Egipcani i Grci su ruzmarin smatrali svetom biljkom i povezivali sa ljubavlju, smrcu i sjecanjem. Egipcani su ga koristili i pri mumificiranju mrtvih velikodostojnika a njegove mladice su pohranjivali u grobove kao simbol sjecanja na umrle.
Kroz ljudsku povijest o ruzmarinu su se ispredale mnoge price i legende. Tako je "miris ruzmarina probudio uspavanu bajnu ljepoticu; Djevica Marija je svoj ogrtac u koji je bio umotan mali Isus, položila na rascvjetali grm ruzmarina da bi njeno djete bilo okruženo njegovim miomirisom"...
U antickoj Grckoja, a kasnije i u Rimu, ruzmarin je korišten za poboljšanje i osvježavanje pamcenja, pa su pred ispite njegovim uljem studenti masirali celo i sljepocnice. Grcki su ga daci i studenti nosili u kosi za vrijeme ucenja, uvjereni da ce time izoštriti svoju koncentraciju.
Tokom Srednjeg vijeka, ruzmarin je smatran ljubavnom bajalicom i znakom sjecanja i vjernosti. U skladu s vjerovanjem da ce ova mediteranska biljka pomoci da se održi zavjet položen pri vjencanju, cesto su ga uplitali u vijenac koji je mlada nosila na glavi, a njegovo se vino koristilo u zdravicama za novovjencani par.
U Šekspirovom Hamletu Ofelija kaže: "Tu je ruzmarin, za sjecanje: moli za ljubav, pamti!..." U drevnoj Kini se koristio za lijecenje za lijecenje glavobolje i celavosti. U starim su ga vremenima palili u sobama bolesnika i tako procišcavali vazduh. Kao magijska biljka intenzivnog ucinka, ruzmarin se još uvijek koristi kako bi otjerao zle duhove.
Najnovija znanstvena istraživanja opravdavaju mnoga drevna vjerovanja. Pored esencijalnog ulja (eucalyptol), znanstvenici su izolirali mnoga potencionalno ljekovita jedinjenja. Posljednjih godina, ruzmarin je stekao reputaciju antibaktericida i antifungicida, pa se njegovo lišce preporucuje za lijecenje kožnih infekcija.
Medu mnogim terapeutskim osobinama ruzmarina, možda najzanimljivija je njegova uloga u sprecavanju raka. Medicinska istraživanja pokazuju da prirodni polifenoli otkriveni u njemu nose antikarcinogena svojstva. Ekstrakt ove ljekovite biljke, ili njegove aktivne komponente - kornosol, kornosolska i ruzmarinova kiselina - igraju važnu ulogu u sprjecavanju nastanka raka. On može sprijeciti karcinogene da se vežu za celijsku DNK i dovedu do mutacije celija - što su dva rana stepena u nastajanju raka.
Veliki dio ljekovite moci ruzmarin duguje svojim antioksidantnim komponentama. Prema botanickim istraživanjima, njih je oko 22, a djelovanje im je zapanjujuce slicno djelovanju lijekova koji se danas koriste za lijecenje Alzheimerove bolesti.
Ružmarinovo etericno ulje u malim kolicinama oživljava krvotok, pomaže pri niskom krvnom tlaku i ogranicava razmnožavanje nekih vrsta bakterija. Ružmarin kao sastojak mješanice za caj pospješuje izlucivanje probavnih sokova, vjetrova, žuci, a pomaže i pri iskašljavanju. razrijedjeno ružmarinovo etericno ulje upotrebljavamo za masažu protiv treumaticnih bolova.