Poštujuć gore navedeni citat iz Kur’ana Ibn Sina Avicenna (980 -1037), autor čuvenog “Medicinskog kanona” (Al-Qanun fi’l-tibb), smatrao je med jedinstvenim lijekom za harmoniju duše i fizičko zdravlje. Kao lučonoša arapske medicinske škole (savremenici su ga nazivali “Carem medicine” i "Princom liječnika"), on je - koristeći med i kur’anske ajete, blagotvorne zikre i sufijske tajne ceremonijale – spravljao ljekovite medne preparate čudesnih svojstava, za koje se pričalo da su u stanju čak i mrtve da oživljavaju! Naravno da tu ima pretjerivanja, ali Ibn Sinini preparati od meda, koji su kasnije po njemu dobili ime, zasigurno su bili  među najčudesnijim eliksirima i stoljećima su se smatrali najdjelotvornijim lijekovima za duševne bolesti i bolesti unutrašnjih organa.

Misterija duše
Kao najveći mislilac i filozof svog vremena, Ibn Sina Avicenna je bio svjestan činjenice da fizičko tijelo predstavlja samo jednu dimenziju ljudkog bića, nikako i jedinu. Tijelo bez duše samo je bezvrijedni oklop koji stari i slabi. Vitalnost i život daje mu ono što nazivamo dušom, ali ni ona ne može opstati i samostalno djelovati. Bez tijela i svega onoga što sačinjava ljudski organizam, ljudsko biće nije kompletno. Zajedno, u skladnim i harmoničnim odnosima, mogu stići do zvijezda!
Avicenna je istraživao materiju, ali ga je više interesirala duša, spoljni uticaji na nju, ali i njeni uticaji i krajnji dometi. Zašto je ljudska duša tanana i osjetljiva poput žice na harfi? Otkud duševna bol, potištenost, euforija, ekstaza, histerija...? Šta se dešava sa dušom kada se čovjek počne ponašati neprirodno; kada izgubi razum i svijet počne doživljavati kao prizore u iskrivljenim ogledalima? Zašto neke žene ne mogu da rode iako su medicinski potpuno zdrave? Zašto ljudi mrze? Zašto vole? Kako? Otkud? Zasto?
Pokušavajući da prodre u tajnu čudesnih sila, da istraži mistične uticaje zvijezda i magijske hamajliskih moći zapisa, da sagleda domete djelovanja duha i molitve na tijelo, uspio je da pronikne u mnoge tajne koje istražuju i savremena znanost. U svemu tome nadahnuće je dobijao u svetim knjigama, ponajviše u Kur’anu časnom.
Avicennino puno ime je Abu ‘Ali al-Husayn ibn ‘Abd Allah ibn ‘Ali ibn Sina. Abu ‘Ali je njegov nadimak. Možda njegove titule “Učitelj" i "Vođa” najupečatljivije govore o njegovom ugledu i prominentnom položaju u sferi učenosti i njegove visoke političke pozicije vezira. Ovo korespondira sa njegovim drugim zvanjima al-Hakim i al-Wazir. Također je bio poznat i kao Hujjat al-Haqq (Dokaz Istine).

Čuvena djela
Ibn Sina je rođen 980. godine u Afshanahu, nevelikom mjestu nadomak Buhare. Sa deset godina je završio studij Kur’ana i islamske literature, a sa osamnaest ostale znanstvene discipline, uključujući i islamsko pravo, astronomiju, medicinu, logiku i filozofiju. Njegov ogromni doprinos u raznolikim granama učenosti rezultiran je nevjerovatnom memorijom koja mu je omogućavala da napamet naući, primjerice, Kur’an i Aristotelovu “Metafiziku”. Njegovi savremenici svjedoće da je najteže znanstvene i filozofske probleme rješavao u snu; “unutarnjom određenošću koja je generirala fascinantnu fizičku i intelektualnu energiju”. Broj djela koja je napisao (između 100 i 250), te sadržaj i kvalitet njegovih djela i doprinosa praktičnoj medicinskoj znanosti otkrivaju začuđujući stupanj intelektualne i stručne kompetentnosti.
Još od malih nogu Ibn Sina je znanje zahvatao iz raznolikih izvora svog vremena, kritički selektirajući ono što je prema njemu bilo zanimljivo i važno. Njegova najvažnija djela su “Al-Qanun fi’l-tibb” (Medicinski Kanon), “Al-Shifa’” (Ozdravljenje), “Al-Najah” (Spasenje), “’Uyun al-hikmak” (Izvori mudrosti), “Danishnamayi ‘ala’i” (“Knjiga Znanosti”) posvećena ‘Ala al-u, "El-Advija el-kalbijja" ("Lijekovi srca")  i “Al-lsharat tua’l-tanbihat” (“Knjiga o ukazanjima i misaonim poticajima").
Čuveni “Medicinski kanon”, zasigurno najvažnije djelo iz vremena u kome je živio Ibn Sina, sastoji se od pet dijelova. Više puta je prevoden na latinski jezik i više od pet stoljeća (od 11-17 st.) smatran je najvažnijim medicinskim izvorom kako na Istoku, tako i na Zapadu, a i dan danas predstavlja primarni izvor islamske medicine.

Kur’an i med
Njegovi eseji i poeme, kao što su “Poslanica o tajnama Sudbine”, “Esej o ljubavi”, “Kasida o duši”, “Postignuće sreče”..., samo su djelići njegovih razmišljanja i istraživanja svijeta metafizike. Vjerovao je da se ništa na svijetu ne dešava slučajno i da se u snu mogu sagledati neke nevidljive stvari, pa čak zaviriti u budućnost. Smatrao je da razumnim ljudskim bićima stoji na raspolaganju jedan neiscrpan potencijal, nazvao ga je “snagom zamišljanja”, nekom vrstom “unutarnjeg glasa”, čije sugestije i zapovijedi tijelo mora poštovati i izvršavati, “jer ta snaga može isto tako iscijeliti bolesnika, kao sto može zdravog čovjeka oboriti na bolesničku postelju”!
I još nešto: za Avicennu ta snaga ima mogućnost “actio in distantia”, djelovanje na daljinu, ali nije riječ samo o izazivanju pshičkih fenomena, već o energiji koja je sposobna pokrenuti i neko materijalno tijelo. Ta nevidljiva snaga nije ništa drugo do duša, koja - iako toga nismo svjesni -suvereno vlada svijetom materije!
Kao izvanredni poznavalac Kur’ana, nesumnjivo genijalni Ibn Sina Avicenna nije dvojio o strukturi naše stvarnosti, o uzajamnom prožimanju materijalnog i duhovnog svijeta, te o postojanju duhovnih bića i njihovim stalnim pokašijma da utiču na čovjeka i njegovo zdravlje. Potvrde za to nalazio je u svakodnevnom životu, jer su na njegova vrata kucali mnogi duševni bolesnici, tražeći da im pomogne i da ih oslobodi od zlih duhovnih napasnika. “Čovjek je svakodnevno izložen atacima šejtana i džinna”, zapisao je jednom prilikom Avicenna. “Njihovi napadi su raznovrsni i opasni i mogu biti mnogo pogubniji i razorniji od svake fizičke bolesti...”
Niko ne zna kada je i kako došao na ideju da poveže dvije najblagotvornije stvari na svijetu – Kur’an i med – i da počne spravljati jedinstvene preparate na svijetu, koji – kako se u višestoljetnoj praksi pokazalo – imaju čudesna svojstva i moći iscjeljivanja.

Ako želite naručiti Med Avicenna...