Pioniri alternativne medicine uveliko osvajaju i Evropu. A njena snaga se povecava kada se pomisli na mjesta gdje je ta kultura zdravlja i bolesti nastala i pustila korijenje: visoke kvote i lunarni pejsazi Tibeta, prije svega. A zatim na mjestima gdje su tibetanske izbjeglice, poslije kineske invazije 1959. godine osnovali svoje zajednice u egzilu, prije svega u Indiji: kao sto je daleke i slabo naseljene oblasti Kasmira i Ladak (izmedu Himalaja i Karakoruma, na sjeverozapadu ovog potkontinenta) a koje su prvi turisti posjetili tek sedamdesetih.
Tibetanska medicina koja se praktikuje sa uspjehom vise od jednog milenija i veoma cijeni u azijskim zemljama, jedna je od malog broja aspekata kulture Tibeta koju su sacuvali izvorno i koju danas s ponosom promovisu potomci kineske Crvene armije. Danas je posebno rasirena u Kini, Nepalu, Sikimu, Butanu, Indiji, Mongoliji i nekim dijelovima Rusije gdje je Tibet definisan kao “zemlja tradicionalne medicine”.
Njeni korijeni poticu od prije 2000 godina, kada jos nije postojao pravi medicinski sistem, nego spoj tehnika iscjeljenja koje ce, prenesene u lokalnu tradiciju Bon (povezana sa praistorijskom religijom), naci jedinstvenu sifru poslije susreta sa okolnim zemljama: ajurvedom i tradicionalnom kineskom medicinom.

Tri emotivna faktora
Upravo iz ove mjesavine nastao je tibetanski medicinski sistem koji je od VII vijeka prenesen u cetiri osnovna teksta: “Tantre” medicine, koje je napisao slavni terapeut Yuthog (otac ove nauke) a koje budisti smatraju bozanskim darom koji je Buda direktno prenio covjeku.
Na Univerzitetu u Lasi, glavnom gradu Tibeta, medicinski fakultet je u jedinstvenom sklopu sa ucenjem astrologije. Buduci ljekari studiraju budisticku filozofiju i tantru, praktikuju meditaciju i specijaliziraju se u realizaciji mandale. Mjesavina izmedu duha i materije, izmedu duse i tijela je baza na kojoj se drzi sistem lijecenja koje vise od jednog milenija uci da covjek nije masina koju treba tretirati po dijelovima nego jedinstven sistem sa medusobno povezanim funkcijama.
Ono sto se desava u organima i u tkivu odgovara mentalnom nivou i obratno. I kako se duh ne moze odvojiti od tijela, ni ljudsko bice se ne moze odvojiti od cjelokupnog univerzuma. U ovoj perspektivi bolest je rezultat naprsline u ravnotezi podudarnosti: blokada jedne energije koja tece u svemu postojecem.
Za razliku od pristupa zapadnog ljekara, tibetanski (kao i kineski i indijski) ne racuna na vanjskog napadaca (virus ili bakteriju), nego ide na vracanje one energetske ravnoteze koja, ako se popuni i uspostavi u organizmu, postaje nedodirljiva za bilo koju bolest. U stvari, sve patologije poticu od uvodenja u covjeciji duh tri takozvana otrova: neznanje, odanost, i averzija.
To su opaka tri emotivna faktora koja, prema Tibetancima, kidaju energetsku ravnotezu izmedu cetiri elementa od kojih se sastoje covjek i univerzum (zemlja, voda, vatra, vazduh), na taj nacin razbijajuci nasu sposobnost odbrane i samoizljecenja. Ova ideja nalazi pandan u modernoj psihoneuroimunologiji koja je otkrila efektivno postojanje veze izmedu emocija, nervnog i imunatornog sistema. I predlaze taj anticki princip tvrdeci da se svaki negativan osjecaj pretvara u vodopad biohemijskih supstanci koje dopiru do svakog dijela tijela i duha, uticuci na aktivnost i sposobnost samozastite pred bolescu.

Samo zlatna igla
Svaki tibetanski iscjeljitelj se sluzi svojim culima da bi ispitao energetsko stanje pacijenta. Tri su metode koje se koriste za dijagnozu:
· Vizuelna, koja proucava fizionomiju osobe, posebno jezik, usi, nos, nokte i urin;
· Taktilna, koja preko dijagnoze pulsa, ide na otkrivanje postojanja blokova u energetskim centrima pacijenta;
· Dijalektska koja podvrgava pacijenta dugom nizu pitanja s ciljem da dode do anamneze i definicije njegovog mentalnog stanja, njegovih navika, posebno odnosa prema hrani i ambijentu.
Pregled traje oko jedan sat vremena i zavrsava se s dijagnozom koja nije samo fizicka: svaki poremecaj otkriven u organu ili tkivu odgovara emotivnom neskladu i nepravilnom drzanju pred jednim ili vise aspekata zivota.
Dosljedno holistickom stavu dijagnoze i terapija se objasnjava na 360 stepeni. Dio je razlicitih elemenata: na primjer, pravila o modifikaciji mentalnih navika, kao meditacija, koja vraca mir i svjetlo u um blokiran negativnim osjecajima i emocijama. Tu su zatim i dijetetske norme koje uticu na hranu i hranjive kombinacije u stanju da uspostave ravnotezu energetskog ustrojstva tijela, unoseci vrstu energije koja nedostaje i pomazuci da se oslobodi one koja je suvisna.
Propisuju se komprese na bazi bilja i minerala i alternativna lijecenja kao sto su pustanje krvi, masaze, ljekovite kupke, oblozi i ciklusi akupunkture cija je tehnika drukcija od tehnike tradicionalne kineske medicine: uglavnom se koristi samo jedna zlatna igla na cakrama, osnovnim energetskim centrima a posebno na sedmoj cakri, koja se – kako je poznato - nalazi na vrhu glave.
U tibetanskoj medicini se prije svega koriste lijekovi na bazi bilja: komprese od trava, bobica, lisca i korijena koji rastu na specificnim mjestima i koji se beru u odredeno vrijeme dana i godine. Naime, godisnje doba, mjesto rasta, klima i raspored zvijezda u momentu berbe su elementi koji uticu na energiju ljekovite biljke odredujuci joj vecu ili manju efikasnost. Stoga su lijekovi prirodni u najpunijem smislu rijeci: oni se ne mogu proizvesti sa kultivisanim biljkama niti uz dodadatke hemijskih aditiva.

Kompleksno lijecenje
Nakon berbe biljka se susi, mrvi i zbija u pilule prema kompleksnom doziranju, ne vodeci racuna samo o dozama potrebnim pacijentu nego i o njegovim bioloskim ciklusima i ciklusima prirode koja ga okruzuje (faze mjeseca, godisnje doba i raspored zvijezda). Kao sto je vazan momenat berbe postaje bitan i momenat uzimanja lijeka: zakon podudarnosti namece da se koriste trave samo kada njihova energija nalazi punu korelaciju u energetskom stanju pacijenta, uslovljenom opet fizioloskim ciklusima njegovog tijela i duha (san - budnost, reproduktivni ciklusi).
Konkretna i prakticna od svog nastanka tibetanska medicina slijedi ciljeve koji variraju zavisno od tipa i razvoja bolesti. Ide se na potpuno ozdravljenje sa najboljim rezultatima kod patologija gastrointestinalnih, dermatoloskih, urogenitalnih (posebno kod zena) i raznih oblika hepatitisa. U drugim, pak, poljima ova medicina moze posluziti u zaustavljanju toka bolesti. Smanjuje neugodne posljedice kod mnogih lijekova: cisti od otrova i bori se protiv kolateralnih efekata, podizuci kvalitet zivota cak i kod oboljelih od raka ili side.
Tibetanska medicina se danas uci u centrima za medicinu. Iako jedan postoji u Lasi, najprestizniji je onaj u Daramsali, u Indiji, u cijelom svijetu poznat kao Tibetanski medicinski institut. Uz ovu akademsku realnost ostaje empirijska tradicija po kojoj nisu dovoljni teorijski pojmovi da bi se formirao istinski spoecijalista: potrebna je desetogodisnja praksa koja se stice samo ako se pomaze starom lijecniku u svakodnevnom izvodenju njegovih aktivnosti. Tibetanski terapeuti se vec u cetrnaestoj godini pocinju da bave bolesnicima, pomazuci iscjeljiteljima sa velikim iskustvom.
Osim diplome, garancija profesionalnosti se postize godinama aktivnosti na tom polju, kada se od ljekara ocekuje i da razvije duhovnost i etiku da bi dobio ulogu i duhovnog vode. Medu svakodnevnim vjezbama predvidene su i ucenje mantri, meditacija i obredi prociscenja duha, tijela i uma.

Dragocijeni sklad

Tibetanski lijekovi su prirodni, dobiveni od bilja, minerala i zivotinja. Vanjski postupci ukljucuju masazu, namijestanje trava na povrsinu koze koje se zatim zapale, akunpunkturu i pustanje krvi. Iskljucena je kirurgija (osim u rijetkim prilikama), jer ona oskrnavljuje integritet osobe.
Tibetanska medicina savjetuje kako prilagoditi hranu tipu faktora koji preovladava u organizmu, ona vodi racuna o smjenama godisnjih doba i pruza savjete kako da se postigne harmonija duha i tijela, vodeci racuna o uvjetima i ambijentu u kojem se zivi.
Unutrasnji sklad je posebno bitan. Cim dode do negativnih krizanja osjeca se nelagoda, zbunjenost, napetost, nervoza, osoba ne moze kontrolirati osjecaje i gospodariti podrazajima sto dolaze izvana. Ravnoteza izmedu nas i svijeta koji nas okruzuje razbija se u hiljad komada i valja je obnoviti a da pri tome organizam ne prezivi trajna ostecenja.