Napad zloduha, prema svjetskim statistikama, najcesci su tamo gdje vladaju poroci, haos, rat i svakovrsni nemoral. To su najpozeljniji ambijenti za duhovne napasnike, a njihove zrtve mogu biti osobe najrazlicitijih godista (od djece do staraca) i zivotnih opredjeljenja. No, kako se o egzorcizmu u svijetu vrlo malo zna, a i ono sto se zna, optereceno je brojnim predrasudama i netacnostima, mnoge zrtve kojima je pomoc neophodna, obracaju se na pogresne adrese sto im jos vise pogorsava psihicko stanje i nagriza opste zdravlje.
Na Zapadu se u stampi jos uvijek mogu procitati znanstvene polemike da li je egzorcizam prikladna terapija, cak i u onim slucajevima kod kojih se ucinci mogu objasniti emocionalnim dogadjajima. Za ateiste obred istjerivanja zlih duhova (dzinna, sejtana,vragova,djavola...), zacudo, najcesce moze biti utjesan i djelotvoran. S druge strane, za vjernika koji dospije u ruke nekompetentnog fanatika, kakvih danas ima isuvise mnogo, posljedice mogu biti porazne poput posljedica djelovanja samog demona. Zrtvama su prije svega potrebne ljubav, paznja, strpljenje i spremnost da se uhvate ukostac sa opsjednutoscu. S druge strane, krajnje je pogresno oklijevati, jer su opsjednute osobe na putu da polude.
Uz ljekarsku kontrolu
Egzorcizam, blago govoreci, posjeduje mnogo lica. Ako egzorcista (na Zapadu najcesce - svecenik) uistinu namjerava odstraniti duhovnog napasnika, to se moze postici svetim tekstovima, Bozjom sluzbom i blagoslovom. Za postizanje cilja ponekad je potrebno mnogo vremena, no takav postupak, pristupi li egzorcista zadatku oprezno i strpljivo, moze dovesti do potpunog izlijecenja.
Ipak, mnogi smatraju da se na egzorcizam ne smije pristati dok se temeljito ne istraze zivotne prilike u kojima zive zrtve duhovnih napasnika. Za to je opcenito potrebno strucno misljenje kucnog lijecnika, procjena mjesnog zupnika, a cesto - zasto ne?! - i misljenje socijalnog radnika.
Jedno od javno obznanjenih opsjednuca bio je slucaj djevojke Anneliese Michel iz njemackoga grada Klingenberga, nad kojom je 1975/76. izvedeno 67 egzorcizama, ali se sve zavrsilo tragicno, njezinom smrcu. Anneliese je bolovala od epilepticnih napadaja, a prisutnost zloduha ocitovala se bjesnilom, vikom, averzijom prema religijskim simbolima, samoranjavanjem i drugim neprirodnim pojavama i ponasanjima, a zabiljezeno je kako je radila i do sest stotina pregiba koljena u jednome danu!
Egzorcizmi su snimani na audiokasete, a iz nje su uistinu govorili razliciti demoni, poput Lucifera, Jude, Kaina, Nerona, Hitlera i Fleismanna. Tijekom razdoblja opsjednutosti djevojka je uporno odbijala lijecnicku pomoc i hranu, a umrla je u 23. godini od upale pluca i gubitka tezine jer je spala na samo tridesetak kilograma. Njezina smrt izazvala je zucne rasprave u crkvenim krugovima, a reagirala je i drzava, pa su svecenici koji su obavljali egzorcizam, kao i djevojcini roditelji, dobili uvjetne kazne zbog propustanja koristenja lijecnicke pomoci.
Neki predstavnici crkve, svjesni odgovornosti, prema egzorcizmu se odnose vise nego oprezno. Svojedobno je Leweski biskup Peter Bali, objelodanio kako bi egzorcizam odobrio samo ako bi na seansama bio prisutan i lijecnik ili u slucajevima da je lijecnik pregledao zrtvu te donio zakljucak da bi egzorcisticki obred mogao biti od koristi.
Inscenacija sa zvonjavom, Biblijom i svijecama danas se u pravilu takodjer smatra neprimjerenom. Zasto?
Mnogim zrtvama duhovnih napasnika svecanost jednog takvog obreda u njihovoj kuci donosi olaksanje, no nije sigurno je li ono trajno. Mnogi ljudi – kaze se u jednom zvanicnom izvjestaju – kao posljedicu egzorcizma, moraju trpjeti jos vece muke nego prije, jer su dospjeli u ruke neodgovornih i nekompetrentnih osoba, kojima je najbitniji novac. Njihove smijesne i zastrasujuce metode obicno dovede samo do povecanih patnji ljudi koje su obmanjivali, uvjeravajuci ih kako im mogu pomoci.
Uspjesne terapije
Godine 1979. u Hastingsu, grofovija Sussex, u Velikoj Britaniji, zabiljezen je ovaj slucaj. Tamo je na zenu u klimakteriju koja je patila od posljedica uzimanja lijekova, lokalni kanonik vrsio takav pritisak da je sirota zena, na kraju, morala tri mjeseca provesti u bolnici. Mozda bi se stanje zene jos vise pogorsalo da njen suprug nije sveceniku zabranio nastavak “lijecenja”!
Nesto slicno se dogodilo 1977. godine jednoj engleskoj porodici, koja je patila od halucinacija. Zbog pogresno vodenog egzorcizma, zlosrecni ljudi su morali pretrpjeti citav niz nadrilijecenja. Najprije su nadbiskup i mjesni lijecnik blagoslovili kucu. Nakon toga je izmucenu obitelj posjetila neka religiozna grupa i uznemirila je dvosatnom “seansom gazenja”. Tokom nekoliko mjeseci u kuci su odrzane dvije seanse, a obitelj je posjetilo bezbroj spiritistickih medija. Svaki od njih je halucinantne fenomene objasnjavao na drugi nacin. Jedan je tvrdio da kucu posjecuje zao duh u oblicju ogromnog crnca, dok je drugi smatrao da se dogadjaji mogu svesti na utjecaj zloduha neke crvenokose djevojke-patuljka. Clanovi porodice mogli su nastaviti normalan zivot tek posto se istinski egzorcista umijesao u njihov slucaj i sa nekoliko seansi ih rijesio svih psihickih tegoba!
“Meni su rekli da oko ponoci moram zakopati puza pod hrast, obici drvo i triput izmioliti Ocenas...”- ispricala je 1977. godine novinarima jedna zrtva duhovnih napasnika, koja se obratila nekom prevarantu, koji se lazno predstavio kao egzorcista. Zena je pronasla mir tek nakon sto se podvrgla lijecenju kod psihoterapeuta.
Ipak, psihoterapija - kako znamo - nije uvijek efikasna. Ponekad je od vece koristi dobra hamajlija, magicni znak, eliminator negativnih energija, bioenergetska kartica ili odgovarajuca dova. Jedna zena iz Hampshirea, koja je sebe okarakterizirala kao “nereligioznu”, toliko se uplasila nekih pojava vezanih za zle duhove da je namjeravala potrazili pomoc mjesnog zupnika. Ipak se prije povjerila svojoj svekrvi, koja joj je savjetovala da sudjeluje u egzorcistickoj seansi, kako bi otjerala nametljivog duhovnog napasnika. No, kako egzorcisticki obred moze biti vrlo opasan ukoliko ga vrse neiskusne osobe, zeni se prijedlog ucinio riskantnim, pa se za pomoc obratila parapsihologu. Na njegov je savjet kao zastitu protiv psihickih smetnji upotrijebila 'magicni znak, nesto kao nas Pecat kucne srece. Nakon petnaestak dana ponovno se uspostavilo normalno stanje i zena se vratila normalnom zivotu.
Brojni razlozi
Jesu li magicni simboli, zapisi i hamajlije ili izabrane dove , dovoljni za efikasnu borbu protiv upornih duhovnih napasnika? U nekim slucajevima mogu uistinu pomoci. Patnje se tada mogu, ovisno o stanju zrtve i njenom povjerenju u silu ili snagu simbola, dove, zapisa ili hamajlije, smanjiti na podnosljivu mjeru.
No, cijeneci prastara saznanja i izvore, ima nesto bolje i efikasnije od svega. To je cudesni med spravljan po prastaroj recepturi jednog od najpoznatijih orijentalnih magova, znamenitog sejha Ahmeda el Bunija. Med je minulih stoljeca nosio razlicita imena, najcesce “Med Avicenna”, mada ne postoji nikakva pouzdana potvrda da je njegovu iscjeljiteljsku formulu smislio cuveni Ibn Sina (979-1037), genijalni arapski lijecnik, filozof, astronom i prirodnjak, cijim su se mozda najznamenitijim djelom “Kanonom”, (prva medicinska enciklopedija) vise stoljeca sluzili ljekari i na Istoku i na Zapadu.
Broj godisnje prijavljenih slucajeva opsjednutosti u zemljama Zapada stalno raste. Postoji nekoliko razloga za to. Medju prvima je - stres kao posljedica modernog nacina zivota, zatim uzimanje sredstava za umirenje i sredstava koja se propisuju radi smanjenja simptoma stresa. Tu je i osjecaj nesigurnosti i stalne zivotne ugrozenosti; sve rjedje obracanje Bogu, bezocna trka za novcem i zaradama, zivot u porocima...
Istovremeno, stopa uspjesnosti egzorcizama se smanjuje unatoc godisnjem porastu slucajeva. Danas se uspjesnim smatra tek 20 posto egzorcizama, i to tek nakon ponovljenih pokusaja ovlastenih egzorcista. Ni psihoterapeuti, kojih je iz dana u dan sve vise u gradskim sredinama, nisu nista uspjesniji pa je opsta slika ugrozenosti mentalnog zdravlja ljudi u svijetu, krajnje deprimirajuca.
Iskustva drugih
OBRED ISCJELJIVANJ: I unutar anglikanske i rimokatolicke crkve obred egzorcizma pociva na vjerovanju da covjek ili neko mjesto mogu biti “opsjednuti” zlim duhom ili duhovima koji se mogu protjerati prikladnim rijecima i obredima. Forma obreda vrlo je jednostavna. Ipak, cini se da je najvazniji element - jacina licnosti egzorcista.
Vrsenje egzorcizma nad ljudima koji su navodno opsjednuti zlim duhovima, na Zapadu je zakonski strogo utvrdjeno kanonskim pravom rimokatolicke crkve. Obred je odredio papa Urban VIII u svojim “Ritualima” (Rituale). Slican ergzorcizam odrzao se i u kanonu anglikanske crkve, no on se ipak vrlo rijetko vrsi u svom izvornom obliku.
Na pocetku razvoja krscanstva svatko je mogao vrsiti ceremoniju egzorcizma. Danas je za svaki egzorcizam potrebno dopustenje biskupa. Ipak, poznato je da su mnogi zupnici vrsili privatne egzorcizme na vlastitu odgovornost.
Doslovni tekst obreda vrlo je razlicit. Pastor J. Christopher Neil-Smith pocinje obred tradicionalnim rijecima: “Tjeram te van! Tjeram te van! Tjeram te van! Odricem te se i pozivam te da izides iz tog covjeka...”
Don Robert Petitpierre, anglikanski redovnik i autoritet engleske crkve smatra da “egzorcizam zapravo ne znaci nista drugo nego predati se Bogu i reci: Molim Te, Gospodine, da tu zbrku ponovo dovedes u red!”