ne podnose ucenje kur’anskih molitvi. Zasto?!

Poput snaznog stresa
Razlog je vrlo jednostavan. Pojednostavljenim rijecnikom receno, sva pozitivna duhovna bica uzivanju u slusanju svetih sadrzaja i oko njih se rado okupljaju. Za njih to predstavlja zov koji ne mogu odbiti. Zbog toga se odazivaju u najvecem broju, a oni - znamo - nikada u svojoj blizini ne podnose duhovne napasnike. Zlim dzinnima je to sasvim jasno i pocinju se osjecati ugrozenim. Ali, oni su, uz pomoc crne magije (sihra) ili na neki drugi nacin, u ljudskom tijelu vec savili svoje “gnijezdo” i vec zapoceli (ili potpuno ovladali, sto se smatra teskim i gotovo neizljecivim stanjem) preuzimati najbitnije ljudske funkcije i prilagodavati ih svom temperamentu i svojim uzasnim planovima, mijenjajuci cak i genetski kod. Ucinili su, dakle, ono sto je krajnji cilj duhovnih napasnika. No, ucenje molitvi iz Kur’ana, najednom je oko njih okupilo isuvise velik broj duhovnih pozitivaca, koji prijete da ih rastrgaju i uniste. Trenutak pun dramatike - ili napustiti ljudsku dusu i ljudsko tijelo i nestati, ili ostati sa svim rizicima koje sa sobom donosi takva odluka. Biti ili ne biti?!...
Pricali su mi neki egzorcisti da odlazak dzinna iz tijela oboljele osobe djeluje poput snaznog stresa i zbog toga gotovo svi bolesnici u tim trenucima obavezno gube svijest. Gubljenje svijesti i jeste pravi znak da je egzorcisticka seansa istjerivanja dzinna uspjela. Ali to nije i kraj terapije. Ako duhovni napasnik nije unisten, nego samo otjeran, on ce za kratko vrijeme ponovo pokusati da se vrati i opsjedne isto ljudsko tijelo. Zbog toga se terapija mora ponavljati vise puta, kako bi se sprijecila svaka mogucnost ponovnih dzinnskih napada. Pri tome izlijecena osoba mora promijeniti sve lose navike, od nedovoljne higijene do zivotnih pogleda na svijet...
Ali, vratimo se egzorcistickim iscjeljiteljskim seansama. Dok jedan sejh glasno kazuje odredene kur’anske dove, ponavljajuci neke vise puta, njegovi pomocnici idu od pacijenta do pacijenta, birajuci prije ostalih one, koji dizanjem ruku, treskanjem ramena i glave, pokazuju da su opsjednuti duhovnim napasnicima. “Izlazi, izlazi!...”- vicu a u tonu njihovog glasa se osjeca odlucnost, bijes i spremnost da se sve ne zavrsi samo na povicima i glasnim zapovijestima. “Izlazi!...Izlazi!...”

Razliciti pristupi
Opsjednuti pacijenti djeluju kao da su u transu. Vise ne mogu stajati na nogama i egzorcisti ih polako polazu na leda. Pri tome i dalje uzvikuju: “Izlazi!... Izlazi!...” Govare i druge rijeci, na arapskom jeziku, ali je njih tesko razumjeti i povezati njihov pravi smisao. Pretpostavljam da izgovaraju teske kletve i prijetnje, potezuci i najteze argumente, koje - pricali su mi - duhovni napasnici zacudo odlicno razumiju. U cestim se slucajevima na ovakvim iscjeljiteljskim seansama nerijetko koristi i fizicko kaznjavanje batinom od gloga, divljeg nara, ruze ili tisovine. Pri tome, navodno, bolove ne osjeca bolesnik, vec samo duhovni napasnik!
Glavni egzorcista i dalje glasno kazuje kur’anske molitve, dok se njegovi pomocnici bave pojedinim bolesnicima cija se tijela sve silovitije tresu; cini se, da svaki misic na njihovim tijelima drhti u zasebnom ritmu, krajnje neuskladenom s opcim podrhtavanjem tijela.
Pricao mi je prijatelj sto je zavrsio kairski El Ezher da egipatski egzorcisti rijetko odrzavaju grupne iscjeljiteljske seanse, a lijecenje se sastoji u tome da kur’anske ajete sejhovi uce na uho pacijenta. Laksi se slucajevi lijece odmah, dok je za teze potrebno vise terapeutskih seansi.
Egzorcisti sa Filipina s kojima sam 1974. godine proveo vise od mjesec dana najcesce obavljaju skupne terapije. Nerjetko se na njihovim seansama okupi i po vise stotina vjernika. Uz pomoc kriza i svetih biblijskih sadrzaja oni nerjetko uspjevaju ozdraviti i bolesnike koji su godinama prisiljeni zivjeti u invalidskim kolicima!