Rijec znanosti
Postoji pedesetak vrsta morskih zmija razlicitih velicina, boje i oblika. Najvece mogu da porastu i do tri metra, ali uglavnom njihove dimenzije ne prelaze 120 cm. Usta, oci i nosni otvori su im rasporedeni na razlicite nacine, zavisno od staništa i vrste hrane. Rep spljošten s bocnih strana, podsjeca na veslo ili kormilo.
Iako je o morskim zmijama prikupljeno malo cinjenicnog materijala, zna se da su sve vrlo otrovne!
Pojava cudovišta
Samo u jednom tjednu, u rujnu 1984. godine, na cetiri razlicita mjesta u svijetu registrirana su “morska cudovišta”. Prvo je iz Wellingtona (Novi Zeland) javljeno da je džinovska hobotnica u vodama otoka Cirbuty odvukla u more dvojicu ribara, zatim su s indonežanske Jave javili da je na tamošnjoj obali nadeno mrtvo tijelo nepoznate džinovske ribe, duge osam metara, široke tri i teške više od cetiri tone, koja po obliku lici na ribu-macku, “crne je boje, s malim ocima i glomaznim ustima dužim od 1,5 metra”!
U vodama pacifickog otocja Cook, jedan je protestantski svecenik, tih dana vidio morsko cudovište slicno dinosaurusu, a u blizini Australije neki je fotograf snimio morsko stvorenje za koje je jedan prirodnjak izjavio:
- Da nije nevjerojatno, moglo bi se reci da se radi o pleziosaurusu, vodenom reptilu, koji je živio u antidiluvijalnom dobu!
Knjiga o morskim zmijama
U knjizi “Velika morska zmija” (1892), nizozemski biolog Antun Cornelis Oudemans (1858 -1943) detaljno opisuje 187 slucajeva videnja džinovskih vodenih zmija. Oudemans je, na žalost, umro vjerujuci da postoji samo jedna vrst morskih cudovišta, monstruozna zmijolika stvorenja koja su - “bliski srodnici tuljana”!
Opasne ubice
Velike zmije nisu opasne samo zbog svojih snažnih tjelesnih konstrukcija kojim dave i ubijaju i najsnažnije protivnike. Na Filipinskom otocju, tvrde prirodnjaci, postoje otrovnice koje se po svom cudovišnom tjelesnom izgledu ništa ne razlikuju od džinovskih anakondi i udava. One se nerjetko pojavljuju i u naseljenim mjestima gdje svojim otrovom ubijaju i odnose cak i krupnu stoku. No, nisu rijetki ni napadi na seljane.
U martu 2002. godine ma periferiji gradica Matia, 1050 kilometara južno od Manile, u provinciji Davao, jedna je od tih monstruoznih zmijurina samo u jednom danu ubila dvije djevojcice, jedna je bila stara cetiri a druga šest godina. Organizirana je hajka, ali je sve bilo uzaludno, jer se opaki gmaz izgubio u obližnjoj džungli.
Foto-robot cudovišta
Jednog predvecerja u ožujku 1975. godine, šest je ucenica šetalo obalom zaliva Cardigan, na zapadnoj obali Walesa, kada su ugledale dugovratu životinju kako s obale bježi u more. Djevojcice su citav slucaj prijavile obalskoj straži, a o svom doživljaju izvjestile i svog nastavnika biologije. Nastavnik je nacrtao foto-robot, koji je sljedecih dana pokazan posadi jednog ribarskog broda, koja takoder imala susret s morskim cudovištem. Posada ga je odmah prepoznala!
Što je otkrio dr. Brunn ?
Pocetkom je 1930. godine danski istraživac dr. Brunn krenuo u južne dijelove Atlantskog oceana kako bi provjerio price lokalnih ribara o cestim videnjima ogromnog zmijolikog bica. Nedaleko od zapadne obale Afrike, znanstvenik je uspio pronaci samo velika jata jegulja koja su oblikom veoma podsjecala na bica iz ribarskih prica, ali su bila dugacka najviše dva metra. Poznato je, naime, da Anguilla vulgaris, šiljate glave i sitne krljušti na ljigavoj sivoj koži, živi u slatkim vodama, ali kada polno sazrije odlazi u Atlantik gdje se mrijesti u Sargaskom moru.
“Moguce je da su na tom putu africki ribari vidjeli neobicne formacije ovih životinja, koje su izlazile na površinu kako bi se odmarale, i pomislili da je u pitanju morsko cudovište” - zabilježio je dr. Brunn. -”S druge strane, iako se vjeruje da jegulje mogu biti duge najviše dva metra, uvjeren sam da njihova dužina može dostici i 10, pa cak i 20 metara, a težina i nekoliko tona!”
