Perzija, odnosno danasnji Iran, po svemu je najbolje podrucje za proucavanje srednjoistocne magije. Medutim, osvajanja i vjerski sukobi koji potresaju ovu tampon drzavu izmedu Istoka i Zapada zadnjih tri hiljade godina, uzrokovali su da se mnogo stvari od velike vaznosti izgubilo. Poznato je da su zaratustrijanci imali citav arsenal drevnih obreda. To i nije cudo jer se samom Zaratrusti pripisuje autosrtvo za preko 20.000 magijskih dvostihova. Nesto od tog neprocjenjivog blaga sacuvano u tajnim knjigama njihovih potomaka, parsijevaca savremene Indije.
“Okean misterija”
Arapska najezda pocetkom sedmog vijeka, zbrisala je mnoge tragove nadaleko cuvenih okultnih vjestina i zamijenila ih vjerovanjima donijetim iz arabijske pustinje. Tragovi asirskih i babilonskih vjerovanja u natprirodno, nekad tako bujni, mogu se, uopsteno govoreci, jos uvijek naci samo u dalekim, ruralnim podrucjima, sacuvani u obliku plemenskih magija i cini.
Djela o savremenoj magiji cak i danas se rijetko pojavljuju u ovoj zemlji: rijetko u poredenju s takvim mjestima kao sto su Egipat i Indija, gdje se mogu slobodno stampati i prodavati. Medutim, kad covjek naide na neki perzijski magijski rukopis, on cesto nosi obiljezja ozbiljnog okultnog proucavanja i vjerovanja, nasuprot indijskim i egipatskim nastojanjima, koja su najcesce bezvrijedni traktati s intrigirajucim naslovima koji od lakovjernih izvlace novac.
S druge strane, tvrdi autor ovog teksta, britsnski istrazivac Idriz sah, Perzijanci obicno svoju magiju uzimaju veoma ozbiljno. Dokaz za ovo nalazi se u rukopisu koji mi je dopustio da pregledam jedan samozvani posvecenik. Iz krasnopisa i frazeologije zakljucio sam da je rukopis star oko dvjesta godina. Pod naslovom “Okean misterija” i nekih cetiristotine stranica, nije imao nikakvih ilustracija ali, za razliku od mnogih magijskih rukopisa, imao je obiljezja istrazivanja.
“Okean misterija” ima trideset poglavlja, i po svemu sudeci je izgleda adaptacija nekog drugog mnogo starijeg djela. Primjerak o kojem je rijec sadrzavao je biljeske nekog predasnjeg vlasnika. Vjerovatno da bi se izbjegla cenzura muslimanskih vjerskih ucitelja (uleme), u Predgovoru se nalazi upozorenje da se „nista ne moze uraditi u magiji bez pristanka Boga; a taj pristanak vazi samo za one koji se pripreme za natprirodnu moc velikim naporom volje i tijela".
Savjeti za čarobnjake
U prvom poglavlju ocita je namjera da se misao proucavatelja dovede u povoljan okvir za magiju. O natprirodnim vjestinama govori se kao o sredstvu kojim oni s posebnom obukom mogu „za vrijeme jednog zivota saciniti djelo od dva ljudska vijeka" - neobican primjer stednje vremena sto, izrnedu ostalog, pokazuje da istocnjak nema toliko strpljenja s vremenom kao sto bi se moglo pomisliti.
“Niko ne moze postati uspjesan u bavljenju duhovima koji cuvaju magijske tajne”, kaze “Okean misterija”, “dok ne provede trideset dana u meditaciji, jeduci samo toliko da se odrzi u zivotu. Koliko god je moguce ‘pogled mora da bude uprt u zemlju’, a svako nepridrzavanje pet obrednih pranja ruku stopala, lica, ociju i usiju bice kaznjeno potpunim neuspehom!
U toku prvog tridesetodnevnog posvecenja, kandidat mora provesti neko vrijeme u ucenju imena andela koji cuvaju magijske tajne, sam i u prostoriji u koju zenama nije dozvoljen pristup. Tokom tog vremena moraju se, takode, pripremiti neke hamajlije. Prva je ruka koja drzi polumjesec, izradena od srebra i umotana u pamuk i svilu. Druga, u koju se ne smije pogledati prije nego sto istekne trideset dana, mora biti sacinjena od gline i mora imati tri parceta pamuka u boji, a svako mora biti duzine vaseg malog prsta. Treca hamajlija predstavlja dva kvadrata koji se preklapaju ispisana na bijelom papiru crnim perom i crnim tusem.
Te hamajlije cuvaju carobnjaka. One pokazuju slicnost s drevnim kaldejskim hamajlijama, a preklopljeni kvadrati mogu se povezati sa Solomonovim pecatom”.
“Okean misterija” takode nalaze da se pripremi posebni plast sastavljen od razlicitih komada tkanine, u kojem su prevladujuce boje zuta, bijela i plava. Da bi plast poprimio odgovarajuci miris, koristi se ruzina vodica, a on se oblaci prije svake magijske ceremonije uz rijeci: Rasan, Arsah, Naras - koje se, cini se, ne koriste ni u jednom drugom vaznom istocnjackom magijskom obredu.
Precizne upute
Pisac “Okeana misterija” saopstava da je bitno da za vrijeme magijskih obreda glava obavezno bude pokrivena, a stopala bosa.
„Vasa brada ne smije da preraste propisanu velicinu!..." Ovaj nalog je vjerovatno povezan s islamskim ucenjem prisutnim u Perziji, prema kojima brada ne smije biti duza od stisnute pesnice.
„Ukoliko zelite", nastavlja mudrac, „da pospjesite iluminaciju koja ce vam doci, postarajte se da nosite plast za vrijeme meditacije, a isto tako da sjedite na posebno izradenom tepihu od koze."
Cijelo pripremanje traje sto dana:
„Trideset dana apstinencije, trideset dana oporavka, trideset dana posta od jutra do mraka, jeduci samo nocu. Potom ce uslijediti deset dana u toku kojih cete osjecati kako moc ulazi u vas."
Za vrijeme posta carobnjak se mora posvetiti. To znaci da on mora odluciti koji su mu ciljevi i da mora znati sta zeli od svog prvog magijskog pokusa. Ovdje je vazno primijetiti da ce „psi, ako im se dozvoli da pridu blizu tokom tih sto dana, toliko unistiti snagu carobnjaka, baraket, da mora sve ponoviti poslije potpunog predavanja i mora poceti pojavom Mladog mjeseca".
Obukavsi se propisno tako isposcen, buduci opsjenar mora tada zapisati crnim slovima na bijelom papiru sta zeli da radi od magija. One su poznate kao Kutub (knjige) i mora ih pogledati barem jednom dnevno po mogucnosti ujutro ili uvece.
Posto se tako pripremio, carobnjak odlazi na mjesto gdje ga niko nece uznemiravati. To je mjesto prvog obreda koji ce ga uciniti carobnjakom. On postavlja sedam kamenova „jedan iznad drugoga" na tlo i kruzi oko njih, ponavljajuci sebi imena andela. Uz to, buduci mag mora da ponese tri stvari: svjezu glinu pomijesanu s travom; dva loncica, jedan s medom, a drugi s kozijim kostretom (vunom). Oni se moraju izmijesati usred kruga, a poslije jedanaestog kruga, pjeva se ova molitva:
“Nulus! Ja tebe vezem! Naredujem ti da mi dodes u veliko ime koje je bilo poznato Solomonu, sinu Davidovom, velikom carobnjaku, u cije ime govorim!...”
Potom prizivac („ne trazeci Nulusa") ponavlja ovu formulu istjerivanja duhova:
“Asadu inu la ilaha ila Alah” (dva puta) i “Auzubilahi min as-sajtan er-Ra-dzim”!
Važna napomena
Ova druga formula treba da sprijeci Sotonu (Iblis) da prekine postupak.
Duh koji se priziva ce doci, ali „nece se pojaviti u ljudskom obliku ukoliko mu ne zapovijedite da to uradi". Jedna napomena: oni koji mozda ne mogu ili nemaju smjelosti da se suoce s otjelotvorenim oblikom duha, mogu da mu narede da uradi sto god zazele, kao i to - da mu narede da se vrati kuci!
Ali, ako se duh zaista materijalizuje, moze se zahtijevati da dode u odredeno vrijeme i primi konkretna naredenja. Moze se cak narediti - kao sto se navodi u “Hiljadu i jednoj noci” - da duh ude u bocu i tamo ga drzati neograniceno dugo.
Postupak za tako nesto dio je strogo cuvanog magijskog obreda perzijskih carobnjake koji nam Idriz Šah odaje u nastavku price o najvecim tajnama iranske magije.