Korijeni voodoo vjerovanja sežu 6000 godina duboko u afričku povijest i religiju. U kontaktu s kršćanskom vjerom došlo je do sjedinjenja dviju tradicija. Očit primjer utjecaja kršćanstva na voodoo vjerovanja, možemo pronaći i u samom imenu svete zmije mudrosti - Danbhalah Wedo Ye-H-We, u kojemu se očigledno krije iskrivljeni oblik božjeg imena Jahve.
Voodoo se većinom prakticira na Haitiju, Kubi, Trinidadu, Brazilu i u nekim južnim dijelovima Sjedinjenih Država, osobito na području Louisiane. Voodoo pobornici obožavaju božanstvo, Bon Dieu, odnosno sve mrtve pripadnike zajednice, blizance i duh zvan Loa.

Magija plesa
Loa predstavlja tradicionalno plemensko afričko božanstvo koje ima velike sličnosti s katoličkim svecima. Na primjer, zmijski bog je vrlo nalik sv. Patriku. Također, sličnosti s katoličanstvom su u tome da voodoo poštovatelji u svojim ritualima koriste svijeće, zvona, raspela, a molitve se izgovaraju za vrijeme obreda. Usvojeno je čak i križanje te krštenje. S druge strane, rituali podržavaju elemente afričke religije kroz ples i udaranje u bubnjeve, te obožavanje umrlih predaka.
Obred, kao i u svakoj religiji, slijedi neke unaprijed utvrđene putove. Prije njegovog početka odvija se svečana gozba i slavlje poslije kojih započinje glavni ritual. Na podu se brašnom ili krupicom iscrtava 'veve', a simbol će označavati određenog duha, loa, kojemu se poštovatelji za vrijeme rituala žele obratiti i različit je za svakog duha. Slijedi ritualno udaranje u bubnjeve čija je svrha pročišćavanje prisutnih poštovatelja.
Vodeći svećenici i svećenice započinju ples tijekom koga padaju u trans i bivaju opsjednuti duhom loa. Tijekom rituala obično se žrtvuju koze, ovce, pilići ili psi i ubijaju se rezanjem grla pri čemu se prolivena krv skuplja u posudu. Tu krv ispijaju opsjednuti plesači, tažeći njome glad loa. Tijela zaklanih životinja spravljaju se, kuhaju i dijele među okupljenim učesnicima.
Svećenik koji vodi voodoo ritual naziva se houngan, a žene također obnašaju svećeničku ulogu i u tom se slučaju ove svećenice nazivaju mambo. Tijekom rituala, loa opsjeda svoje štovatelje te oni padaju u trans. Za vrijeme takvog stanja osoba može izvoditi čuda, liječiti ili davati savjete.

Prizivanje bogova
Voodoo hram naziva se hounfour, a u njegovom centru nalazi se poteaumitan, izvor ili jezerce preko kojega bogovi i duhovi komuniciraju s ljudima. Oltar se ukrašava svijećama, slikamama katoličkih svetaca i simbolima koji predstavljaju loe. U konstrukciji hrama je obavezni stup koji predstavlja solarnu magiju voodooa, odnosno simbol boga Legbe. Istodobno, simboli bogova, tzv. veve, koji se prave od brašna, postavljaju se na pod hrama u blizini središnjeg stupa, a upotrebljavaju se kao sredstvo prizivanja bogova.
Danas možemo razlikovati dvije vrste voodoo religije, odnosno stvarnu religiju koja se prakticira u raznim dijelovima SAD, a čiji su začetnici većinom izbjeglice i iseljenici s Haitija; te voodoo mit zasnovan uvelike na nerazumijevanju, a širen putem filmova i priča o opakim ritualima, voodoo lutkama i crnoj magiji. Riječ je više-manje o mitu koji nema nikakve utemeljenosti u stvarnosti.
S druge strane, možemo naći određene sličnosti u postojanju dobrih i zlih metoda u voodoo praksi, odnosno provođenju bijele i crne magije. Houngani i mambos zasnivaju svoju praksu na proricanju budućnosti, iscjeliteljstvu i pomaganju. Osim njih, postoje i čarobnjaci zvani caplatas koji najčešće izvode djela crne magije i zlog čarobnjaštva, aktivnosti koje houngani izbjegavaju, najčešće se nazivaju "ljevoruki voduni".
Poštovatelji voodoo magije vjeruju da se mrtvi mogu "uskrsnuti" i pretvoriti se u bića poznata kao zombiji. Takva bića djeluju kao živi roboti, jer nemaju vlastitu volju već su pod apsolutnom kontrolom i utjecajem osoba koje su ih povratili iz mrtvih. Jednako tako, i živuća se osoba može pretvoriti u zombija kombinacijom posebnih napitaka, droga i činima koje na osobu bace zli čarobnjaci.

Zaštite se i stimulirajte svoju srecu: