Jevrejska demonologija, naoruzana nagomilanim davolima i zlim duhovima svih civilizacija koje je Izrael naslijedio, impresivna je lektira. Rabin Menahen je znao da su davoli toliko brojni da covek ne bi mogao postojati kad bi bili okom vidljivi. Nisu svi, medutim, jednako podlozni njihovim napadima: oni traze rabine da ih muce. Glavni razlog za nosenje rabinskog plasta je da se odbiju praiskonske sile. Moguce je da odora svih opsjenara ima ovaj zastitni aspekt i porijeklo.
Močno ime Semamforas
Najgore vrijeme za kontakt s duhovima je noc, kad Igeret leti u drustvu stotina hiljada razdrazenih manjih demona, od kojih su svi spremni da ucine zlo i postaraju se da se ono ucini. Nocu, po rabinu Menahanu, niko ne srne da spava sam, da ne bi Lilita, ucinila zlo.
Lilita je, naravno, biblijska Sukuba koja zavodi muskarce. Postoji obimna literatura o tome kako je ovaj duh poprimio zenski lik i prevario Adama. Ona je davo akadijskog (Daleka Azija) porijekla - Dzelal ili Kil-Dzelal - i njeno ime potice od asurskog Lil ili Lilit.
Prema vjerovanju jevrejskih kabalista, nedosezno Najvece Ime, silna Rijec Moci, bjese sEMAMFORAS. Uz njenu pomoc moglo se izvesti sve magijsko. Medutim, nju su mogli koristiti, kao i Totovu Knjigu, samo posveceni, po cijenu uzasne natprirodne kazne. Kasniji hebrejski pisci tvrde da je bas ovo ime koristio sam Krist da bi cudotvorio.
Tamo gdje se vjerovalo da ima obilje demona, vjestice i mudraci bijahu stalno na djelu. Da su mnoge koje su smatrane vjesticama, jednostavno bile ekscentricne zene, izgleda sasvim moguce. Sa ove distance tesko je znati odakle da se pocne da bi se ovo raskrstilo. Uzmite, na primer, poznati stih u dvadeset drugoj glavi Egzodusa: „Ti neces kao vjestica zivjeti da trpis". Kakva vrsta vjestice je zena iz osamnaestog stiha?!
Neki kazu da hebrejska rec “casaf”, koja je ovdje upotrebljena, jednostavno znaci trovacica, sto mijenja cjelokupno znacenje. Ona je slicna rijeci veneficus, koja je upotrebljena u latinskoj verziji Septuaginta (Sedamdesetorica). Istina se vjerovatno nalazi negdje u sredini: da se vjestica smatrala trovacicom, bilo u simbolickom ili stvarnom smislu. U 16. stoljecu pominju se mnoge vjestice za koje se kaze da su pribjegavale trovanju zrtava kada bi omanula magijska sredstva. Jedan takav slucaj bilo je ubistvo ser Tomasa Overberija.
Povratak običajima kraljeva
Kao sto smo vec vidjeli magija je bila u nemilosti vlasti hebrejskih Semita. Ali, kao i mnoge druge zabranjene stvari, one su ipak prozimale zivot ljudi toga doba. Oni koji se nisu upisivali u svete knjige, osiguravali su nove pobornike ovog kulta. Istorija pokazuje da su se cak i jako pobozni vjernici, potreseni kakvim sokom ili sumnjom, cak i kad se radilo o jako poboznim, petljali s vradzbinama.
Teolozima je poznata ova veza izmedu slabljenja vjere i obracanja ,,mracnim"(tj. magijskim) vjestinama. Prirodno je sto je Jovova snaga provjeravana nizom nesreca.
Deuteronomij (Peta knjiga Mojsijeva) XVIII, 10 kaze: „Medu vama se ne smije naci niko ko bi tjerao sina ili kcer da prode kroz vatru, ili ko bi koristio predskazanja, ne srnije se naci promatrac vremena ili vjestica, ili opsjenar ili trazilac savjeta duhova, ili mudrac ili prizivac duhova."
Manasija je, prema Knjizi o kraljevima II, XXI natjerao svog sina da prode kroz vatru. Arapi i danas ponekad prolaze kroz plamen da bi odvratili od sebe zle duhove koji ih prate. Isti judejski kralj „promatrao je doba i upotrebljavao cini, bio u vezi s poznatim duhovima i mudracima"; sve u svemu bio je kralj-mag.
Sol, kralj Izrailja, obeshrabren tokom poslova i razocaran u podanike, odrekao se nade da ce mu Bog poslati odgovore, pa se obratio za savjet endorskoj vjestici. U sopstvenoj nevolji, zaboravio je da je prethodno i sam proganjao vjestice i ubijao ih. Vjestica mu je rekla da vidi jednog starca s plastem, ciji je opis kralj prepoznao. Klececi na koljenima, Sol je slusao nesto sto je licilo na Samuilov glas - cuo ga je, iako nije nista vidio - kako mu prica o porazu i smrti. Ovaj povratak obicaju kraljeva da se savjetuju - cak i da ih drze uz sebe - s magovima i carobnjacima, najvise su prekorevali monoteistickim uredenjima. Isto tako, ne moze se reci da je ovo bio jedini put. Opsjenari, kao i oni sto se bave drugim vjestinama, oduvijek uzivaju blagu zastitu monarha. Nailazimo na nagovjestaje koji pokazuju ne samo moc koju posjeduju cudotvorci, vec i na cinjenicu da su nagrade mogle biti zaista velike. Mozda je jedna od najvecih nagrada isplacenih vidiocu bila kada je Benhadad, kralj Damaska, dao Elijahu 40 tovara blaga kao uzdarje sto je otkrio da li ce njegova bolest biti fatalna.
U svom modernom obliku, jaka matica jevrejske magije siri se daleko od obala istocnog Sredozemlja. Veliki potomak onih biblijskih vidioca bio je cudnovati Nostradamus, koji je i danas enigma.
Nenadmašni Nostradamus
Roden pocetkom 16. stoljeca u Provansi, tvrdio je da je s majcine strane porijeklom od Ijekara-vidioca kralja Renea. Od ranog djetinjstva pokazivao je sklonost prema magiji: ,,u desetoj godini ucio je skrivenim stvarima ljude dvostruko starije", uprkos ocevom protivljenju koji je zelio da mu se sin posveti ljekarskom pozivu.
Bilo kako bilo, Nostradamus je izrastao u lijepog muskarca sa bradom. Kad je imao samo 22 godine, 1525, njegov okrug su prosto zbrisali glad i kuga. Ljekara je bilo malo, pa je on krenuo s lijekom koji je sam spravio. Rezultat je bio niz cudesnih ozdravljenja. On nije zelio - ili nije mogao - da objasni sastojke lijeka doktorima koji su jedino znali da on posjeduje nekakav tajanstveni prah i da taj prah djeluje. Zato mu je dodjeljen pocasni doktorat, a on je nastavio svoja proucavanja okultnog.
Sljedeca cudna stvar u vezi s njim bila je moc predskazivanja buducih dogadaja zbod cega je bio osumnjicen za savez sa Sotonom - ali je usred ovih optuzbi, Francusku zadesio novi val kuge od koje je obolio i sam Nostradamus. On je, medutim, prevladao bolest noseci svoj prasak u mjesta iz kojih su pobjegli najpoznatiji doktori. Zahvalni gradski oci dodijelili su mu penziju.
Nakon sto se suprotstavio jos jednom naletu kuge u Lionu i nakon sto je ponovo bio optuzen za vracarije, Nostradamusa je pozvao kralj Anri i imenovao ga dvorskim ljekarom. Svoja magijska znanja, kako je povjerio kralju, Nostradamus je crpio iz kabalizma, misticne filozofije Jevreja.
Kabalizam se proucavao u tajnosti, a tako su se primjenjivali i njegovi rezultati. Kabalisticka literatura, kao sto je slucaj sa Sufisom i drugim filozofima u domenu takozvane Velike tradicije, bila je obilato uljepsavana simbolima. Osim alhemije, vjerovatno ne postoji disciplina koju je neupucenima teze shvatiti, cak i terminoloski.
Moc se, smatralo se, krije od javnosti. Ona se moze steci samo u tajnosti. Shodno tome, i njeno koriscenje mora biti tajno. Cak je i poducavanje bilo oslabljeno, jer se smatralo: „Znanje je moc - podjeljno znanje je izgubljena moc." Cutnja, diskrecija, vjernost to su bila obeljezja onoga ko se bavio kabalizmu.
Riznica snova
Sve dobro zraci iz jedne tacke koja se u kabalizmu zove Bog. Isto tako, sva pozitivna moc sticala se i izvrsavala preko Boga. Bozija moc i karakteristike dijelile su se na deset kategorija, sefira.
Ove ezotericne tajne su se suprotstavljale, a ponekad izjednacavale, s drugim sistemima, jevrejskim i nesemitskim, i u doba procvata istocnjackog i zapadnjackog okultizma. Gnostici su koristili drago kamenje i sifre da bi prikrivali ono sto su smatrali velikim istinama; neke grupe „ucitelja" poducavale su svoje ucenike da simbolizam njihovih obreda Bog otkriva u snovima; drugi su govorili da su oni samo boraviste jezgra mudrosti, koja se kristalise kroz eone proucavanja i prosvjecenja. Kod Jevreja, kao i kod drugih naroda, znalo se za mnostva andela, dobrih i zlih: snovi i znamenja imali su mjesta kojima su pripadali i kojima nisu pripadali.
Platonisti su vjerovali u „andele koji su neuspjesni", kojih ima podjednako i u donjim i u gornjim sferama. To su prototipovi prividenja i poznatih duhova. Postoji osveta opakih i bezboznih, zlih i pokvarenih duhova koji gore od zudnje da naskode i zaplase. Njima vladaju cetiri zla kralja: oni se nastanjuju blizu zemlje, pa cak i u samoj zemlji.
Drugi djele ove zle duhove na devet kategorija: prvi su lazni bogovi koji uspjevaju da izazovu postovanje i zahtjevaju zrtve. Takav je, kazu, bio i onaj koji je razgovarao sa Kristom, pokazujuci mu sva zemaljska kraljevstva. Slicna prica se prica za poslanika Muhammeda i zlog duha koji je pokusao da ga odvrati od misije. Na drugom mjestu su duhovi lazi kakva je izasla iz usta Ahaba. Treci su suci krivde: u „Postanju" (Prva knjiga Mojsijeva) se kaze da je Jakov rekao: ,,U njihovim stanistima su suci krivde, neka moja dusa ne dode njima na vijecanje."
Cetvrto, u kasnijoj jevrejsko-krscanskoj misli slijede osvetnici zla koji oponasaju cuda i sluze vjesticama i opsjenarima: takav je razgovarao s Evom (Hava).
“Gospodar moći vazduha”
Njihov gospodar je Sotona koji „zavodi cio svijet, cineci cuda i tjerajuci vatru da s neba side na Zemlju pred ocima ljudi". sesti su oni koji se ogrcu gromom i munjom, trujuci vazduh i saljuci kugu i druga zla: duhovi za koje se mislilo da pomazu Nostradamusu. Oni vladaju zemljom i morem, kontrolisuci cetiri vjetra. Njihov gospodar je Meririm, silni i bjesni davo - zvani „gospodar moci vazduha".
Fransis Baret - posljednji medu velikim samozvanim mudracima - pisao je o ovim mocima pocetkom 19. vijeka, kako se one na razlicite nacine otkrivaju covjeku, o prorocanstvima, simbolima i prividenjima, i o cijeloj skali zapadnjacke magije, koja je gotova sva nasledena iz jevrejskih izvora:
“Dusa moze da primi prava prorocanstva i ona se nesumnjivo radaju u snovima: gdje se nepoznato mjesta i nepoznati ljudi pojavljuju istovremeno i zivi i mrtvi. Predskazuju se stvari koje ce se dogoditi. Medutim, postoje oni cija je misao ophrvana potrebama tijela i ne budi se iz sna ili cija je masta odvec otupjela, tako da ne moze primiti vrstu predodzbi koje dolaze sa viseg nivoa inteligencije, sto znaci da neki ljudi ne mogu da prihvate snove, kao ni prorocanstva koja snovi daju.
Dakle, ovaj posvecenik tumaci snove, kao i njegovi prethodnici sirom svijeta, kao znacajne puteve za prenosenje okultnih spoznaja. Neki savremeniji antropoloski psiholozi cak sugerisu da bas u snovima moramo traziti sam pocetak ljudskog vjerovanja u natprirodno. Snovi su mogli odigrati osnovnu ulogu u covjekovom razmisljanju o drugim svjetovima i bicima s kojima vrijedi komunicirati. U jevrejskim i drugim spisima o magiji, pominje se nekoliko postupaka za „izazivanje snova", sto je uvijek imalo udjela u okultizmu.