Mada šaman svoj religiozni status može postići nasljeđem ili odabirom (praksom), u najvećem broju slučajeva se radi o osobnom odabiru, odnosno prirodnom daru. Autentični šaman, najčešće muškarac, medij je koji komunicira s duhovima čiji svijet postaje i njegov nakon inicijacije, i koji mu se obraćaju kroz snove i vizije.

Gospodari ekstaze
Osnovna zadaća šamana je liječenje i proricanje budućih događaja. Oboje šaman postiže tek kada dozvoli da ga opsjedne duh ili da pusti svoj duh da se popne do neba ili siđe do podzemnog svijeta. Šamani tako određuju položaj neprijatelja i najbolje načine zaštite, te kako osigurati najbolju opskrbu hranom. Mogu zauzeti visoki položaj u društvu, osobito ako kao dobri iscjelitelji steknu ugled u svojoj zajednici.
Šamansko liječenje još ni danas nije posve objašnjeno niti do kraja priznato. Neki učenjaci uspoređuju ga s psihoanalitičkim liječenjem jer se u oba slučaja stvaraju terapeutski simboli i dolazi do trenutnog djelovanja, odnosno psihološkog oslobođenja i izlječenja.
Antropolozi se ne slažu s tim mišljenjem, već tvrde da šamani posjeduju određene moći koje su poštovane od ostatka njihovog društva. Po mišljenjima drugih znanstvenika, šamanizam je organizirani religiozni sustav ili tehnika preko koje se dolazi do određene vrste nesvjesnog transa ili ekstaze.
Antropolozi klasificiraju šamanizam kao arhaični oblik magijsko-religijskog fenomena kojemu šaman predstavlja gospodara ekstaze, te u kojemu se specijalizira za magijske djelatnosti, poput kontrole nad vatrom ili vjetrom i magičnu sposobnost lebdenja i letenja. No, najčešće su šamani predstavljeni kao narodni vidari i iscjelitelji.

Brojne vještine
Najpoznatija karakteristika šamanizma je sposobnost postizanja transa u kojemu duša šamana napušta svoje tijelu i istražuje sfere neba ili podzemnog svijeta. Šaman može koristiti i određene duhove koji mu pomažu i s kojima redovito komunicira, dok zadržava kontrolu nad vlastitom sviješću (za razliku od slučajeva opsjednutosti ili načina kontakta s bićima iz duhovnog svijeta koji prakticiraju spiritistički mediji). Šamani mogu podjednako biti uspješni i ako su muškarci i ako su žene.
Tradicionalne šamanističke metode uključuju lucidne snove ili tzv. izvantjelesna iskustva (astralne projekcije), uz pomoć kojih osoba može istraživati vanjski svijet bez tjelesnog kontakta. To je tehnika koju danas iskušavaju i osobe koje nisu Šamani, već istražuju izvantjelesna iskustva i moći čovjeka. I razne druge tradicionalne djelatnosti šamanizma danas se uvelike istražuju, npr. rad na snovima, održavanje svijesti za vrijeme sna i upravljanje snovima.
Za razliku od vidovnjačke ili mistične ekstaze, tvrdi se da šamani ekstazu postižu prelaskom duše u svijet neba ili podzemlja, a ta se psihička stanja postižu upornim treniranjem i inicijacijom u vrlo nepogodnim asketskim uvjetima kako bi se osoba navikla postizati to suptilno duševno stanje u bilo kojim uvjetima i u bilo koje vrijeme.
U transu i ekstazi, šaman je sposoban pomagati i iscjelivati druge ljude, dok vidovnjaci i mistici među šamanima samo kontaktiraju s bićima iz drugih sfera postojanja i to obično emocionalnim i intuitivnim putem. Generalizirajući, ovo možemo objasniti na vrlo logičan način. Preokupiran nekom idejom, um čovjeka gubi osjećaj kontakta s fizičkim tijelom, što može uzrokovati nekontrolirane živčane reakcije koje često nalazimo kod osoba koje su u transu. S tim u vezi je i emocionalno prihvaćanje stvari, odnosno pretjerani osjećaji koji obuzimaju osobu u transu. Intuitivno shvaćanje u vezi je sa stanjem svijesti i kontrolom nad njom.

U stanju transa
Stanje transa postiže se nekom vrstom samohipnoze, tijekom koje, međutim, šaman zadržava potpunu kontrolu nad svojom sviješću. U tom stanju, on uspjeva prikupljati potrebne informacije, komunicirati s duhovima i mijenjati stvarnost koja će se kasnije projicirati u fizičkom svijetu. Drugim riječima, trans služi kao metoda pomoću koje šaman produbljuje svoja osjetila na iznadtjelesnom nivou. Prema brojnim svjedočanstvima onih koji su ih iskušali, lakši su transovi poput osjećaja koji imamo kad se izgubimo i zaboravimo, čitajući knjigu ili gledajući film, dok su oni duboki nalik na trenutak kad se budimo iz vrlo upečatljivog sna, još ga se izuzetno dobro sjećajući, ali znajući daje riječ o snu.
Sposobnost postizanja transa može se steći, u početku, svakodnevnim treniranjem sve dok um ne usvoji naviku padanja u trans. Nakon toga, trening se može prorijediti, prakticirajući ga jednom ili dva puta tjedno. No ako osoba odjednom potpuno prestane s prakticiranjem, ta sposobnost se gubi i potrebno ju je usvojiti ponovnim svakodnevnim vježbama.
U laganom transu osoba je tek blago svjesna svoga psihičkog stanja, osjeća određenu težinu u tijelu i djelomičnu otuđenost, odnosno odvojenost od tijela i materijalnog svijeta. U srednje jakom transu ti se osjećaji pojačavaju, osoba može dijelove svoga tijela učiniti neosjetljivima na bol i patnju, može imati iluzije nepostojećih dodira, mirisa ili okusa. U dubokom transu osoba nema fizičkih osjetila, ali može prema volji pomicati dijelove tijela ili otvarati oči bez da naruši stanje transa. Također može utjecati i na neke tjelesne funkcije, poput kontrole nad pulsiranjem vlastitog srca, krvnim tlakom, tjelesnom temperaturom ili sustavom probave. Prisutan je osjećaj nalik na plutanje. U ovom se stanju mogu stimulirati snovi i vizije, jednako za vrijeme transa, kao i kasnije za vrijeme prirodnog sna.

Zaštite se od crne magije i stimulirajte svoju srecu: