“Savršen čovjek stiče moč razvijanjem mistične snage koja je u njemu urođena. Ona je smještena u pet tajnih organa: centru srca, centru duha, tajnom centru, skrivenom centru, najmisterioznijem centru...” Šejh Ahmed el Abasi: “Tajne moci”
U svim vremenima covjek je vjerovao u djelovanje vanzemaljskih sila. Ovo se vjerovanje moze utvrditi tokom cjelokupnog kulturnog razvitka covjecanstva i moze se slobodno reci da je cak obiljezilo povijest mnogih naroda, drzava pa i civilizacija. Ako bismo povrsno gledali, mogli bismo doci do potpuno pogresnog zakljucka da je to vjerovanje u nasem vremenu mozebit nestalo. Ali, nije tako. Naprotiv!
Uprkos svim znanstvenim dometima, svemirskoj tehnologiji, elektronici i fantasticnim mogucnostima racunarske tehnike; uprkos nevjerovatnim dometima prirodnih i medicinskih znanosti; uprkos stabilnosti nasega zivota, mi jos uvijek, ruku na srce, ne uspjevamo objasniti sve ono sto nas, s vremena na vrijeme, ispunjava do dna duse, sto nas intuitivno vodi ili sto nas inspirise da bismo postupili ovako ili onako ili da bismo ucinili ponekad i ono sto nam nije ni na kraj pameti i sto uopce ne odgovara nasoj prirodi.
U svim vremenima covjek je vjerovao u djelovanje vanzemaljskih sila. Ovo se vjerovanje moze utvrditi tokom cjelokupnog kulturnog razvitka covjecanstva i moze se slobodno reci da je cak obiljezilo povijest mnogih naroda, drzava pa i civilizacija. Ako bismo povrsno gledali, mogli bismo doci do potpuno pogresnog zakljucka da je to vjerovanje u nasem vremenu mozebit nestalo. Ali, nije tako. Naprotiv!Uprkos svim znanstvenim dometima, svemirskoj tehnologiji, elektronici i fantasticnim mogucnostima racunarske tehnike; uprkos nevjerovatnim dometima prirodnih i medicinskih znanosti; uprkos stabilnosti nasega zivota, mi jos uvijek, ruku na srce, ne uspjevamo objasniti sve ono sto nas, s vremena na vrijeme, ispunjava do dna duse, sto nas intuitivno vodi ili sto nas inspirise da bismo postupili ovako ili onako ili da bismo ucinili ponekad i ono sto nam nije ni na kraj pameti i sto uopce ne odgovara nasoj prirodi.

Crna i bijela magija
Iako se u nekim prastarim izvorima, rukopisima i knjigama, pominje i crvena magija, sto bi po po logici stvari, trebalo da bude nesto sto nije ni crna ni bijela, najveci broj autora magiju dijeli na crnu magiju i bijelu magiju.
Crna magija (sihir) nije nista drugo do saradnja sa zlim duhovnim napasnicima - dzinnima, zlodusima, davolima, sejtanima... – sa jedinstvenim ciljem da se negativno utice na sudbinu neke osobe.
“Svojim ocima gledasmo jednoga od njih kako pravi lik covjeka kojeg ce omadijati... Demon izlazi iz njegovih usta... Mnogi zli dusi silaze, a zrtvu napada nareceno zlo!” Ovo je jedan od prvih opisa djelovanja crne magije (Ibn Haldun: “Mukadama”, 14. stoljece) iza koje stoji Sotona (Iblis) i njegovo nastojanje da oko sebe okupi sto veci broj bezboznika. Pri tome se koriste razlicita sredstva - od vostanih figura, magicnih ogledala, pojedinih dijelova ljudskog tijela do uzlova, cvorova i bajalica.
Za razliku od crne, bijela magija je sve ono sto pomaze covjeku da izbjegne zlu kob i sto ga stiti od duhovnij napasnika. Iza njene blagotvornosti stoji Svemoguci Bog i o tome svjedoce sve svete knjige.

Magija u svakodnevici
Moglo bi se reci da danas na nasoj planeti ne postoji pojedinac, koji se u svomo zivotu nije koristio tajnim ucenjima i vjestinama. Ili bar malim djelicima njihovih moci. To se manifestira na bezbroj nacina. Kada, recimo, nademo novcic na ulici pa ga stavimo u dzep ne bi li nam donio srecu; ili kad se u nevolji - zbunjeni i uplaseni - obratimo nekome da nam salije stravu i spravi hamajliju; kad za vedrih noci ugledamo zvijezdu padalicu pa gotovo refleksno pozelimo da nam se ispuni neka skrivena zelja...
Svjedoci smo, takoder, da jos i dan-danas nasi prijatelji i poznanici na automobil, na kucni prag ili iznad kucnih vrata stavljaju konjsku potkovicu. U tom postupku skrivene su njihove zelje i nadanja da se zastite od zlih duhovnih napasnika i nesrece, od siromastva i bijede, od vremenskih nepogoda i crne magije.
Istodobno, svjetske statistike pokazuju da se sve vise ljudi u svijetu (i na Istoku i na Zapadu), bez obzira na nivo njihove obrazovanosti, materijalni i drustveni status, obraca savremenim magovima, spravljacima magicnih cina, egzorcistima, shamanima i vidovnjacima kako bi za sebe, svoju porodicu ili za svoj dom, narucili kvalitetnu zastitu - hamajliju, talisman, amulet ili zapis... Nesto sto ce sacuvati njihovu obiteljsku srecu, harmoniju i blagostanje u kuci...

Magija u kriznim vremenima
U teskim vremena i dramaticnim okolnostima, ljudi su posebno osjetljivi i spremni da se sluze magijom i magijskim ritualima kako bi nadvladali situaciju i pobijedili strah, te nasli rjesenje iskrslim problemima. U tim trenucima pobozno izgovaraju odredene rijeci, formule i mantre - ili - ponavljaju poznate molitve ili se, pak, predaju jogi i meditiranju.
Ko jos u zivotu, pred neki vazan dogadaj, nije krenuo u dugu nocnu setnju kako bi sakupio vlastite unutrasenje snage ili se pomolio Bogu, pozelivsi da sve protekne po planu i da se sve uspjesno okonca?!...
Kad nas iznenada napusti voljena osoba, sav svoj dusevni potencijal svjesno pokusavamo usredotociti na jedno jedino pitanje - kako ponovo pridobiti njenu naklonost i ljubav! Koliko smo puta, u razlicitim situacijama, nakon izlaganja zivotnoj opasnosti, kazali "hvala" nepoznatoj zastitinickoj ruci koja nas je sacuvala od mnogo vece nesrece do koje je u toj situaciji moglo doci?!
Nema sumnje da dusevni pritisak, kojem smo izlozeni u kriznim (dramaticnim) ili nepovoljnim zivotnim situacijama, znatno smanjujemo iskreno vjerujuci u djelovanje nekih magijskih sila. To nam pomaze da odagnamo strah i paniku, da ublazimo ocaj i nekako ovladamo situacijom. Sa slicnim su se zivotnim okolnostima suocavali i nasi daleki preci. Razlika je samo u tome sto su oni u mnogo vecoj mjeri vjerovao u postojanje zlih duhovnih sila koje ih okruzuju i na koje mogu utjecati jedino uz pomoc - magijskih djelovanja!

Magija u ranijim vremenima
Zmija je u vjerovanjima Egipcana igrala veoma vaznu ulogu. Boginja u obliku kobre kontrolirala je rast bilja, a Urejeva zmija pojvaljuje se na celu mocnih egipatskih kraljeva kao simbol zastite i simbol vlasti.
S druge stranre, po nalazima u prahistoriskim grobovima znamo da se jos neandertalski covjek bavio magijom. Lancic od vucijih zuba, koji je oko vrata nosio nas praprapredak, trebao ga je stititi od jacih suparnika i neprijatelja. On je okacio najopasniji dio vuka - njegove zube - i to na najosjetljiviji dio svoga tijela - vrat - kako bi pokazao svoju neizmjernu snagu i svoju beskrajnu moc.
U starom su Egiptu, zemlji koja se smatrala zemljom carobnjaka, pojedine zivotinje su smatrane bozanstvima - zmije, sokolovi, majmuni, krave... - jer se vjerovalo da raspolazu nadzemaljskim sposobnostima i mocima. Ova bozanstva u liku zivotinja kod vecine prethistroijskih naroda bila su, zapravo, otjelovljenja sila prirode koje covjek nije mogao kontrolirati: to su Sunce, vjetar, kisa i stalno podizanje i padanje nivoa Nila, rijeke koja im je znacila koliko i sam zivot.
Egipcani su ova bica izradivali od najrazlicitijih materijala, nosili ih uza se kao hamajlije ili su ih stavljali na kuce i predmete kojima su zeljeli podariti bozansku zastitu: zastitu od bolesti, cuvanje prinosa, ocuvanje plodnosti...
Uskoro su kod Egipcana, Grka, Kelta i Germana bogovi poprimili ljudsko oblicje. Pa su oni postali gospodari covjekove svakodnevice nudeci zastitu ili donoseci nevolje. Ljudi su ih snishodljivo umoljavali ili se branili od njih - rjede prikovanim konjskim potkovicama i cetverolisnom djetelinom - a mnogo cesce posebnim ritualnim obredima i proizvednjom hamajlija, amuleta ili talismana.
Kasnije su im se pridruzili pisani znakovi, carobne izreke i molitve iz svetih spisa i tajnih knjiga, sifrirane poruke, geometrijske figure, planetarni i astroloski simboli...

Zaštite se od crne magije i stimulirajte svoju srecu: