Svjetlost se zore tek pocela probijati kroz krošnje prašumskog drveca. Bijeli je covjek proveo na drvetu cijelu noc. I bio je pun neugodnih uboda komaraca, mada je svakih pola sata lice, vrat i ruke mazao odgovarjucim sredstvom protiv dosadnih napasnika. Nije smio tjerati komarce rukom, jer bi i najmanji šum, najmanji mig, mogli otjerati cilj njegove nocašnje istraživacke znatiželje.
Freddy Wulff je vec drugu noc stražario u zasjedi, duboko u zelenom beskraju laoskoj prašumi, na malenojimproviziranoj platformi od bambusa. Ocekivao je životinju koja ne postoji ni u jednom udzbeniku, niti i jednoj enciklopediji flore i faune našeg planeta i koju do sada svojim ocima nije vidio niti jedan bijeli covjek.
Nitko!

Nepoznata vrsta jelena
Prica zapocinje devedesetih godina 20. stoljeca. Tijekom dvije znanstvene ekspedicije 1992. i 1993. godine danskom se novinaru i fotografu Freddy Wulffu posrecilo da u Vijetnamu otkrije novu vrstu sisavaca – legendarno govedo zvano Vu-Quang. Upravo mu je tada John MacKinn, suradnik Svjetske zdravstvene organizacije dao prve naznake o postojanju još jedne nepoznate životinje, slicne indijskom divljem bivolu, samo dvostruko vecoj!
Pošto su i medu lovcima središnjeg Laosa kolale slicne price, Freddy Wolff je zakljucio da bi bilo dobro organizirati ekspediciju, koja bi provjerila sve glasine i, eventualno, snimila misteriozno stvorenje. Upravo zahvaljujuci toj svojoj žarkoj želji, on je sada nenaspavan, razdražljiv, izujedan komarcima i na kraju strpljenja, sjedio na prašumskom drvetu i cekao.
I nije mrdao.

Nepunih 500 metara dalje, na slicnoj je platformi cucala njegova francuska prijateljica Pascale Pinay. I ona je ocajavala zbog nasrtljivih insekata, ali je kao pravi profesionalac cvrsto držala kameru u rukama i bila svakog trena spremna da zapocne snimati.
Tjedan dana ranije oboje su cetiri noci uzastopno proveli na drvecu u planinama Phu-Donga, južnije od mjesta gdje su sada cucali u neizvjesnoj zasjedi. To im se isplatilo, jer su tamo vidjeli šest ženki nepoznate divlje životinje. Tri su uspjeli snimiti. Ali, zbog svog izleda, ženke nije bilo moguce identificirati kao sasvim novu i nepoznatu vrstu jelena, što su, zapravo, tajanstvene životinje i bile. Samo bi rogovi kakvog odraslog mužjaka bili jasan i nedvojben dokaz o postojanju do sada nepoznate vrste životinja.

Napokon uspjeh!
Da takvih doista i ima, Freddy Wulff uopce nije sumnjao. Analiza genetske strukture jedne tajanstvene zivotinjske kože, koju je donio iz Laosa, pokazala je velike razlike u odnosu na dosad poznate jakove, tako da se medu zoolozima i kriptozoolozima posumnjalo u to da više nije rijec samo o drukcijoj vrsti jakova (indijskih bivola), vec da je rijec o sasvim novoj životinjskoj vrsti.

Tim su zanimljivim saznanjem Freddy i Pacal bili naoružani dok su u laoskoj džungli, Bogu iza leda, ocekivali da im misteriozni divlji jelen, napokon, stane pred kamere. U tom je trenutku Wulff spazio zivotinju, koju su dotad vidali samo lokalni lovci. Crvenosmeda je životinja, nesrazmjerno velikih rogova, koracala kroz mocvarno tlo; okrenula je fotografu leda i nehajno legla na zemlju da se odmori. To je trajalo pola sat. Tada je sa nezgodne strane zapuhao povjetarac i do njenih osjetljivih cula donio nepoznati miris opasnosti. Miris covjeka. Životinja je poskocila, pogledala u pravcu fotografa i - nestala u džungli. Te je trenutke iskoristio Wulff da napravi snimke zbog kojih je zavredivao svaki napor.
Divlji jak-jelen, napokon, je izašao iz misterije. Postao je stvarnost koju su i znanstvenici morali priznati. Morfolozi su mu dali sljedece karakteristike - visina glave 140 cm, visina ramena 65 do 75 cm, tezina 45 do 55 kg, duzina rogova 20 cm - i strucno, latinsko ime: Megamuniacus vuquagensis !