Arenaissance cvjeta širom Amerike i u mnogim krajevima svijeta. Mnogi je ne razlikuju od trave ili korova, a u njoj se, zapravo, skriva prava mala riznica zdravlja. Uostalom, slicno je i sa mnogim drugim biljkama, koje rastu tu, pored nas, na dohvat naših ruku. Dovoljno je poznavati njihova blagotvorna svojstva, vrijeme kada se beru i nacin upotrebe. Sve ostaklo je formalnost...
Postoji i druga mogucnost, svratiti u biljnu apoteku ili u neku specijaliziranu prodavnicu gdje se prodaju proizvodi radeni na bazi prirodnih svojstava nekih biljaka. Takvih je prodavnica u svijetu sve više, a pored biljnih smjesa za cajeve, tamo možete naci bezbroj proizvoda, koji poticu direktno iz Božije bašte.
Tu su mirisi, losioni, ruževi, šamponi, preparati za kosu i slicni produkti, koji kupcima obecavaju krepku, mirisnu i neprolaznu ljepotu. Sve više je i prodavnica iz kojih vas mame peciva, kolaci, sokovi, pekmezi, namazi i slatkiši cudesnih mirisa i okusa s kojima - tvrde proizvodaci - u organizam unosite najvredniji dio prirodnog blaga.

Cudesna svojstva
S druge strane, posljednjih su decenija kemicari, koji rade u industriji, otkrili najvrednije odlike mnogih biljaka. Iz smedih bobica "jojobe" oni znaju kako ce dobiti voštano ulje gotovo identicnih svojstava kao i preskupo ulje dobijeno iz kitovog sjemena. Jedna vrsta Euphorbia je i korov poznat pod imenom Gopher. Ima je svugdje i teško ju je iskorijeniti. No, posljednjih godina od nje se dobijaju mlijecne tecnosti pune hidrokarbonata, koje u rafinerijama nafate služe kao izvanredna zamjena za nepreradeno ulje i benzin. Zbog toga je valjda i nazivaju - benzinska biljka!
Ali, bilje se sve više koristi i u svakodnevnoj ishrani. Mnogi jelovnici u specijalnim restoranima nude velik izbor jela u kojima su zbog svoje ljekovitosti, ukusa i mirisa, ukljucene nebrojne biljke.
"Jednom sam imao priliku da uživam u 'grckoj veceri' - kaže ugledni znanstvenik dr. R. V. Smit (R. W. Smith) - "u kojoj su se na trpezi našle mnoge biljke. Za predjelo smo imali crveno obojeni kavijar, pomiješan sa krem-sirom, limunovim sokom, sjeckanim crvenim lukom, peršunom, origanom i sve to umotano u grcko pecivo. Janjeci kebab bio je mariniran u maslinovom ulju, vinu, limunovom soku, ruzmarinu, origanu, majcinoj dušici, bijelom luku i majoranu. Uz to je serviran pilav od riže s jogurtom, koprom i nanom. Dodaci salati od nekoliko vrsta sira su bili: bosiok, majcina dušica, origano, bijeli luk, paprika, paradajz, peršun i nana. Za dezert su posluženi kolaci od meda i putera, prekriveni ušecerenim laticama mirišljavih ruža. U jednom jedinom izvanredno ukusnom jelu , kojem nažalost nisam zapamtio ime, bilo je tuce razlicitih biljaka cije su arome covjeku poznate od najranijih vremena. Sve skupa, bila je to vecera za Bogove!..."

Biljka za sjecanje
Oduševljen gurmanskim specijalitetima, kojima su mnogobropjne biljke davale izvanredni ukus i miris, dr. Smit je napravio malu analizu onoga što je tu noc jeo u "grckoj veceri".
Peršun: Bogat izvor željeza i vitamina A, C i E; biljka mediteranskog podrucja poznata i prastanovnicima Grcke, koji su peršun smatrali svetom biljkom. Rimljani su ga servirali kao ukras i za poboljšavanje kakvoce hrane. Bili su uvjereni da ce ih održati trijeznim na svakodnevnim bakanalijama. Engleski kralj Henri VIII (Henry) je smatrao da ništa ne poboljšava ukus ribe kao marinada od peršuna i maslinovog ulja. Danas je peršun nezamjenjiv zacin u gotovo svim kuhinjama svijeta!
Ruzmarin: "Ruzmarin, to je za sjecanje!" - napisao je Šekspir (Shakespere) u Hamletu, misleci na kicenje svatova mirišljavim grancicama ruzmarina, ovog vjecnog simbola neuvehle ljubavi. Travari preporucuju ruzmarin kao izvanredno sredstvo za okrepljenje i olakšavanje bolova. "Mirišite ga cesto", preporucuje možda najpoznatiji prirucnik ljekovitog bilja Banckes Herball, štampan u Londonu 1525. godine, i dodaje - "Održace vas mladim!"
Bosiok: Iako ga njegov prodorni prijatni miris cini jednom od najpopularnijih biljaka na svijetu, bosiok ima kontraverznu povijest. U Hindu religiji, on je posvecena biljka. Preuzeta je u Srednjem stoljecu od europskih travara, koji su - zacudo - strahovali od bosioka kao od uzgajatelja opakih škorpiona. Danas se koristi u raznim oblicima, najcešce u svježem stanju, kao aromaticni zacin, ali i kao dodatak raznim sosovima i aromaticnim cajevimna.

Ruža za oduševljenje
Neke biljke, kao što su bodljikava žalfija i kopar, nikada ne idu zajedno. No biljni sastojci "grcke vecere", koja je oduševila dr. R. V. Smita - majcina dušica, peršun, ruzmarin i majoran - cesto se kombiniraju, što daje bolji ukus svim pecenjima, a narocito pticijem mesu, paprikašima i slicnim "teškim" jelima.
Majcina dušica: "Za mene je majcina dušica kraljica biljaka!", zabilježio je Henri Heler (Henry Haller), nekada šef Bijele kuce, kada je novinarima pokazivao vrt Žakline Kenedi (Jacquelin Kennedy). "Majcina dušica je dobra za sve vrste mesa i jela. Ja koristim ruzmarin za piletinu i svinjetinu", dodao je.
Ruža: Iako se generalno ruža ne koristi kao jestiva biljka, njene zamamno mirisne latice nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Drevni Grci i Rimljani pravili su od ruža lijekove i nezaboravne mirise, a savremena znanstvena istraživanja dokazuju da je ružin pupoljak bogat C vitaminom i da zavreduje pažnju farmaceuta. Dezert od ružinih latica, kaže dr Smit, podsjeca na apotekarsku ružu iz srednjovjekovnog grada u Provansi, u Francuskoj. Ime podsjeca na predivni miomiris, ali i na nezaboiravne sokove koji se u Provansi spravljaju još od 13. stoljeca, a koriste se u apotekarstvu i slasticarstvu. Prema zabilješkama sacuvanim u pisanim kronikama ovog grada, mnoge poznate licnosti - od Žoan of Arka (Joan of Arc) do Napoleona I - oduševljavali su se ukusnim i mirišljavim napitkom od ruža.
Gotovo svako stoljece u prošlosti imalo je specificnu biljnu kulturu koja se održava kroz religiozne obicaje, sujevjerja, kulinarstvo, meditaciju i narodnu medicinu. Neki narodi, posebno Kinezi, nikada nisu prestajali ljekovite biljke koristiti u svojoj puckoj medicini, a nasuprot zapadnjackom metodu lijecenja, oni još i danas koriste tradicionalne recepte, nerjetko stare i nekoliko hiljada godina.

Nemoguce kopije
Pošto je posljednjih decenija sve veci interes za bilje, znanastvenici industrijski razvijenih zemalja sve više koriste biljne sirovine da bi dobili što djelotvornije medicinske preparate i lijekove. U stvari, istraživaci su samo preuzeli stara iskustva o ljekovitosti mješavina napravljenih od biljaka, koje su korištene u tradicionalnim medicinama pojedinih naroda svijeta - od Sumera i Egipta pa sve do danas!
Naravno, u savremenim farmaceutskim laboratorijama vec odavno se proizvode sinteticki lijekovi, po mnogima, vjerne kemijske kopije onih što ih proizvodi Majka priroda. Ali cak ni najopremljenije laboratorije još uvijek nisu u stanju "kopirati" sve biljke. Tako, recimo, znanstvenici nisu uspjeli sintetizirati morfij, a znamo da se vec 5000 godina morfij dobija od opijuma, a opijum od - maka! Nijedan lijek nije djelotvorniji od morfija kada je u pitanju ublažavanje bolova. No, i druge biljke imaju svoju nezamjenjivu originalnost...
Baštinska biljka "digitalis" u svojim listovima sadrži supstancu koja se koristi za pravljenje najblagotvornijeg lijeka za lijecenje bolesti srca i srcanog sustava. Jedan od najuspješnijih lijekova protiv djecije leukemije i Hockinsove bolesti dobija se iz zimzelene biljke koja raste na Madagaskaru (Madagascar). Istodobno, istocnoindijska biljka po imenu "zmijski korijen", sasušena i samljevena, vec 2000 godina služi za lijecenje "mjesecevoog ludila", a u prirodnoj i sintetickoj formi, njeni derivati snabdijevaju farmaceute izvanrednim lijekom za snižavanje krvnog pritiska.
Aspirin je danas iskljucivo sinteticki lijek, ali je u prošlosti bio aktivni sastojak "udovicinog drveta"("bijela udovica"), koga je još u I stoljecu otkrio i proucavao znameniti travar Pedanius Dioscorides. Putujuci mediteranskom obalom, on je uspio skupiti stotine ljekovitih biljaka, minerala i životinjskih uzoraka. Zatim ih je ilustrirao i opisao u obimnom znanstvenom radu koji je postao temelj farmakopeje za buducih 1600 godina.

Lijekovi iz prirode
U Dioscoridesovim bilješkama ostalo je zabilježeno da sok spravljen od kore i lišca "udovicinog drveta" ublažava bolove i blagotvorno djeluje protiv vrucice i groznice, pa se i danas, u obliku tableta, koristi širom svijeta. Savremeno bilje danas uveliko služi kao izvanredna zamjena za šecer i so, a sintetizirane pilule za spavanje i stimuliranje energije. Umjesto soli neki ljekari - kao dodatak jelima - prepisuju biljke sasušene i mljevene. Najdjelotvornija je kombinacija od zimskog i ljetnog cubara, kumina, koriandora, sezamovog i gorušicinog sjemena!
Za bolesnike s povišenim šecerom preporucuje se - "medene biljke". Ljudi koji vode racuna o svojoj tjelesnoj liniji mogu praviti poslastice od izmirne ili slatkog korijena "gospine trave". Preporucuje se samljeveno lišce, cvijece i korijen. Posipa se po kolacima ili se mijesi zajedno sa tijestom, kojemu osigurava prijatan, sladunjavi ukus!
Otkad se pamti ljekovite biljke su se medusobno miješale i u razlicitim kombinacijama najcešce djelovale kao sedativi ili kao antidepresivi. Travari i danas za smirenje svojim pacijentima nude caj od korijena valkerijana, a kao efikasno sredstvo protiv sna, pored kafe, preporucuju caj od ginsenga, dumbira ili baražine - "biljke srece"!
Istovremeno, upozoravaju da nije dobro pretjerano upotrebljavati niti jednu biljku!