U rjecniku magijske botanike, koja se nalazi na pola puta izmedju nauke i paganskog rituala, mandragola zauzima ubjedljivo prvo mjesto. Mandragola, kao magija radanja i razvoja cvjetova, u središtu je drevnih magijskih rituala i misticnih Rijeci Moci ciji smisao danas, zapravo, niko u potpunosti ne razumije. Nije stoga ni cudo što je 1518. godine Nikolo Makiaveli (Niccolo Machiavelli) napisao komediju pod nazivom “Mandragola” cija se radnja dogada u Firenci a sve se vrti oko Nicia, starog i dosadnog muža i njegove lijepe i mlade žene Lukrecije (Lucrezia), te sluge Callimaca...

Bračni srećonoša
Ipak, glavni akter komedije je napitak spravljen od mandragole cija su afrodizijska svojstva poznata od davnina. Nije nimalo slucajno Makiaveli odabrao ovu biljku, koju su u srednjem vijeku jako cijenili zbog njenih neospornih svojstava slicnih onim što ih, navodno, proizvodi prah od nosorogovog roga ili danas viagra, pilula za mušku potenciju!

I crvenoj papricici pripisuju se afrodizijacka svojstva: u Srednjoj Americi ona je, moglo bi se reci, najvažniji sastojak magijskih receptura vezanih za vudu (voodoo) rituale! Aktivni princip nalazi se u sjemenu koje može izazvati žarenje i cak opekotine, ako se prekomjerno uzima, dok svježa pulpla sadrži veliku kolicinu C vitamina. Ali, ako je papricica u Latinskoj Americi vezana za crnu magiju, europski farmakolozi joj pripisuju pozitivna svojstva, te papricicu smatraju bracnom sreconošom!

 

BEZ NJIH SE BILJNA MAGIJA NE MOŽE NI ZAMISLITI:
Fragmenat iz jedne drevne knjige u kojoj se govori o biljnoj magiji

I crvenoj papricici pripisuju se afrodizijacka svojstva: u Srednjoj Americi ona je, moglo bi se reci, najvažniji sastojak magijskih receptura vezanih za vudu (voodoo) rituale! Aktivni princip nalazi se u sjemenu koje može izazvati žarenje i cak opekotine, ako se prekomjerno uzima, dok svježa pulpla sadrži veliku kolicinu C vitamina. Ali, ako je papricica u Latinskoj Americi vezana za crnu magiju, europski farmakolozi joj pripisuju pozitivna svojstva, te papricicu smatraju bracnom sreconošom!
I bijeli luk, koji je zbog svog mediteranskog porijekla napravio putovanje u suprotnom smjeru u odnosu na papricicu pa tako stigao u Latinsku Ameriku, veoma se koristi u vudu magiji. Sa bijelim lukom dogodilo se nešto vrlo zanimljivo: poznat kao dobra i blagotvorna biljka, bijeli je luk tokom svog putovanja, dobio u potpunosti drukciji znacaj, jer je u mediteranskoj kuhinji nezamjenljiv sastojak mnogih jela i – uz to – izuzetno cijenjen lijek za mnoge bolesti pocev od povišenog krvnog pritiska pa sve do gilsta u crijevima...

Kraljica biljki-vještica
Na vrhu liste škodljivih biljaka nalazi se Datura stramonium, otrovna kraljica takozvanih “biljki vještica”. Njeni lijepi i kratkotrajni cvijetovi (procvjetaju i uvenu u jednoj noci), nesvakidašnji miris (prvo prijatan, a potom nepodnošljivo odvratan), snažna stabljika koja raste na gradskim deponijama i odlagalištima smeca i drugim siromašnim terenima, te bodljikavi plodovi koji na dodir žare, ucinili su je neobicnom biljkom, koja posjeduje mnoga magicna svojstva.

POLJA OPOJNIH MAKOVA: Kori{tenje bilja u magijskim ritualima primitivnih naroda svijeta dio je jo{ uvijek dovoljno neistra`enih tradicija
  

Datura stramonium je, prije svega, poznata po svojim halucinogenimi svojstvima, koji navode neodgovorne osobe da od nje spravljaju opasne omamljujuce napitke! Onaj ko ne zna da koristi pravu dozu rizikuje da se otruje, a u nekim slucajevima, može da nastupi i – smrt!
Equisetum (preslica, konjorep), nakon što su je stoljecima smatrali dobrom i pitomom travom, u srednjem vijeku se pretvorila u pagansku i zlu travu najvjerovatnije zbog toga što su je koristili za prekide trudnoce i pobacaje! I njeno ime je neobicno: potice od equus (konj) i setum (rep), a cudna je i njena moc prilagodavanja, tipicna za praistorijske biljke!
Biljka konjorep je rasla još u doba karbonata, a kako je bezcvijetnica ne proizvodi ni cvijet ni sjeme. Korov ili ljekovita biljka, nije posebno važno. Vegetarijanci njene gomoljike pripremaju kao šparoge, kuhane i zacinjene uljem, a neki od mladih vrhova pripremaju ukusne uvarke koji sadrže silicij, minerale i vitamine.
I mak, od kojeg se – kako znamo – u farmaciji spravlja opijum, od davnina nosi imidž biljke koja egzistira na rubu pakla i raja: s jedne strane ljude je plašio zbog karakteristicne odlike da konzumente cini ovisnim, a gledano farmakološki Papaver somniferum je bio pocetni element velikog otkrica – otkrica morfija!

Simbol gljiva otrovnica
Ali, dok su u Europi i na Orijentu testirali opuštajuca svojstva opijata, u Srednjoj Americi su vijekovima bila poznata svojstva malog kaktusa peyote cije konzumiranje izaziva nesvakidašnja halucinantna iskustva. Litophora williamisii jedino u korijenu ne sadrži visok procenat meskalina, haluciogene supstance koja izaziva dugotrajne halucinacije, a koriste je domorodacki Indijanci prilikom svojih vjerskih i misticnih rituala.

  GLAVNI SASTOJAK SVIH MAGIJSKIH RITUALA:
Ovaj prastari crte`iz Latinske Amerike pokazuje pripremanje biljnog magijskog napitka u kome je glavni sastojak kaktus peyota

Zanimljivo je da ova biljka raste u mnogim parkovima Europe i da nema nikakvih ograda u pogledu njene prodaje na medunarodnom tržištu. Nikom, naime, nisu poznata njena gore spomenuta svojstva!
Mnogo je diskutabilniji halucinogeni efekat Amanite muscarie (muhara), gljive lijepog crvenog klobuka sa bijelim tackicama, koja je postala simbol gljiva otrovnica, iako postoji još mnogo opakih, otrovnijih gljiva kao što je, na primjer, Amanita phalloides. Muhara, medutim, duguje svoj zao glas upravo svom lijepom izgledu osim što je, u nekim nordijskim zemljama, korištena za pripremanje napitaka, koji opuštaju i umanjuju bolove.
Muhara je od drevnih vremena predstavljala simbol zla koje se krije u šumi. Povezana je sa ceremonijama vještica i zlih šumskih duhove koji svojim magijskim cinima otimaju djevice i navode ih na zlo.
S druge strane, parazitnu biljku imelu (Viseum) bije drugaciji imidž. Još su je keltski druidi (carobnjaci) smatrali svetom biljkom i koristili je u svojim tajanstvenim ritualima jer je, prema njihovom vjerovanju, imela donosila dobro. Istodobno, katolicka kultura imelu smatra parazitmom biljkom koju treba skidati sa drveca na kojem raste, dok stanovnici sjeverne Europe vjeruju da uništavanje imele donosi nevolje i zlu srecu

Zaštite se od crne magije i stimulirajte svoju srecu: